DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 29     <-- 29 -->        PDF

istraživanja isti autor je dobio više negativnih vrijednosti fiksacijskog indeksa, te bi se za pojavu pozitivnih vrijednosti morali pozvati na jaki antropogeni utjecaj.
Poznavanje genetičke varijabilnosti crnih topola može osigurati da se u Bosni i Hercegovini donesu planovi za obnovu topolovih šuma, njenu reintrodukciju, kao i očuvanje genetičke raznolikosti metodom in situ, s obzirom na potencijal od 40 000 ha koji su za sada neiskorišteni. U radovima na obnovi treba dati prednost prirodnom pomlađivanju, ili unošenju autohtonog klonskoga reprodukcijskog materijala iz klonskog arhiva u Žepču (Ballian 2009). Prilikom provođenja redovne provjere uspješnosti očuvanja genetičke raznolikosti kod mladih populacija, trebali bi se služiti analizom mikrosatelitskih biljegakoja se pokazala veoma uspješnom u ovom istraživanju.
Veza ispitivanih mikrosatelitnih regija s određenim sposobnostima adaptacije crnih topola u ovom istraživanju nije registrirana na zadovoljavajućoj razini, ali rezultati koji su dobiveni za populaciju Neretva ukazuju na to, kao i s obzirom na neka druga istraživanja s kojima možemo napraviti usporedbe (Kajba i sur. 2004, 2015; Ballian i sur. 2006; De Woody 2011; De Woody i sur. 2015). Isto tako i primarni populacijski genetički parametri mogu dati važne dokaze o adaptivnosti jedinke ili populacije, a to se ponajprije ogleda u podacima o genetskoj raznolikosti, broju alela, efektivnom broju alela, alelnoj raznolikosti, genetskoj multilokusnoj raznolikosti, stupnju heterozigotnosti, a što je također dobiveno u ovom istraživanju. Njihovim promatranjima i sintezom rezultata mogu se donijeti odgovarajuće preporuke radi očuvanja genetske biološke raznolikosti populacija, odnosno uspješne obnove populacija.
Kad je u pitanju veličina genetske varijabilnosti, mnogi istraživači postavili su hipotezu da mala varijabilnost uzrokuje propadanje populacije i vrste (Larsen 1986), te stoga s obzirom na dobivene veličine heterozigotnosti istraživane populacije trebale bi iskazati visok stupanj otpornosti, kao i one u Europi s kojima je radila De Woody i sur. (2015). Ta tvrdnja se može temeljiti na istraživanjima u zapadnoj Europi, gdje crna topola ima relativno manju diferenciranost (Legionet i Lefèvre 1996; Arens i sur. 1998; Winfield i sur. 1998;Pospišková i Bartáková 2004; Božič i sur. 2010), u odnosu na rezultate iz ovog istraživanja, kao i iz istraživanja De Woody i sur. (2015), gdje su populacije pokazale visoku varijabilnosti i heterozigotnost. Osim toga, na heterozigotnost populacija uvelike utječe i tip gospodarenja u određenim područjima, tijekom dužeg vremena, što je usmjeravalo raznolikost u pozitivnom ili negativnom smjeu, a treba znati da su bosanskohercegovačke populacije crnih topola prilično devastirane, s jako narušenom strukturom, a što sigurno ima utjecaj na njenu genetsku strukturu.
Na temelju dobivenih rezultata u istraživanim populacijama situacija je vrlo složena. Imamo male populacije s dobrom heterozigotnošću i koje karakterizira pojava polimorfizma nesrazmjerna prema njihovoj veličini. Inače za vrste s disjunktnim rasprostiranjem, kao što je crna topola u Bosni i Hercegovini, svojstveno je da pokazuju veliku međupopulacijsku varijabilnost i umjerenu unutarpopulacijsku varijabilnost na molekularnoj razini.
U populacijama s pojavom rijetkih alela prilikom njihove obnove posebno bi trebalo voditi računa o strukturi mlade sastojine, kako bi se omogućilo prenošenje rijetkih alela u sledeću generaciju, po mogućnosti prirodnom obnovom, ali ako se to pokaže nedovoljnim, pristupiti i umjetnoj obnovi.
Zaključci
Conclusions
Provedenom molekularnom analizom genetske strukture šest populacija (riječnih slivova) crnih topola, uz uporabu deset mikrosatelitskih genskih lokusa dobili smo značajne genetičke razlike.
Registriran je velik polimorfizam, a u populaciji donji tok Neretve i gornji tok Vrbasa registriran je najmanj broj alela (34 i 29), dok je u populaciji gornji tok Bosne registriran ukupno 81alel.
Alelna raznolikost se prema biljezima kretala od 1 za genski lokus PMGC_456 u populacijama Neretva i donji tok Vrbasa, do 11,333 za genski lokus PMGC_2163 u populaciji gornjeg toka Bosne. Kod populacije Neretva prisutno je pet genskih lokusa s najmanjim vrijednostima.
Stvarne heterozigotnosti su skoro u svim slučajevima manje od teorijskih, koje se ponašaju sukladno stvarnim heterozigonostima.
Fiksacijski indeks u svim istraživanim populacijama pokazuje negativne ili vrlo male pozitivne veličine, ali s relativno malim vrijednostima, osim u slučaju populacije Neretva kod koje imamo odstupanje, a prosječni koeficijent inbridinga iznosio je F = 0,062.
U istraživanim populacijama prisutna je relativno visoka unutarpopulacijska diferenciranost, koja se kretala od dj = 0,2917 kod donjeg toka rijeke Bosne, do dj= 0,5545 kod donjeg toka Neretve, a slijedi je populacija gornjeg toka Vrbasa. Dobiveni rezultati mogu se protumačiti malim zemljopisnim udaljenostima između analiziranih populacija, s tim da je populacija Neretva izolirana i pripada Jadranskom slijevu.
Najveće genetske udaljenosti prema Gregoriusu pokazuju populacije s Neretve i gornjeg toka Vrbasa.
Metode uporabe molekularnih biljega, za određenje genetske strukture crnih topola, su dale dobru genetičku sliku o istraživanim populacijama, a dobiveni rezultati osiguravaju preporukei potrebne mjere za očuvanje genetskih izvora ove vrste u Bosni i Hercegovini.