DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 66     <-- 66 -->        PDF

ishodom u odnosu na građevinarstvo i dva puta veća u odnosu na poljoprivredu, a u Španjolskoj je ostalim djelatnostima utvrđena 3 do 4 puta manja stopa ozljeđivanja nego u sektoru šumarstva (Cabeças 2007). Detaljnija analiza nesreća u sektoru šumarstva pokazala je da su radovi na sječi i izradi drva daleko opasniji od drugih šumskih radova (ILO 1991). Navedeno potvrđuje evidencija ozljeđivanja podatkom da je 65–80 % svih nesreća u sektoru šumarstva, vezano uz aktivnosti kod sječe i izrade drva (Efthymiou 2008). Kod ručno-strojne sječe i izrade drva motornom pilom rušenje stabla te trupljenje debla i ostalih segmenata stabla prepoznato je kao aktivnost kod kojih se sjekač najčešće ozljeđuje (ILO 2012). Navedeni pokazatelji razine sigurnosti između šumarskog i drugih sektora poprimaju još veći numerički nesrazmjer kada dio radne snage nije adekvatno osposobljen (Klun and Medved 2007) za radove u šumarstvu.
Uvažavajući navedeno, na rizik od nastanka ozljede ne utječe samo razina mehaniziranosti radova u šumarstvu i izloženost radnika spram opisa radnog mjesta, već i stručna osposobljenost radne snage čija razina značajno utječe na rizik od ozljeđivanja. Profesionalni šumski radnici zaposleni na neodređeno vrijeme u šumskom poduzeću daleko se manje ozljeđuju od poljoprivrednika, samozaposlenih radnika i radnika sjekača zaposlenih kod privatnih izvoditelja. U Austriji, poljoprivrednici koji sezonski izvode radove pridobivanja drva bilježe dvostruko više nesreća na milijun m3 posječenog drva u odnosu na profesionalne radnike (Sozialversicherung der Bauern 1990), a u Švedskoj čak četiri puta više. U Švicarskoj radnici zaposleni u državnim šumama bilježe upola manje nesreća u odnosu na radnike zaposlene kod privatnih izvođača, posebice tamo gdje su radnici zaposleni samo sezonski i čine migracijsku radnu snagu (Wettmann 1992).
Obučavanje i periodično provjeravanje osposobljenosti radnika za rad s radnim sredstvom, te sukladno primjerenom radnom tehnikom, već se desetljećima drže ključem kvalitete rada i sigurnosti operativnoga rada u djelokrugu šumarstva i urbanog šumarstva. Navedeno pokrepljuju Häggström i dr. (2016) istraživanjem izloženosti rukovatelja šumske mehanizacije vibracijama te zaključkom da na izloženost vibracijama, a samim time i na veću razinu sigurnosti, znatno može utjecat stručna osposobljenost operatera te radna tehnika. U većini europskih zemalja propisi obvezuju poslodavce da osiguraju odgovarajuće osposobljavanje svakoj osobi koja uporabljuje radne alate i strojeve (Medved 1998). Isto tako obukom stečena znanja, tehnika rada i vještine potvrđuju se obveznom provjerom i izdavanjem certifikata kao dokaza o posjedovanju određenih profesionalnih znanja i vještina za siguran šumski rad (Martinić i dr. 2011).
U okviru provedenog istraživanja o profesijama i osposobljavaju u šumarstvu Europe i sjeverne Amerike, Bernasconi i Schroff (2011) ističu da se obrazovni sustav širom svijeta nalazi u tranziciji. Isti autori navode kako je obrazovanje jedan od ključnih nama dostupnih resursa pomoću kojega struka može odgovoriti budućim izazovima. Navedeno se odnosi na obrazovanje u cjelini, te ciljano na osposobljavanje i obuku u šumarstvu, čime se jamči održivi razvoj šuma i struke. Također, u okviru objavljenih rezultata Bernasconi i Schroff (2011) navode da programi obuke i osposobljavanja u šumarstvu prolaze temeljnu reviziju i ažuriranje na teritorijalnoj razini i na razini stručnog osposobljavanja. Složenost i specijalizacija radnih zadatka šumskih radnika rezultirala je općim trendom sve veće ekspanzije očekivanih vještina i, sukladno tomu, programima izobrazbe u sektoru šumarstva.
Uvažavajući navedeno, fokus rada obuhvaća prikaz internacionalnih trendova i promjena u sustavu osposobljavanja i obuke u šumarstvu, s naglaskom na europsku praksu certificiranja šumskog radnika sjekača. Dodanu vrijednost rada čini prikaz stanja stručnog osposobljavanja šumskih radnika u Republici Hrvatskoj s legislativnim i tehničko-organizacijskim smjernicama za potencijalnu implementaciju EU modela certifikacije šumskih radnika u šumarstvu RH.
2. MATERIJALI I METODE RADA
MATERIAL AND METHODS
Radi spoznavanja literaturne dimenzije predmeta istraživanja, izvršeno je pretraživanje relevantnih domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih izvora: Current Contents, Science Direct, ForestScience.info, Cab Abstracts i dr. te web stranica institucija (fakulteta, istraživačkih centara, centara za osposobljavanje, strukovnih udruženja i sl.) koje se bave problematikom stručnog osposobljavanja u sektoru šumarstva. Izvor koji je u značajnijoj mjeri korišten kao podloga za izradu rada je dokument pod naslovom »Zanimanja i osposobljavanje u šumarstvu – rezultati istraživanja u Europi i sjevernoj Americi«, koji je plod istraživačkog rada Bernasconia i Schroffa (2011). Drugi korišteni relevantan izvor koji daje detaljniji uvid u šumarsko obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje je Eduforest International internet platforma. Treći ključno važan izvor čini internet platforma Vijeća za europsko šumarstvo i okolišne vještine (European Forestry and Environmental Skills Council – EFESC) koje se bavi upravljanjem i nadzorom vještina te procesom certifikacije kompetencija koje su vezane za aktivnosti radnog kadra u šumarstvu i prirodnom okolišu na nacionalnoj razini.
U tom kontekstu smatra se korisnim domaćoj znanstvenoj i stručnoj javnosti pružiti aktualna saznanja i informacije o (a) stanju stručnog osposobljavanja šumskih radnika u Hrvatskoj i (b) trendovima europskog modela certificiranja šumskog rada.