DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 62     <-- 62 -->        PDF

BJELOGLAVI SUPOVI – S KVARNERA U SVIJET
Ivo Aščić
Motiv bjeloglavog supa (Gyps fulvus), ptice grabljivice iz porodice jastrebova (Accipitridae), u različitim pozama pojavio se na četiri hrvatske marke u siječnju ove godine. Marke su izdane u zajedničkom arku od 16 maraka, a tiskane su u nakladi od 300 tisuća po motivu. Hvale vrijedan projekt nastao je na temelju suradnje Hrvatske pošte, hrvatskog nacionalnog poštanskig opearatora koji jedini ima pravo izdavati marke RH i Svjetske organizacije za zaštitu prirode (engl. World Wildlife Fund, akr. WWF), međunarodne institucije koja se bavi zaštitom ugroženih životinjskih vrsta u svijetu. U suradnji s WWF-om do sada su u Hrvatskoj izdani i motivi oštroglavog žutokruga (Vipera aspis) 1999., čaplje dangube (Ardea purpurea Linn. 1766) 2004. i hrvatske golupke (Hemaris croatica) 2012. godine.
Na ovogodišnjim markama otisnut je i znak pande, odnosno logotip WWF-a, čime su ove marke iz serije fauna vjerodostojnije kod filatelista tematičara. Radi dodatne popularizacije motiva na markama, tiskan je i prigodni višejezični tekst koji pobliže objašnjava ulogu i značenje ove ugrožene i strogo zaštićene vrste, jedne od najvećih ptica koje lete, s rasponom krila do 2,80 m i težine do 14 kg. Između ostalog, u prospektu dr. sc. Goran Sušić sa Zavoda za ornitologiju HAZU-a u Rijeci piše: „Pred stotinjak godina bjeloglavi supovi naseljavali su većinu Hrvatske, a danas su preživjeli samo na Kvarneru, gdje se gnijezde na okomitim stijenama, ponegdje niže od 10 m nad površinom mora. Dnevno u potrazi za hranom prelaze i više stotina kilometara, a kada prvi otkrije strvinu, bjeloglavi sup počinje kružiti, što je znak ostalima da mu se pridruže. Već u listopadu započinju svadbeni letovi, krilo tik uz krilo. Ženka u siječnju polaže jedno jaje u gnijezdo na litici. Mali se sup izvali nakon 52 do 54 dana, tijekom kojih se i mužjak i ženka smjenjuju u inkubaciji. Na prvi let mladi se sup ohrabri nakon gotovo četiri mjeseca, a zatim je još jedan do dva mjeseca ovisan o roditeljima, koje prati u potrazi za hranom. Nakon osamostaljenja napušta matičnu koloniju. S navršenih pet godina života supovi koji prežive nedaće dalekih lutanja vraćaju se na Kvarner, pronalaze partnera i s njim trajno ostaju živjeti na kvarnerskim otocima”.
Bjeloglavi supovi tema su i brojnih maraka različitih država diljem svijeta, ponajprije zato što oni predstavljaju važnu kariku u ekosustavu: hrane se strvinama i gotovo nikada ne napadaju živi plijen, te tako čiste prirodu i sprječavaju širenje zaraza; ugrožena su vrsta (u prvih pet godina života strada ih do 90 posto kako zbog neiskustva i propelera vjetroelektrana tako iz zbog nedostatka hrane).
Osim bjeloglavog supa, u svijetu su još poznatije vrste supova: himalajski sup (Gyps himalayensis), indijski sup (Gyps indicus) i afrički veliki sup (Torgos tracheliotus), jedina grabežljiva vrsta. Tijekom 20. stoljeća izumrle su tri vrste strvinara: sup starješina (Aegypius monachus), crkavica (Neophron percnopterus) i kostoberina (Gypaetus barbatus).

ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Albanija 1966., Andora 1992., Bugarska 2010., Kirgistan 1995., Maroko 1992. i Ukrajina 1999., neke su od država koje reprezentativno prikazuju na svojim simbolima državnosti odnosno markama jedne od najfascinantnijih i najvećih ptica koje lete. U letu gotovo ne mašu krilima, već jedre na zračnim strujama, ponekad brzinom većom od 160 km/h.
ZAŠTIĆENA PODRUČJA
IZ POVIJESTI NACIONALNIH PARKOVA: NAJRANIJI POČECI
Ivan Martinić
U nekoliko sljedećih nastavka vodim vas pričom u zanimljivu povijest nacionalnih parkova, otkrivajući poznate i manje znane događaje i osobe, ključne dileme i velike izazove u osnivanju i samim počecima rada nacionalnih parkova. U ovom prvom dijelu govorimo o ideji uspostave i izazovima pri proglašavanju prvih nacionalnih parkova. No, krenimo redom. Prije svega ponešto o zaštiti prirode prije uspostave prvih nacionalnih parkova.
Parkovi Washingtona D.C. najstariji su dio današnjega američkog sustava nacionalnih parkova, a njihovi su počeci povezani s okrugom Columbia (Columbia District) i 1791. godinom. Te je godine Pierre Charles L’Enfant završio izradu planova za izgradnju nove prijestolnice SAD-a, a predsjednik George Washington imenovao je tročlanu komisiju čiji je zadatak bila kupovina potrebnoga zemljišta od privatnih vlasnika. Sljedeće se godine predsjednik sastao s vlasnicima zemljišta koje je prema mišljenju komisije odabrano za izgradnju te je potpisao ugovore za kupovinu 17 posjeda. U skladu s L’Enfantovim planom, Rezervat 1 postaje gradilište Bijele kuće i Predsjedničkoga parka, uključujući parkove Lafayette i Ellipse; Rezervat 2 je predviđen za izgradnju Capitola, a Rezervat 3 za Washingtonov