DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Albanija 1966., Andora 1992., Bugarska 2010., Kirgistan 1995., Maroko 1992. i Ukrajina 1999., neke su od država koje reprezentativno prikazuju na svojim simbolima državnosti odnosno markama jedne od najfascinantnijih i najvećih ptica koje lete. U letu gotovo ne mašu krilima, već jedre na zračnim strujama, ponekad brzinom većom od 160 km/h. ZAŠTIĆENA PODRUČJA IZ POVIJESTI NACIONALNIH PARKOVA: NAJRANIJI POČECI Ivan Martinić U nekoliko sljedećih nastavka vodim vas pričom u zanimljivu povijest nacionalnih parkova, otkrivajući poznate i manje znane događaje i osobe, ključne dileme i velike izazove u osnivanju i samim počecima rada nacionalnih parkova. U ovom prvom dijelu govorimo o ideji uspostave i izazovima pri proglašavanju prvih nacionalnih parkova. No, krenimo redom. Prije svega ponešto o zaštiti prirode prije uspostave prvih nacionalnih parkova. Parkovi Washingtona D.C. najstariji su dio današnjega američkog sustava nacionalnih parkova, a njihovi su počeci povezani s okrugom Columbia (Columbia District) i 1791. godinom. Te je godine Pierre Charles L’Enfant završio izradu planova za izgradnju nove prijestolnice SAD-a, a predsjednik George Washington imenovao je tročlanu komisiju čiji je zadatak bila kupovina potrebnoga zemljišta od privatnih vlasnika. Sljedeće se godine predsjednik sastao s vlasnicima zemljišta koje je prema mišljenju komisije odabrano za izgradnju te je potpisao ugovore za kupovinu 17 posjeda. U skladu s L’Enfantovim planom, Rezervat 1 postaje gradilište Bijele kuće i Predsjedničkoga parka, uključujući parkove Lafayette i Ellipse; Rezervat 2 je predviđen za izgradnju Capitola, a Rezervat 3 za Washingtonov |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 64 <-- 64 --> PDF |
spomenik. Parkovi glavnoga grada u sastav Nacionalne parkovne službe1 (dalje u tesktu NPS) ulaze tek 1933. godine, a danas čine jednu od sedam regija s mnogim parkovima i spomenicima koji su tijekom vremena osnovani i izgrađeni. Među pretke parkovnoga sustava ubrajaju se i termalni izvori. Još je jedna kategorija zaštite u ranim danima NPS-a bila zanimljiva kao park. Naime, tijekom 18. i 19. stoljeća u Europi je postalo vrlo popularno liječiti se u toplicama (termalnim izvorima) gdje su tisuće ljudi posjećivale poznata mjesta kao što su Bath, Aix-les-Bains, Baden-Baden ili Karlsbad (Karlovy Vary). Nakon pronalaska termalnih izvora u Americi i oni su postali popularni. Privatno su razvijena kupališta Saratoga Springs i White Sulphur Springs, ali je Kongres zadržao kontrolu nad dva izvora zapadno od Mississippija. 1832. godine, Kongres je zaštitio zemljište na kojemu su se nalazili termalni izvori Hot Springs „za buduće upravljanje SAD-a”. Nakon građanskoga rata privatnim je poduzetnicima na tome mjestu dopuštena izgradnja toplica i hotela te Hot Springs postaje popularno liječilište. 1902. godine federalna je vlada od plemena Chotaw i Chickasaw iz teritorija Oklahoma otkupila 32 mineralna izvora u blizini grada Sulphur i oformila rezervat Sulphur Springs pod nadležnošću Minstarstva unutrašnjih poslova. Rezervat je 1904. godine proširen, a dvije godine kasnije preimenovan u NP Platt u sjećanje na senatora Orvilla Platta koji je bio vrlo aktivan u rješavanju indijanskih problema. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Sljedeću veliku prekretnicu u razvoju parkovnoga sustava predstavlja ideja nacionalnog parka, koja je preko zaštićivanja doline Yosemite dovela do osnivanja prvog svjetskog nacionalnog parka Yellowstone 1872. godine. Koncept se nacionalnoga parka pripisuje umjetniku Georgeu Catlinu. Putujući u Dakotu 1832. godine, uvidio je zabrinjavajuće utjecaje zapadnoga širenja Sjedinjenih država na indijanska plemena, njihovo naslijeđe, divlje životinje i prirodne krajobraze. „Oni se mogu očuvati“, napisao je Catlin, samo „nekakvom vrstom snažne zaštitarske politike... u veličanstvenome parku – nacionalnom parku koji će sadržavati i čovjeka i zvijer, u svoj divljoj i svježoj ljepoti njihove prirode!“. Njegova se ideja u to vrijeme činila izrazito nepraktičnom, pa prijedlog nije imao trenutnog učinka. Međutim, romantični način na koji su prirodu prikazivali pisci kao što su James Fenimore Cooper i Henry David Thoreau te slikari Thomas Cole i Frederick Edwin Church polako su počeli istiskivati stare nazore o divljini kao neprijatelju u isto ih vrijeme označavajući kao nešto što treba nepovratno odbaciti. Kako je raslo zanimanje za netaknutu prirodu povećavao se i broj publikacija koje su opisivale divljinu američkoga Zapada, pa se i potrebitost zaštite i očuvanja prirodnih fenomena za buduće generacije počela shvaćati sve ozbiljnije. Catlinova je ideja djelomično realizirana 1864. godine kada je Kongres SAD donirao dolinu Yosemite saveznoj državi Kaliforniji, kako bi se to područje očuvalo i zaštitilo u obliku državnoga parka. U odgovoru na zahtjev „brojne gospode Kalifornije, ljudi od sreće, ukusa i profinjenosti”, senator John Conness sponzorirao je zakon kojim se zemljište doline Yosemite u federalnome vlasništvu predaje na korištenje saveznoj državi Kaliforniji „kako bi se moglo koristiti i očuvati za dobrobit čovječanstva.” Kongresni je zakon, koji je potpisao predsjednik Abraham Lincoln 30. lipnja, odobrio Kaliforniji zemljište pod uvjetom da se koristi „za javnu uporabu, utjecište i rekreaciju... neotuđivo za sva vremena.” Geološke vrijednosti područja Yellowstona bile su malo poznate do 1871. godine kada je uspješna ekspedicija koju su vodili David E. Folsom, Henry D. Washburn i Ferdinand V. Hayden istražila područje teritorija Montana i Wyoming te objavila vrijedna otkrića na koje je naišla. Nekoliko je članova ekspedicije predložilo da bi bilo bolje sačuvati Yellowstone za javnu uporabu nego da padne u privatne ruke. Ideja parka dobila je utjecajnu potporu Sjeverno-pacifičke željezničke kompanije, čiji bi glavni projektirani prometni pravac kroz Montanu profitirao kada bi u tome području postojalo veliko turističko odredište. Iako se Yosemite navodi kao prethodnik prvoga svjetskoga nacionalnog parka, situacija je u Yellowstoneu ipak bila bitno drukčija. Glavni pristupni pravac Yellowstoneu bio je kroz Montanu te su stanovnici Montane bili među glavnim zagovornicima osnivanja parka. Veći je dio Yellowstona, međutim, ležao u Wyomingu. Kako ni Montana ni Wyoming u to vrijeme nisu imali status savezne države, Zakon o prvom nacionalnome parku u svijetu, koji je Kongresu predstavljen u studenome 1871. godine, predviđao je ostanak Yellowstonea u federalnome skrbništvu. Taj je zakon naišao na osporavanja nekih kongresmena koji su dovodili u pitanje ispravnost osnivanja tako velikoga zaštićenoga područja. „Gejziri će opstati bez obzira u čijem vlasništvu bilo to područje, te ja ne znam zašto bi se doseljenicima uskraćivalo zemljište... u Stjenjaku (Rocky Mountain) ili bilo gdje drugdje.” požalio se kalifornijski senator Cornelius Cole. Međutim, većina je bila drukčijega mišljenja. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Kongres je glasao za Zakon koji je predsjednik Ulysses S. Grant potpisao 1. ožujka 1872. godine. Tom je odredbom Kongresa SAD-a osnovan prvi nacionalni park u svijetu, a Yellowstone postaje simbolom koncepcije nacionalnoga parka i uzor za osnivanje sličnih zaštićenih područja kako u SAD-u tako i u cijelome svijetu. Zakon o Yellowstoneu ‘oteo’ je više od 8 000 km2 predviđenih za naseljavanje ili prodaju da bi to zemljište postalo „javni park ugodnoga krajolika na dobrobit i uživanje stanovništva”. Zakonom je područje Yellowstonea stavljeno „pod isključivu kontrolu Ministarstva unutarnjih poslova” koje je zaduženo za „očuvanje od uništavanja i onečišćenja svog drva, mineralnih zaliha, prirodnih znamenitosti ili ljepota unutar rečenoga parka te za očuvanje prirodnih dobara u prirodnome stanju.”. Ministarstvo je također trebalo spriječiti „vandalsko uništavanje” i komercijalno iskorištavanje riba i divljači. Tim se problemom podrobnije zabavio tzv. Laceyev zakon iz 1894. kojim je sasvim zabranjen lov te su određene kazne za prekršitelje. Osnivanjem Yellowstona postavljen je presedan za zaštitu drugih prirodnih područja unutar federalne nadležnosti. Godine 1875-te kongresnim je zakonom osnovan nacionalni park Mackinac Island u Michiganu. Zbog prisutnosti vojske na tome otoku, za taj je nacionalni park zaduženo Ministarstvo rata. Kada je nakon 20 godina vojska napustila otok, Kongres je prenio vlasništvo na saveznu državu Michigan. 18 godina poslije Yellowstonea osnovana su još tri nacionalna parka: NP Sequoia, NP General Grant i NP Yosemite, svi u Kaliforniji. U Zakonu se opet navodi da su to „javni parkovi ili rekreacijska područja za dobrobit i uživanje građana.”. Nedugo poslije toga, parkovi General Grant, Yosemite i velik dio parka Sequoia proglašeni su „zaštićenim šumskim zemljištem” kojim se ipak trebalo upravljati prema načelima upravljanja nacionalnim parkovima. Imena parkova Sequoia, General Grant (kasnije pripojen nacionalnome parku Kings Canyon) i Yosemite odredilo je Ministarstvo unutarnjih poslova. ZNANSTVENA MONOGRAFIJA PROF. DR. SC. DALIBOR BALLIAN „VARIJABILNOST CRNE TOPOLE (Populopulus nigra L.) I NJENO OČUVANJE U BOSNI I HERCEGOVINI“ Davorin Kajba Ove godine tiskana je i treća značajna znanstvena monografija koju je tiskao Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i suizdavač Silva Slovenica – izdavačkog centra Šumarskog instituta Slovenije u Ljubljani. Monografija sadrži 205 stranica, od čega 50 slika i 25 tablica. U Uvodu autor daje povijesni pregled rasprostranjenja i korištenja crne topole, kao jednoj od značajnijih vrsta šumskog drveća s ekološkog i djelomično gospodarskog stajališta, ali koja je u Bosni i Hercegovini, kao i mnogim zemljama središnje Europe, bila potpuno marginalizirana. Autor navodi kako se s vremenom, područje rasprostiranja crnih topola smanjivalo pod utjecajem introgresije i čovjeka, |