DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Sljedeću veliku prekretnicu u razvoju parkovnoga sustava predstavlja ideja nacionalnog parka, koja je preko zaštićivanja doline Yosemite dovela do osnivanja prvog svjetskog nacionalnog parka Yellowstone 1872. godine.
Koncept se nacionalnoga parka pripisuje umjetniku Georgeu Catlinu. Putujući u Dakotu 1832. godine, uvidio je zabrinjavajuće utjecaje zapadnoga širenja Sjedinjenih država na indijanska plemena, njihovo naslijeđe, divlje životinje i prirodne krajobraze. „Oni se mogu očuvati“, napisao je Catlin, samo „nekakvom vrstom snažne zaštitarske politike... u veličanstvenome parku – nacionalnom parku koji će sadržavati i čovjeka i zvijer, u svoj divljoj i svježoj ljepoti njihove prirode!“.
Njegova se ideja u to vrijeme činila izrazito nepraktičnom, pa prijedlog nije imao trenutnog učinka. Međutim, romantični način na koji su prirodu prikazivali pisci kao što su James Fenimore Cooper i Henry David Thoreau te slikari Thomas Cole i Frederick Edwin Church polako su počeli istiskivati stare nazore o divljini kao neprijatelju u isto ih vrijeme označavajući kao nešto što treba nepovratno odbaciti. Kako je raslo zanimanje za netaknutu prirodu povećavao se i broj publikacija koje su opisivale divljinu američkoga Zapada, pa se i potrebitost zaštite i očuvanja prirodnih fenomena za buduće generacije počela shvaćati sve ozbiljnije.
Catlinova je ideja djelomično realizirana 1864. godine kada je Kongres SAD donirao dolinu Yosemite saveznoj državi Kaliforniji, kako bi se to područje očuvalo i zaštitilo u obliku državnoga parka. U odgovoru na zahtjev „brojne gospode Kalifornije, ljudi od sreće, ukusa i profinjenosti”, senator John Conness sponzorirao je zakon kojim se zemljište doline Yosemite u federalnome vlasništvu predaje na korištenje saveznoj državi Kaliforniji „kako bi se moglo koristiti i očuvati za dobrobit čovječanstva.” Kongresni je zakon, koji je potpisao predsjednik Abraham Lincoln 30. lipnja, odobrio Kaliforniji zemljište pod uvjetom da se koristi „za javnu uporabu, utjecište i rekreaciju... neotuđivo za sva vremena.”
Geološke vrijednosti područja Yellowstona bile su malo poznate do 1871. godine kada je uspješna ekspedicija koju su vodili David E. Folsom, Henry D. Washburn i Ferdinand V. Hayden istražila područje teritorija Montana i Wyoming te objavila vrijedna otkrića na koje je naišla. Nekoliko je članova ekspedicije predložilo da bi bilo bolje sačuvati Yellowstone za javnu uporabu nego da padne u privatne ruke. Ideja parka dobila je utjecajnu potporu Sjeverno-pacifičke željezničke kompanije, čiji bi glavni projektirani prometni pravac kroz Montanu profitirao kada bi u tome području postojalo veliko turističko odredište.
Iako se Yosemite navodi kao prethodnik prvoga svjetskoga nacionalnog parka, situacija je u Yellowstoneu ipak bila bitno drukčija. Glavni pristupni pravac Yellowstoneu bio je kroz Montanu te su stanovnici Montane bili među glavnim zagovornicima osnivanja parka. Veći je dio Yellowstona, međutim, ležao u Wyomingu. Kako ni Montana ni Wyoming u to vrijeme nisu imali status savezne države, Zakon o prvom nacionalnome parku u svijetu, koji je Kongresu predstavljen u studenome 1871. godine, predviđao je ostanak Yellowstonea u federalnome skrbništvu.
Taj je zakon naišao na osporavanja nekih kongresmena koji su dovodili u pitanje ispravnost osnivanja tako velikoga zaštićenoga područja. „Gejziri će opstati bez obzira u čijem vlasništvu bilo to područje, te ja ne znam zašto bi se doseljenicima uskraćivalo zemljište... u Stjenjaku (Rocky Mountain) ili bilo gdje drugdje.” požalio se kalifornijski senator Cornelius Cole. Međutim, većina je bila drukčijega mišljenja.