DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ZAKLJUČCI STRUČNOG SKUPA „STANJE PRIVATNIH ŠUMA U REPUBLICI HRVATSKOJ“ Damir Delač PRIJEDLOG ZAKLJUČAKA IZLAGAČA I INSTITUCIJA Mr. sc. Robert Ojurović Ojurović, Savjetodavna služba: – Savjetodavna služba nije odgovorna za čuvanje šuma šumoposjednika jer joj to nije u djelatnosti. Prema važećem ZOŠ-u šumoposjednici su odgovorni za čuvanje svoje imovine, a županijska skupština, odnosno Skupština Grada Zagreba propisuje koje se mjere zaštite šuma od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te za provođenje šumskog reda moraju poduzimati u šumama šumoposjednika. – Čuvanje šuma šumoposjednika moguće je financirati iz OKFŠ-a uz prilagođavanje ZOŠ-a i podzakonskih akata navedenoj problematici jer Savjetodavna služba u ovome trenutku ne može ni na koji način osigurati čuvanje šuma šumoposjednika. – ZOŠ koji je u izradi predviđa regulirati čuvanje šuma na način da će srednji i veliki šumoposjednici biti dužni sami čuvati svoje šume, a mali kroz neki drugi oblik preko Savjetodavne službe. Postoji i mogućnost na Savjetodavna služba zaposli određen broj ljudi za čuvanje šuma ili će se čuvanje šuma osigurati provođenjem javne nabave za uslugu čuvanja šuma. – Problem, neriješeni imovinsko pravni odnosi i loše imovinsko stanje šumoposjednika su glavni razlozi šumskih krađa u šumama šumoposjednika. – Potrebno je kontinuirano raditi na edukaciji šumoposjednika o važnosti gospodarenja šumom i čuvanju iste. Mr. sp. Ivica Francetić, Ministarstvo poljoprivrede: – Dosadašnjim izmjenama zakonodavnog okvira uvelike se pridonijelo u podizanju kvalitete gospodarenja privatnim šumama, ali još uvijek nedovoljno da se stvori idealan model koji će na zadovoljavajući način uskladiti stvarno gospodarenje privatnih šuma. – Problematika imovinsko-pravnih odnosa, neuređenost privatnih šuma, loše pozicioniranje šumoposjednika unutar struke kao i njihova neinformiranost, jedni su od brojnih primjera koji, vodeći se pozitivnim primjerima europske prakse, doveli u pitanje privatne šume u Republici Hrvatskoj do razine neprihvatljivosti. – Za dobrobit privatnih šuma, neophodno je poticanje suradnje nadležnih tijela i ažurno djelovanje relevantnih subjekata kroz različite domene u šumarstvu te njihov utjecaj na zakonska ograničenja i prepreke kroz otvorene i izravne prijedloge pri formiranju novih zakonodavnih odredbi. S druge strane, povezivanje, umrežavanje, edukacija i savjetovanje šumoposjednika, ključni su parametri u postizanju i realizaciji svih aktivnosti koje se mogu ostvariti kroz odgovarajuće pogodnosti koje se pružaju i općenito unaprjeđenja kvalitete privatnih šuma. I. PROGNOZE ZAKONODAVNOG OKVIRA U POGLEDU PRIVATNIH ŠUMA – otklanjanje poteškoća vezanih uz gospodarenje privatnih šuma kroz novi Zakon o šumama te pojašnjenje zakonskih odredbi kroz niz podzakonskih akata – podizanje razine gospodarenja u privatnim šumama kroz novu Strategiju šumarstva Republike Hrvatske – utvrđivanje jasnih uvjeta za gospodarenje privatnim šumama donošenjem nove Šumskogospodarske osnove područja – uređivanje svih privatnih šuma u Republici Hrvatskoj/donošenje Programa gospodarenja za šume šumoposjednika do 2019.g. – prijenos ovlasti vođenja Upisnika šumoposjednika na druga nadležna tijela kao i informiranje šumoposjednika o važnosti upisa u Upisnik radi ostvarivanja prava na sredstva financiranja – proaktivno djelovanje i apliciranje zahtjeva za povlačenje velikih financijskih sredstava kroz mjere i operacije Programa ruralnog razvoja (2014.-2020.) II. IMPLEMENTIRANJE POTREBNIH MJERA I AKTIVNOSTI U ŠUMAMA ŠUMOPOSJEDNIKA OD STRANE ŠUMARSKE INSPEKCIJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE – važnost kontinuiranih kontrola i pojačanog inspekcijskog nadzora u okviru propisanog Zakonom te suradnja s MUP-om i Carinskom upravom u kontroli transporta drva |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 74 <-- 74 --> PDF |
– informiranje i pravodobno izvještavanje šumarske inspekcije o izvršenim radovima u šumama šumoposjednika zaraženih potkornjakom Prof. dr. sc. Marijan Grubešić, Udruge malih šumoposjednika: – Hitno početi s primjenom zakonskih propisa u gospodarenju privatnim šumama na čitavom području RH. – Uvođenje revirnog sustava – da se zna nadležnost ali i odgovornost revirnika. Optimalno bi bilo da je revirnik nadležan za državne i privatne šume na svom reviru. – Spriječiti da ovlašteni inženjeri nekontrolirano i mimo programa gospodarenja vrše doznaku i izdaju popratnice za tehničko i ogrjevno drvo. – Uvesti bolju koordinaciju na relaciji Savjetodavna služba – Komora – Hrvatske šume (Šumarije i revirnici) – Poticati poduzetništvo u šumarstvu, ali isto tako uvjetovati stručni rad, uključujući uspostavu šumskog reda, kolaudaciju radilišta, vračanje prometne infrastrukture i prvobitno stanje i dr. – Izvođači radova trebaju sa šumovlasnicima i jedinicom lokalne samouprave ugovoriti način i rokove sanacije radilišta (sječine) i prometnica (šumskih putova, cesta, lokalnih cesta). – Kontrola šumarske inspekcije, policije, carine i ostalih nadležnih subjekata vezano za izvođenje radova i promet drvom. – Potaknuti nadležna tijela na rješavanje imovinsko – pravnih odnosa (sređivanje katastra i gruntovnice), utvrđivanje stvarnog stanja strukture površina, odnosno prenamjene zemljišta (utvrditi stvarnu kulturu na čestici). – Uključiti jedinice lokalne samouprave u informiranje građana vezano za gospodarenje privatnim šumama, poticanje registracije šumoposjednika i osnivanje udruga šumoposjednika, korištenje raspoloživih sredstava OKFŠ-a i EU fondova. Prof. dr. sc. Mario Božić: – Ekstenzivno i nestručno gospodarenje šumom kao i nezainteresiranost šumovlasnika/šumoposjednika za cjelokupni proces gospodarenja, u uzročno-posljedičnom odnosu je s velikom rascjepkanošću i usitnjenošću šumoposjeda. – Pojavu i povećanje broja šumovlasnika/šumoposjednika koji će okrupnjavanjem svoga posjeda preko minimalne površine osigurati učinkovito i održivo gospodarenje, svakako treba poticati. – Šumovlasnike/šumoposjednike koji nemaju dovoljno znanja, interesa, mogučnosti baviti se svojom šumom, a htjeli bi imati određene koristi od nje, kako kroz povećanje njene vrijednosti, tako i kroz postizanje veće ekonomske koristi od posječenog drva treba poticati na udruživanja šumoposjeda (u cilju zajedničkog gospodarenja, smanjenja troškova, povećanja prihoda, zajedničke prodaje trupaca...). Doc. dr. sc. Krunoslav Teslak: – Uređivanje i gospodarenje privatnim šumama trenutno je opterećeno brojnim otežavajućim čimbenicima, a koji su posljedica specifičnih povijesnih, socijalnih i prirodnih okolnosti. Najvažniji od njih su: složeni imovinsko-pravni odnosi, povijesno mala zastupljenost privatnog vlasništva, uvriježenost modela gospodarenja šumama prilagođenih državnom vlasništvu i velikim šumskim kompleksima, depopulacija ruralnog prostora, starenje stanovništva, izostanak realnih informacija o privatnim šumama i šumoposjednicima/vlasnicima, neprilagođenost strukture programa gospodarenja i propisa sitnom privatnom šumoposjedu, niska razina uključenosti i educiranosti šumoposjednika. – Uspostava Šumarske savjetodavne službe, osnivanje upisnika šumovlasnika, uređivanje privatnih šuma, provedba nacionalne inventure, osnivanje udruga šumoposjednika, primjeren povrat oduzete imovine, uvođenje koncepta raznodobnog gospodarenja pozitivni su, ali parcijalni pomaci u smislu unaprijeđenja gospodarenja privatnim šumama. – Jačanje i osuvremenjivanje regulatornih propisa za gospodarenje šumama općenito, a posebno uvođenje specifičnosti vezanih za reguliranje gospodarenja privatnim šuma utemeljeno na participaciji svih dionika prvi je od potrebnih, a ujedno sveobuhvatnih koraka za unaprjeđenje područja šumarstva u RH. – Modeli naslijeđeni iz socijalizma gotovo 30 godina nakon njegova ukidanja u sadašnjim okolnostima su neprihvatljivi. U tom smislu potrebne su korjenite promjene uključujući i one institucionalne. – Osnivanje državne Agencije za šume (npr. kroz jačanje kapaciteta Savjetodavne službe uz paralelnu transformaciju trgovačkog društva Hrvatske šume) koja bi provodila javne ovlasti i interese neovisno o vlasništvu nad šumama, omogućilo bi smisleno i sveobuhvatno planiranje gospodarenja i gospodarenje šumama na svim razinama. – Osnivanjem državne institucije (agencije) za šume jednostavno bi se riješilo i čuvanje te nadzor u šumama i šumarstvu koje mora biti jednako za sve šume neovisno o tipu vlasništva, stanju strukture, stanišnom tipu ili biljnoj zajednici. Kroz jedinstvenu državnu instituciju prikupljanje i korištenje informacijama o šumama, planiranje, provedba i nadzor gospodarenja, kao i drugi važni segmenti koji čine šumarstvo, a koje država mora i treba zadržati pod svojom direktnom nadležnošću, bili bi objedinjeni, a |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 75 <-- 75 --> PDF |
kako je to ustrojeno i u brojnim zemljama koje uobičajeno uzimamo za pozitivne primjere. – Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, depopulacije ruralnog prostora, starenja stanovništva, klimatskih pa time i stanišnih promjena i sl., nadilaze djelokrug šumarstva stoga je potrebno tražiti i ustrajno provoditi niz prilagodbi društva općenito, kako bi se preokrenuli trendovi i postupno unaprijedilo postojeće stanje. Dr. sc. Karlo Beljan, izv. prof. dr. sc. Stjepan Posavec: – Opravdanost ulaganja kapitala odnosno investiranja, u male privatne bukovo-jelovo šumske posjede treba imati i ekonomsku podlogu. Dugi period povrata investicije u šumarstvu koji se kreće u širokom rasponu od 10-40 godina ovisi o karakteristikama posjeda, bonitetu staništa, kvaliteti sastojine te nabavnoj cijeni posjeda i diskontnoj stopi. – Prednost ulaganja u preborne šume je relativno nizak rizik i sve veća potražnja za šumskim proizvodima, koja će u budućnosti rezultirati povećanjem njihovih prodajnih cijena. Uz redovno gospodarenje s divljači i sporednim šumskim proizvodima pruža se mogućnost za dodatne prihode. – Cijenu šumskog posjeda prilikom kupoprodaje ne bi trebala određivati trenutna vrijednost drvne zalihe nego vrijednost zalihe koja se sukladno Planu gospodarenja može posjeći u idućih 10 odnosno 20 godina. Pridržavanjem Plana gospodarenja i kontrolom provedbe, cijene posjeda bi pale (jer se ne bi mogla posjeći glavnina ili sva zaliha), a cijena sortimenata drva na tržištu zbog odnosa ponude i potražnje bi porasla. Rezultat toga bilo bi stabilno tržište i potrajno gospodarenje. – Radi svega navedenoga, potrebno je dodatno educirati šumovlasnike o ekonomskim parametrima gospodarenja malim šumskim posjedima i mogućnostima ostvarivanja potrajnog prihoda u budućnosti. Robert Sambolek, dipl. ing, Udruge velikih šumoposjednika: – Želim naglasiti nekoliko bitnih činjenica iz kojih proizlaze zaključci, koji bi se trebali primijeniti kako bi se omogućilo i osiguralo jednostavnije i potrajnije gospodarenje sukladno pravilima struke i podzakonskim i zakonskim aktima koje bi trebalo izmijeniti tj. dopuniti; – Obzirom da se više desetljeća nismo bavili sa urednošću gruntovnice i zemljišno knjižnih uložaka, smatram da bi bilo bolje da se za podizanje Zahtjeva za doznaku u privatnim šumama kod Savjetodavne službe vrati sustav gdje bi samo Katastarski izvod (posjedovni list) bio dovoljan za predaju zahtjeva (naime prijenos vlasništva kod većine privatnih šumoposjednika nije uredan, te velika većina odustaje od pravilnog i pravnog koraka za doznakom i pribjegava kršenju zakona u smislu samostalne sječe ili „prodaje na crno“ drvne mase na panju pod izlikom da su imali šumsku krađu.)- valjanost popratnice za tehničku oblovinu i ogrjev produžiti na barem 3 radna dana a ne 24 sata. (problemi organizacije malog šumoposjednika sa radovima na sječi i transportu drvne mase.)- na šumskim površinama veličine do 0,5 ha površine, treba dozvoliti mogućnost (bezobzira na propis ŠGP) mogućnost čiste sječe uz obvezno pošumljavanje sa gospodarskim vrednijim vrstama u vidu konverzije ili sanacije no obavezno pratiti 4 godine dinamiku rasta i razvoja te ukoliko šumoposjednik nije izvršio smjernicu propisane obveze iz elaborata primjereno ga kazniti. Nažalost, primijećeno je kod doznaka na malim površinama uglavnom je želja šumoposjednika za sječom glavnih gospodarskih vrsta te nakon sječe koja je ili nije izvršena prema doznaci dolazi do devastacije – obraslo korovom, bagremom, grabom i sl. No uzmemo li u obzir da na većoj GJ imamo više ovakvih enklava one čine probleme kod prirodnog pomlađivanja sastojne i potencijalnih ´´zagađenja´´ uglavnom invanzivnih vrsta. Praksa je da će privatni šumoposjednik napraviti ´´čistu sječu´´, pa idemo mu to legalno omogućiti i zakonski ga obvezati na pošumljavanje i gospodarenje. ovako on to shvaća neodgovorno!!!- šume u Hrvatskoj su od strateške važnosti pa stoga vidim potrebu da se formira Agencija za privatne šume (iako ih ´´nažalost´´ imamo mnogo a većina od njih nije utemeljena na radnim zdravim osnovama) no ova bi zapošljavala isključivo našu šumarsku struku i u suradnji sa nadležnim institucijama (Ministarstvo poljoprivrede, Savjetodavna služba, Državni inspektorat,Carina, Šumarski fakultet, Šumarski institut u Jastrebarskom, HKISDT) donosi smjernice budućeg gospodarenja sukladno Programima za gospodarenje privatnim šumama i pojedinim revirnim područjima a sve u skladu kako zaštititi potrajno gospodarenje i omogućiti legalnim putem da privatni šumoposjednik pravilno gospodari i eksploatira svoju šumu – imovinu, a pritom da osjeća podršku svoje države u smislu zaštite i unaprijeđenja šumarstva. Ovim načinom bi bilo i bolje povezivanje te komunikacija među kolegama u nabrojenim institucijama koja moramo priznati već duže vrijeme nedostaje tj. formalnog je karaktera. Ovakva Agencija za privatne šume pomoću Republike Hrvatske i JLS mogla bi pomoći oko organizacije čuvanja ne samo privatnih šuma od šumskih krađa i devastacija, već lovišta i ribolovnih područja (krivolov), efektivna protupožarna zaštita, zaštita poljoprivrednih zemljišta i ekologije (dovoz smeća, devastacija puteva te prirodne i kulturne baštine). Država i JLS te djelomično sredstava iz OKFŠ-a bila bi dostatna za formiranje takovih radnih mjesta. Uz djelatnike tkz. renđere iz Javnih ustanova...bili bi psihološka i moralna prepreka počiniteljima negativnih dijela – naglasak je da se putem takve Agencije za privatne šume potencijalno štiti cca. 27 do 30 % šumske površine |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 76 <-- 76 --> PDF |
i ostalog šumskog zemljišta a moguće je formirati internet aplikaciju po pitanju ponude i potražnje drvne mase i ostalih šumskih dobara, prodaje šuma i šumskih zemljišta te na taj način direktno spojiti potencijalnog kupca (npr. Pilanu) i vlasnika šume..te izbjeći ´´neregistrirane prekupce – sivu ekonomiju´´ koja je nažalost preplavila ovu struku. Ovime država gubi velika sredstva koja bi se mogla legalno naplatiti i povratno subvencionirati u sustav da se održava ´´pogon´´ jedne takve Agencije ili kako god se ta institucija zvala. Pitanje je samo ima li strukovne i političke volje za ovakvim rješenjima!!! Na kraju svega mi ulazimo u razdoblje jedne moderne kontinentalne i mediteranske turističke zemlje kojoj je bitno očuvati biološku raznolikost pod svaku cijenu. Ta održivost i potrajnost u gospodarenju primarnim sektorom (šumarstvo, poljoprivreda, ribarstvo) daje nam mogućnost, snagu i želju da kroz buduće generacije svi uredno i lijepo živimo u svojoj Domovini. Krunoslav Jakupčić, dipl. ing., mr. sc. Ivica Milković: Hrvatske šume d.o.o. Imajući u vidu činjenicu da su šume dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i podatke o prilikama u pogledu gospodarenja privatnim šumama, potrebno je za buduće razdoblje predvidjeti mjere šumarske politike koje će biti usmjerene na poboljšanje stanja u šumama privatnih šumoposjednika i stvaranje uvjeta za povećanje šumskogospodarske aktivnosti u tom dijelu šumskog posjeda. Mjere šumarske politike trebaju biti usmjerene na: – unaprjeđivanje gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika veliki je izazov za šumarsku struku u Republici Hrvatskoj te treba iznalaziti rješenja i modele koji će optimalno koristiti sve raspoložive resurse. Imajući u vidu raspoložive ljudske potencijale, opremu i infrastrukturu, Hrvatske šume d.o.o., kao trgovačko društvo u vlasništvu države, mogu na tom planu dati značajan doprinos; – poticanje okrupnjivanja privatnog šumskog posjeda te bi u tom cilju trebalo formirati fond za otkup šuma u vlasništvo RH, odnosno za poticanje otkupa šuma od strane privatnih šumoposjednika koji se obvezuju da će šumama održivo gospodariti i provoditi odredbe šumskogospodarskih planova i programa (ili to pitanje rješavati kroz program ruralnog razvoja); – potporu šumoposjednicima u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa; – poticanje prodaje drvnih sortimenata iz svih šuma bez obzira na vlasništvo po tržišnim načelima, a subvencionirati se trebaju drvni sortimenti proizvedeni u ispodprosječnim uvjetima (mali posjed, veliki nagibi, krš) iz šuma koje su održivo gospodarene. Na taj način bi drvni sortimenti iz održivo gospodarenih privatnih šuma bili konkurentni, a vlasnici destimulirani za provođenje zahvata koji su u suprotnosti s održivim gospodarenjem šumama; – stimuliranje privatnih vlasnika šuma unutar zaštićenih dijelova prirode, Natura područja i unutar urbanih područja. Parametri za izračun visine naknade trebali bi biti: razina ograničenja u pogledu gospodarskog korištenja šuma; vrijednost općekorisnih funkcija šuma, razlika vrijednosti u odnosu na alternativni način korištenja zemljišta, suglasnost vlasnika za javno korištenje šume (odmor, rekreacija) i sl; – sprječavanje nelegalnog prometa drvom te je u tom pogledu potrebno razvijati modele intenzivnije suradnje udruga šumoposjednika, šumarske inspekcije, lokalne uprave, pravosudnih tijela, Savjetodavne službe, Hrvatskih šuma i Javnih ustanova za zaštitu prirode; – prilikom definiranja mjera šumarske politike koristiti najbolja strana iskustva glede funkcioniranja gospodarenja privatnim šumama. OBJEDINJENI ZAKLJUČCI USTAV RH; Članak 52. More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. – Privatne šume u Republici Hrvatskoj zauzimaju 661.720,89 ha s drvnom zalihom od 83.704.258 m3 (163 m3/ha). Prirast iznosi 2.213.745 m3 (4,31 m3/ha). Prema podacima Savjetodavne službe 2016. godine doznačeno je 507.625 m3, a otpremljeno je 363.304 m3. – U Hrvatskoj postoji 341.376 šumoposjednika što znači da je prosječna veličina posjeda 1,9 ha. 88 % šumoposjednika ima posjed manji od 1 ha. – Zakonodavni okvir u privatnim šumama propisan je Nacionalnom šumarskom politikom i strategijom, Zakonom o šumama, Zakonom o šumskom reprodukcijskom materijalu i nizom podzakonskih akata, Pravilnika. – Propisi u privatnim šumama regulirani su Šumskogospodarskom osnovom područja i Programima gospodarenja. Danas je 65 % površine privatnih šuma uređeno Programima gospodarenja. Za šumoposjede koji nemaju odobren Program Ministarstvo poljoprivrede, na prijedlog Savjetodavne službe, odobrava Opseg nužne doznake stabala. – Privatne šume obuhvaćane su Prvom nacionalnom inventurom šuma Republike Hrvatske (2010. godina). – Institucionalni okvir u gospodarenju privatnim šumama čine: Ministarstvo poljoprivrede, Savjetodavna služba, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Udruge šumovlasnika, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije i Hrvatske šume d.o.o., Županijska skupština. Iako postoje pozitivni primjeri, posebice na većim posjedima, gospodarenje privatnim šumama trenutno je opterećeno brojnim čimbenicima, a koji su posljedica specifičnih povijesnih, socijalnih i prirodnih okolnosti. Najvažniji od njih su: – složeni imovinsko-pravni odnosi (neusklađenost gruntovnice i katastra) te njihovo skupo i dugotrajno rješavanje sudskim putem, – stvarno stanje kultura na terenu ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama, – prosječno mala površina šumoposjeda te daljnje usitnjenje pri nasljeđivanju (suvlasništva), – obilježba na terenu nije provedena, nepovoljna starosna dob šumoposjednika/vlasnika, – depopulacija i opće osiromašenje ruralnog prostora, – izostanak realnih informacija o privatnim šumama i šumoposjednicima/vlasnicima, – niska razina uključenosti i educiranosti šumoposjednika, neprepoznavanje općekorisnih funkcija šuma, nekorištenje sporednih šumskih proizvoda i mogućnosti financiranja iz EU fondova, – nemogućnost provođenja smjernica propisanih Programima gospodarenja koji propisuju mjere na razini odjela/odsjeka, a gospodari se na razini čestice (male), – gospodarski zahvati vrše se samo kada se nakupi drvne mase za sječu u cca svakih 30 godina, – neizgrađena šumska infrastruktura (prometnice, vlake), – visoki troškovi, mala ekonomska korist, – velika razlika u cijeni drveta u Hrvatskoj i okolnim zemljama pospješuje stihijski izvoz sirovine, – pojava „divljih tvrtki“ koje koriste ovakvo stanje u privatnim šumama, a zbog „zakonodavnih zavrzlama“ u Hrvatskoj, gotovo ih je nemoguće sankcionirati, – cijena šumskog zemljišta isključivo je stvar slobodne pogodbe. Porezne uprave nemaju jasno definirane cijene, što otežava okrupnjivanje zemljišta (otkup Hrvatskih šuma d.o.o.). Potrebne mjere za otklanjanje postojećeg stanja: – Potaknuti nadležna tijela na rješavanje imovinsko–pravnih odnosa (objedinjavanje katastra i gruntovnice). Za to je potrebno napraviti Akcijski plan na razini države kojim će se između ostalog ubrzati i pojeftiniti postupak rješavanja imovinsko–pravnih odnosa. – Potrebno je utvrditi stvarno stanje kulture i strukture zemljišta usklađeno s vlasništvom – Inventura katastarskog stanja. Dio toga posla može biti obuhvaćen Drugom nacionalnom inventurom šuma. – Pozitivnim zakonskim propisima spriječiti daljnje usitnjavanje čestica pri nasljeđivanju, kao i poticati okrupnjavanje šumskih posjeda. – Poticati udruživanja šumoposjednika u organizacijske oblike (austrijski model) koji će im omogućiti efikasnije provođenje smjernica gospodarenja, smanjenje troškova, povećanja prodajne cijene zajedničkim nastupom na tržištu drveta i sl. – Prodaju drvnih sortimenata iz svih šuma, bez obzira na vlasništvo, treba organizirati po tržišnim načelima. – Posebno subvencionirati gospodarenje u šumama u kojima pridobiveni drvni sortimenti ne pokrivaju troškove gospodarenja (krš, degradirane šume, mali posjed, veliki nagibi i sl.). – Neovisno o modelu vlasništva, stanišnom tipu ili biljnoj zajednici, riješiti čuvanje, planiranje, provedbu i nadzor gospodarenja, korištenje informacija o šumama, kao i druge važne segmente koji čine šumarstvo. – Povezivanje, umrežavanje, edukacija i savjetovanje šumoposjednika, ključni su parametri u postizanju željene kvalitete gospodarenja, kao i realizaciju svih aktivnosti koje se mogu ostvariti kroz apliciranja zahtjeva za povlačenje financijskih sredstava kroz mjere i operacije Programa ruralnog razvoja (2014.-2020.). – Pojednostaviti i racionalizirati pojedine postupke pri gospodarenju šumama koji nepotrebno usporavaju proces. (primjer kolaudacije doznake Ovlaštenog inženjera). – Novim Zakonom o šumama jasno definirati propise i kaznene odredbe kako bi omogućili kvalitetan i učinkovit inspekcijski nadzor. Za sprječavanje kriminalnih radnji potrebno uskladiti zakonske okvire odnosnih resornih ministarstava, Ministarstvo poljoprivrede, MUP, Ministarstvo financija (mobilne jedinice carine, porezne uprave), kao i uspostaviti kvalitetniju suradnju s Državnim odvjetništvom. – Sprječavanje nelegalnog prometa drvom za što je potrebno razvijati modele intenzivnije suradnje udruga šumoposjednika, šumarske inspekcije, lokalne uprave, pravosudnih tijela, Savjetodavne službe, Hrvatskih šuma i Javnih ustanova za zaštitu prirode. – Imajući u vidu raspoložive ljudske potencijale, opremu i infrastrukturu, Hrvatske šume d.o.o., kao trgovačko društvo u vlasništvu države, mogu dati značajan doprinos u gospodarenju privatnim šumama. – Kako bi zaustavili depopulaciju ruralnih prostora, gdje živi većina šumovlasnika, uz navedene mjere za poboljšanja gospodarenja šumama, potrebno je ostalim poticajnim mjerama (decentralizacija države), omogućiti bolje životne uvjete stanovnika tih prostora, što će rezultirati i pozitivnijim odnosom prema šumi. |