DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 74     <-- 74 -->        PDF

– informiranje i pravodobno izvještavanje šumarske inspekcije o izvršenim radovima u šumama šumoposjednika zaraženih potkornjakom
Prof. dr. sc. Marijan Grubešić, Udruge malih šumoposjednika:
– Hitno početi s primjenom zakonskih propisa u gospodarenju privatnim šumama na čitavom području RH.
– Uvođenje revirnog sustava – da se zna nadležnost ali i odgovornost revirnika. Optimalno bi bilo da je revirnik nadležan za državne i privatne šume na svom reviru.
– Spriječiti da ovlašteni inženjeri nekontrolirano i mimo programa gospodarenja vrše doznaku i izdaju popratnice za tehničko i ogrjevno drvo.
– Uvesti bolju koordinaciju na relaciji Savjetodavna služba – Komora – Hrvatske šume (Šumarije i revirnici)
– Poticati poduzetništvo u šumarstvu, ali isto tako uvjetovati stručni rad, uključujući uspostavu šumskog reda, kolaudaciju radilišta, vračanje prometne infrastrukture i prvobitno stanje i dr.
– Izvođači radova trebaju sa šumovlasnicima i jedinicom lokalne samouprave ugovoriti način i rokove sanacije radilišta (sječine) i prometnica (šumskih putova, cesta, lokalnih cesta).
– Kontrola šumarske inspekcije, policije, carine i ostalih nadležnih subjekata vezano za izvođenje radova i promet drvom.
– Potaknuti nadležna tijela na rješavanje imovinsko – pravnih odnosa (sređivanje katastra i gruntovnice), utvrđivanje stvarnog stanja strukture površina, odnosno prenamjene zemljišta (utvrditi stvarnu kulturu na čestici).
– Uključiti jedinice lokalne samouprave u informiranje građana vezano za gospodarenje privatnim šumama, poticanje registracije šumoposjednika i osnivanje udruga šumoposjednika, korištenje raspoloživih sredstava OKFŠ-a i EU fondova.
Prof. dr. sc. Mario Božić:
– Ekstenzivno i nestručno gospodarenje šumom kao i nezainteresiranost šumovlasnika/šumoposjednika za cjelokupni proces gospodarenja, u uzročno-posljedičnom odnosu je s velikom rascjepkanošću i usitnjenošću šumoposjeda.
– Pojavu i povećanje broja šumovlasnika/šumoposjednika koji će okrupnjavanjem svoga posjeda preko minimalne površine osigurati učinkovito i održivo gospodarenje, svakako treba poticati.
– Šumovlasnike/šumoposjednike koji nemaju dovoljno znanja, interesa, mogučnosti baviti se svojom šumom, a htjeli bi imati određene koristi od nje, kako kroz povećanje njene vrijednosti, tako i kroz postizanje veće ekonomske koristi od posječenog drva treba poticati na udruživanja šumoposjeda (u cilju zajedničkog gospodarenja, smanjenja troškova, povećanja prihoda, zajedničke prodaje trupaca...).
Doc. dr. sc. Krunoslav Teslak:
– Uređivanje i gospodarenje privatnim šumama trenutno je opterećeno brojnim otežavajućim čimbenicima, a koji su posljedica specifičnih povijesnih, socijalnih i prirodnih okolnosti. Najvažniji od njih su: složeni imovinsko-pravni odnosi, povijesno mala zastupljenost privatnog vlasništva, uvriježenost modela gospodarenja šumama prilagođenih državnom vlasništvu i velikim šumskim kompleksima, depopulacija ruralnog prostora, starenje stanovništva, izostanak realnih informacija o privatnim šumama i šumoposjednicima/vlasnicima, neprilagođenost strukture programa gospodarenja i propisa sitnom privatnom šumoposjedu, niska razina uključenosti i educiranosti šumoposjednika.
– Uspostava Šumarske savjetodavne službe, osnivanje upisnika šumovlasnika, uređivanje privatnih šuma, provedba nacionalne inventure, osnivanje udruga šumoposjednika, primjeren povrat oduzete imovine, uvođenje koncepta raznodobnog gospodarenja pozitivni su, ali parcijalni pomaci u smislu unaprijeđenja gospodarenja privatnim šumama.
– Jačanje i osuvremenjivanje regulatornih propisa za gospodarenje šumama općenito, a posebno uvođenje specifičnosti vezanih za reguliranje gospodarenja privatnim šuma utemeljeno na participaciji svih dionika prvi je od potrebnih, a ujedno sveobuhvatnih koraka za unaprjeđenje područja šumarstva u RH.
– Modeli naslijeđeni iz socijalizma gotovo 30 godina nakon njegova ukidanja u sadašnjim okolnostima su neprihvatljivi. U tom smislu potrebne su korjenite promjene uključujući i one institucionalne.
– Osnivanje državne Agencije za šume (npr. kroz jačanje kapaciteta Savjetodavne službe uz paralelnu transformaciju trgovačkog društva Hrvatske šume) koja bi provodila javne ovlasti i interese neovisno o vlasništvu nad šumama, omogućilo bi smisleno i sveobuhvatno planiranje gospodarenja i gospodarenje šumama na svim razinama.
– Osnivanjem državne institucije (agencije) za šume jednostavno bi se riješilo i čuvanje te nadzor u šumama i šumarstvu koje mora biti jednako za sve šume neovisno o tipu vlasništva, stanju strukture, stanišnom tipu ili biljnoj zajednici. Kroz jedinstvenu državnu instituciju prikupljanje i korištenje informacijama o šumama, planiranje, provedba i nadzor gospodarenja, kao i drugi važni segmenti koji čine šumarstvo, a koje država mora i treba zadržati pod svojom direktnom nadležnošću, bili bi objedinjeni, a