DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 75     <-- 75 -->        PDF

kako je to ustrojeno i u brojnim zemljama koje uobičajeno uzimamo za pozitivne primjere.
– Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, depopulacije ruralnog prostora, starenja stanovništva, klimatskih pa time i stanišnih promjena i sl., nadilaze djelokrug šumarstva stoga je potrebno tražiti i ustrajno provoditi niz prilagodbi društva općenito, kako bi se preokrenuli trendovi i postupno unaprijedilo postojeće stanje.
Dr. sc. Karlo Beljan, izv. prof. dr. sc. Stjepan Posavec:
– Opravdanost ulaganja kapitala odnosno investiranja, u male privatne bukovo-jelovo šumske posjede treba imati i ekonomsku podlogu. Dugi period povrata investicije u šumarstvu koji se kreće u širokom rasponu od 10-40 godina ovisi o karakteristikama posjeda, bonitetu staništa, kvaliteti sastojine te nabavnoj cijeni posjeda i diskontnoj stopi.
– Prednost ulaganja u preborne šume je relativno nizak rizik i sve veća potražnja za šumskim proizvodima, koja će u budućnosti rezultirati povećanjem njihovih prodajnih cijena. Uz redovno gospodarenje s divljači i sporednim šumskim proizvodima pruža se mogućnost za dodatne prihode.
– Cijenu šumskog posjeda prilikom kupoprodaje ne bi trebala određivati trenutna vrijednost drvne zalihe nego vrijednost zalihe koja se sukladno Planu gospodarenja može posjeći u idućih 10 odnosno 20 godina. Pridržavanjem Plana gospodarenja i kontrolom provedbe, cijene posjeda bi pale (jer se ne bi mogla posjeći glavnina ili sva zaliha), a cijena sortimenata drva na tržištu zbog odnosa ponude i potražnje bi porasla. Rezultat toga bilo bi stabilno tržište i potrajno gospodarenje.
– Radi svega navedenoga, potrebno je dodatno educirati šumovlasnike o ekonomskim parametrima gospodarenja malim šumskim posjedima i mogućnostima ostvarivanja potrajnog prihoda u budućnosti.
Robert Sambolek, dipl. ing, Udruge velikih šumoposjednika:
– Želim naglasiti nekoliko bitnih činjenica iz kojih proizlaze zaključci, koji bi se trebali primijeniti kako bi se omogućilo i osiguralo jednostavnije i potrajnije gospodarenje sukladno pravilima struke i podzakonskim i zakonskim aktima koje bi trebalo izmijeniti tj. dopuniti;
– Obzirom da se više desetljeća nismo bavili sa urednošću gruntovnice i zemljišno knjižnih uložaka, smatram da bi bilo bolje da se za podizanje Zahtjeva za doznaku u privatnim šumama kod Savjetodavne službe vrati sustav gdje bi samo Katastarski izvod (posjedovni list) bio dovoljan za predaju zahtjeva (naime prijenos vlasništva kod većine privatnih šumoposjednika nije uredan, te velika većina odustaje od pravilnog i pravnog koraka za doznakom i pribjegava kršenju zakona u smislu samostalne sječe ili „prodaje na crno“ drvne mase na panju pod izlikom da su imali šumsku krađu.)- valjanost popratnice za tehničku oblovinu i ogrjev produžiti na barem 3 radna dana a ne 24 sata. (problemi organizacije malog šumoposjednika sa radovima na sječi i transportu drvne mase.)- na šumskim površinama veličine do 0,5 ha površine, treba dozvoliti mogućnost (bezobzira na propis ŠGP) mogućnost čiste sječe uz obvezno pošumljavanje sa gospodarskim vrednijim vrstama u vidu konverzije ili sanacije no obavezno pratiti 4 godine dinamiku rasta i razvoja te ukoliko šumoposjednik nije izvršio smjernicu propisane obveze iz elaborata primjereno ga kazniti. Nažalost, primijećeno je kod doznaka na malim površinama uglavnom je želja šumoposjednika za sječom glavnih gospodarskih vrsta te nakon sječe koja je ili nije izvršena prema doznaci dolazi do devastacije – obraslo korovom, bagremom, grabom i sl. No uzmemo li u obzir da na većoj GJ imamo više ovakvih enklava one čine probleme kod prirodnog pomlađivanja sastojne i potencijalnih ´´zagađenja´´ uglavnom invanzivnih vrsta. Praksa je da će privatni šumoposjednik napraviti ´´čistu sječu´´, pa idemo mu to legalno omogućiti i zakonski ga obvezati na pošumljavanje i gospodarenje. ovako on to shvaća neodgovorno!!!- šume u Hrvatskoj su od strateške važnosti pa stoga vidim potrebu da se formira Agencija za privatne šume (iako ih ´´nažalost´´ imamo mnogo a većina od njih nije utemeljena na radnim zdravim osnovama) no ova bi zapošljavala isključivo našu šumarsku struku i u suradnji sa nadležnim institucijama (Ministarstvo poljoprivrede, Savjetodavna služba, Državni inspektorat,Carina, Šumarski fakultet, Šumarski institut u Jastrebarskom, HKISDT) donosi smjernice budućeg gospodarenja sukladno Programima za gospodarenje privatnim šumama i pojedinim revirnim područjima a sve u skladu kako zaštititi potrajno gospodarenje i omogućiti legalnim putem da privatni šumoposjednik pravilno gospodari i eksploatira svoju šumu – imovinu, a pritom da osjeća podršku svoje države u smislu zaštite i unaprijeđenja šumarstva. Ovim načinom bi bilo i bolje povezivanje te komunikacija među kolegama u nabrojenim institucijama koja moramo priznati već duže vrijeme nedostaje tj. formalnog je karaktera. Ovakva Agencija za privatne šume pomoću Republike Hrvatske i JLS mogla bi pomoći oko organizacije čuvanja ne samo privatnih šuma od šumskih krađa i devastacija, već lovišta i ribolovnih područja (krivolov), efektivna protupožarna zaštita, zaštita poljoprivrednih zemljišta i ekologije (dovoz smeća, devastacija puteva te prirodne i kulturne baštine). Država i JLS te djelomično sredstava iz OKFŠ-a bila bi dostatna za formiranje takovih radnih mjesta. Uz djelatnike tkz. renđere iz Javnih ustanova...bili bi psihološka i moralna prepreka počiniteljima negativnih dijela – naglasak je da se putem takve Agencije za privatne šume potencijalno štiti cca. 27 do 30 % šumske površine