DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Obnoviteljsku skupštinu DVD-a Glina, zatim i skupštinu VZO (VZG) Glina, te će kao i u DVD-u biti izabran za prvog njenog predsjednika, sada u oslobođenoj Glini.
Svoj ratni put završit će kao zapovjednik borbene skupine 20. domobranske pukovnije Glina 20. siječnja 1996. godine.
Cijelo vrijeme je razvijao prijateljsku suradnju s veteranima alpincima iz pokrajine Lombardija iz Italije, sa djelatnicima Talijanskog kulturnog centra u Zagrebu, a posebice s veleposlanikom za kulturu, prof. Robertom Sarzijem. To je rezultiralo mnogim humanirarnim pomoćima kako za prognane banijce, tako i lijekovi i razni sanitetski materijal i opremu za Hrvatsku vojsku, dječju bolnicu u Klaićevoj te KB „Sestara Milosrdnica“ u Zagrebu.
Valja napomenuti da osim funkcija i obveza „u uniformi“ Vlado se prihvaćao svih aktivnosti na vraćanju kulturnog i civilnog identiteta i života svoga kraja. Već tijekom Domovinskog rata među svojim prognanim banovcima smještenim u Novom Čiču pokreće kulturno umjetničku aktivnost svoga kraja prikupljajući narodne nošnje, bilježeći narodne pjesme, plesove i običaje. Pokreće osnivanje Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Glinska tamburica“ i biva izabran za prvog predsjednika Nadzornog odbora. Sve će to pretočiti u knjigu.
Iako su mu vatrogastvo i vojska odredili glavninu životnog puta, gotovo da nije bilo područja koje ga nije zanimalo, posebice vezano uz njegov kraj. Povijest, arheologija, kultura, običaji, tradicijski instrumenti, oruđa i alati,priroda, napose šume i lov. Svu tu građu marljivo je sakupljao, bilježio i sortirao. Nažalost, njegov život trajao je prekratko da bi mogao dovršiti većinu započetih ideja.
Kao šumar zanimao se za lovstvo svoga kraja te je sakupljao građu i objavio knjigu o LD „Jelen“ Stankovac. Posebno je bio vezan za mjesto svojih korijena, selo Stankovac. Prikupljao je obimnu pisanu povijesnu građu, foto dokumentaciju te napisao velik broj kartica teksta, ali nažalost taj rukopis nije dovršen i ukoričen. Također je prikupljao obimnu građu za monografiju o glinskom vatrogastvu, kao i monografiju DVD-a Maksimir. Radio je neumorno, iako već vidno narušena zdravlja. Nažalost nije dočekao njihovu objavu.
Za svoj nesebičan rad i doprinos dobio je niz odlikovanja, priznanja i zahvala. U vatrogastvu spomenut ćemo vatrogasnu spomenicu za 10 i 20 godina rada; vatrogasnu medalju za opće zasluge s brončanim, srebrnim i zlatnim obilježjem; vatrogasnu spomenicu za hrabrost i požrtvovnost s brončanim, srebrnim i zlatnim obilježjem; godine 1998. primio je Odlikovanje za posebne zasluge u vatrogastvu. Za učešće i aktivnosti u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992. te medaljom „Oluja“.
Vlado Šoštarić objavio je više od 60 stručnih radova, članaka, osvrta i prikaza iz svih područja svog životnog interesa i djelovanja. Za njim ostaju mnogi rukopisi, dijelom pripremljeni materijali koji traže da se njegova djela završe. Bio je velik i priznat kolekcionar vatrogasnih medalja, odlikovanja i amblema. Žalosno bi bilo da propadne toliki trud i vrijednost u prikupljenoj građi vezano za vatrogastvo i kulturu, običaje i život glinskog kraja.
Vlado Šoštarić jako je bio vezan za Šumarski fakultet, posebice za nas nekolicinu, koji smo kao „njegova generacija“ iz studentskih dana ostali raditi na fakultetu. Redovito nas je posjećivao, razmjenjivali znanja i informacije, a posebice je bilo interesantno s Vladom razgovarati o svemu onome što radi i priprema, diviti se njegovoj upornosti. Vlado je posebno bio vezan za pokojnog prof. dr. sc. Branimira Prpića, jer su ih vezivali zajednički zavičajni korijeni. Već vidno narušena zdravlja opet je dolazi do nas, da bi pri kraju iz kruga svoje obitelji nazvao i pitao kako su njegovi prijatelji i njihove obitelji. Naprosto je nevjerojatna njegova komunikativnost. Nije postojala osoba do koje Vlado nije mogao doći. Mnogima nam je nesebično pomagao kada nam je trebala pomoć i kontakt.
Autor ovih redaka bio je i ostao prijateljski vezan s njim i njegovom obitelji, a vezala nas je, njega operativno, mene biološko-ekološko i znanstveno problematika šumskih požara.
Nedostaje nam svima nama koji smo ga poznavali ono njegovo prvo kad se javi ili dođe na vrata: gdje si, kako si, „Rode Moj“.
Hvala ti prijatelju i kolega za toliko puno toga što si nam ostavio stručno, ljudski i prijateljski.