DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Dr. sc. JOSO GRAČAN, ZNANSTVENI SAVJETNIK U TRAJNOM ZVANJU (1937. – 2017.) Mladen Ivanković Dr. sc. Joso Gračan, znanstveni savjetnik, poznati, priznati, šumarski znanstvenik, genetike i oplemenjivanja šumskog drveća jedne od osnovnih disciplina šumarske znanosti i prakse, preminuo je u ponedjeljak 18. rujna 2017. u 80. godini života, a oprostili smo se s njim na Mirogoju u Zagrebu 21. rujna 2017.g. Uz sve svoje obveze i dužnosti višegodišnjeg direktora i ravnatelja Hrvatskog šumarskog instituta, uspijevao je pronaći vremena i za znanstveno-istraživačku djelatnost. Svojim rezultatima istraživanja doprinijeo je razvoju šumarske znanosti i šumarstva. Radni vijek koji je započeo kao šumarski tehničar, nastavio kao diplomirani inžinjer šumarstva, direktor, a potom i ravnatelj Instituta koji mu je bio drugi dom, a njegovi djelatnici druga obitelj. Bio je vrlo plodan i uspješan. Kao vrsni znanstvenik i istraživač, nastojao je svoje stečeno znanje i iskustvo prenijeti na mlade suradnike, ne mareći radi li se o šumarskim inženjerima, znanstvenim novacima, tehničarima ili radnicima. Takvim svojim nesebičnim radom odgojio je velik broj penjača, cjepljara, mladih stručnih suradnika, inženjera, magistara i doktora znanosti. Poštovan i cijenjen, radnik, suradnik, asistent, znanstvenik i istraživač, direktor i ravnatelj kako u Institutu tako i na terenu. Brižan suprug i nježan otac Željke i Tomislava te djed svojih Ele i Luke. Životopis: Joso Gračan sin Ivana i Anke r. Flanjak, Hrvat, rimokatolik, rođen je 10. studenog 1937. godine u Slunju. Osnovnu školu i malu maturu završio je u Slunju, a srednju šumarsku školu 1955. u Karlovcu. Kao šumarski tehničar radio je neko vrijeme u Šumariji Slavonska Požega, Pleternica i Velika, a od 9. prosinca 1955. do 1. listopada 1957. u Šumariji Lipik. Diplomirao je 1962. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilište u Zagrebu, te od 1962. do 15. ožujka 1966. radi u Šumariji Bučje, Šumskom gospodarstvu Daruvar i Šumariji Pakrac. U tom razdoblju odslužio je i vojni rok (1963/1964). Tijekom rada u šumarskoj operativi obavljao je sve poslove iz uzgoja, zaštite, uređivanja i iskorišćivanja šuma. Prelaskom u Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, 16. ožujka 1966., počinje raditi kao asistent i suradnik za oplemenjivanje šumskog drveća. Surađuje na istraživanjima hibridizacije četinjača različitih provenijencija, selekciji i izboru plus stabala, planiranju pokusa, osnivanju, praćenju i održavanju klonskih sjemenskih plantaža četinjača, osnivanju i praćenju testova polusrodnika europskog ariša. Stipendijama Fulbright programa i Republičkog fonda za znanstveni rad, Zagreb, krajem 1970.g. odlazi na usavršavanje iz populacijske i kvantitativne genetike na Sveučilište Sjeverne Karoline u Rabeighu (North Carolina State University, SAD). Uspješno završava dva semestra (proljetni i jesenski) iz programa studija za stjecanje doktora znanosti i polože ispite iz genetike i oplemenjivanja (4) te statistike (2). Za vršitelja dužnosti direktora Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko imenovan je nakon povratka iz SAD-a (1. veljače 1972. godine). Nastavlja istraživanja genetske varijabilnosti domaćih (obična smreka, obični bor, hrast lužnjak, obična bukva) i stranih vrsta šumskog drveća (zelena duglazija, američki borovac, sitkanska smreka). Na temelju rezultata istraživanja, pokazao je da se kod umjetne obnove pravilnim odabirom odgovarajuće provenijencije može povećati proizvodnja drvne mase i stabilnost šumskih ekosustava. U suradnji sa specijalistima dao je znatan doprinos poznavanju genetičke specifičnosti mineralne ishrane šumskog drveća (hrast lužnjak, obična smreka, američki borovac). Aktivno surađuje na proučavanju problema sušenja šuma i provedbi inventure o stanju šuma u Republici Hrvatskoj od 1987. do 1993. Direktorom Instituta, biran je 1974., 1978., 1982., 1986. i 1990., v.d. ravnatelja 1993. i ravnatelja 1995. i 1999., odnosno neprekinuto obnavlja dužnost direktora i ravnatelja Instituta od 1972. do 2004. godine. Svojim radom na dužnosti |