DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Dr. sc. JOSO GRAČAN, ZNANSTVENI SAVJETNIK U TRAJNOM ZVANJU (1937. – 2017.) Mladen Ivanković Dr. sc. Joso Gračan, znanstveni savjetnik, poznati, priznati, šumarski znanstvenik, genetike i oplemenjivanja šumskog drveća jedne od osnovnih disciplina šumarske znanosti i prakse, preminuo je u ponedjeljak 18. rujna 2017. u 80. godini života, a oprostili smo se s njim na Mirogoju u Zagrebu 21. rujna 2017.g. Uz sve svoje obveze i dužnosti višegodišnjeg direktora i ravnatelja Hrvatskog šumarskog instituta, uspijevao je pronaći vremena i za znanstveno-istraživačku djelatnost. Svojim rezultatima istraživanja doprinijeo je razvoju šumarske znanosti i šumarstva. Radni vijek koji je započeo kao šumarski tehničar, nastavio kao diplomirani inžinjer šumarstva, direktor, a potom i ravnatelj Instituta koji mu je bio drugi dom, a njegovi djelatnici druga obitelj. Bio je vrlo plodan i uspješan. Kao vrsni znanstvenik i istraživač, nastojao je svoje stečeno znanje i iskustvo prenijeti na mlade suradnike, ne mareći radi li se o šumarskim inženjerima, znanstvenim novacima, tehničarima ili radnicima. Takvim svojim nesebičnim radom odgojio je velik broj penjača, cjepljara, mladih stručnih suradnika, inženjera, magistara i doktora znanosti. Poštovan i cijenjen, radnik, suradnik, asistent, znanstvenik i istraživač, direktor i ravnatelj kako u Institutu tako i na terenu. Brižan suprug i nježan otac Željke i Tomislava te djed svojih Ele i Luke. Životopis: Joso Gračan sin Ivana i Anke r. Flanjak, Hrvat, rimokatolik, rođen je 10. studenog 1937. godine u Slunju. Osnovnu školu i malu maturu završio je u Slunju, a srednju šumarsku školu 1955. u Karlovcu. Kao šumarski tehničar radio je neko vrijeme u Šumariji Slavonska Požega, Pleternica i Velika, a od 9. prosinca 1955. do 1. listopada 1957. u Šumariji Lipik. Diplomirao je 1962. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilište u Zagrebu, te od 1962. do 15. ožujka 1966. radi u Šumariji Bučje, Šumskom gospodarstvu Daruvar i Šumariji Pakrac. U tom razdoblju odslužio je i vojni rok (1963/1964). Tijekom rada u šumarskoj operativi obavljao je sve poslove iz uzgoja, zaštite, uređivanja i iskorišćivanja šuma. Prelaskom u Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, 16. ožujka 1966., počinje raditi kao asistent i suradnik za oplemenjivanje šumskog drveća. Surađuje na istraživanjima hibridizacije četinjača različitih provenijencija, selekciji i izboru plus stabala, planiranju pokusa, osnivanju, praćenju i održavanju klonskih sjemenskih plantaža četinjača, osnivanju i praćenju testova polusrodnika europskog ariša. Stipendijama Fulbright programa i Republičkog fonda za znanstveni rad, Zagreb, krajem 1970.g. odlazi na usavršavanje iz populacijske i kvantitativne genetike na Sveučilište Sjeverne Karoline u Rabeighu (North Carolina State University, SAD). Uspješno završava dva semestra (proljetni i jesenski) iz programa studija za stjecanje doktora znanosti i polože ispite iz genetike i oplemenjivanja (4) te statistike (2). Za vršitelja dužnosti direktora Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko imenovan je nakon povratka iz SAD-a (1. veljače 1972. godine). Nastavlja istraživanja genetske varijabilnosti domaćih (obična smreka, obični bor, hrast lužnjak, obična bukva) i stranih vrsta šumskog drveća (zelena duglazija, američki borovac, sitkanska smreka). Na temelju rezultata istraživanja, pokazao je da se kod umjetne obnove pravilnim odabirom odgovarajuće provenijencije može povećati proizvodnja drvne mase i stabilnost šumskih ekosustava. U suradnji sa specijalistima dao je znatan doprinos poznavanju genetičke specifičnosti mineralne ishrane šumskog drveća (hrast lužnjak, obična smreka, američki borovac). Aktivno surađuje na proučavanju problema sušenja šuma i provedbi inventure o stanju šuma u Republici Hrvatskoj od 1987. do 1993. Direktorom Instituta, biran je 1974., 1978., 1982., 1986. i 1990., v.d. ravnatelja 1993. i ravnatelja 1995. i 1999., odnosno neprekinuto obnavlja dužnost direktora i ravnatelja Instituta od 1972. do 2004. godine. Svojim radom na dužnosti |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 88 <-- 88 --> PDF |
direktora dao je značajan doprinos razvoju šumarske znanosti i znanstveno-istraživačkog rada hrvatskog šumarstva. Poseban doprinos dao je unapređenju suradnje između šumarske operative i znanstvenoistraživačkih ustanova (Institut i Fakultet), kao i primjeni rezultata istraživanja u praksi. Zaslužan je za suvremeno opremanje laboratorija u Šumarskom institutu nabavom opreme (svjetlosni mikroskop, atomski adsorpsijski spektrofotometar, aparat za analizu SO2, informatička oprema, trušnica za sjeme klima komora, CNS – aparat, kromatograf, digitatlni mjerač godova, aparat za DNA analize šumskog drveća i dr., adaptaciju, održavanje i izgradnju novih laboratorija (molekularni laboratorij) i objekata, kao i usavršavanje i osposobljavanje stručnih i znanstvenih djelatnika. Njegovim radom proširena je i unapređena stručna i znanstvena suradnja s domaćim i inozemnim organizacijama. Značajno je unapređena i proširena izdavačka djelatnost, povećanim tiskanjem rezultata istraživanja u časopisu RADOVI, koji je od edicije (1974) prerastao u znanstveno-stručni časopis. Njegova je i zasluga što je broj djelatnika od 64 (1974) povećan na 85 tijekom 1993. godine. Nakon teške prometne nesreće u kojoj je stradalo 5 znanstvenika Šumarskog instituta i redovni profesor Šumarskog fakulteta 10. veljače 1998., Institut se našao u najtežoj situaciji od svog osnivanja. Broj znanstvenika – doktora znanosti smanjio se na 5, a broj istraživača na 20. Uz veliku pomoć i razumijevanje Ministarstva znanosti, »Hrvatskih šuma», Zagreb, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Šumarskog fakulteta i zalaganje ravnatelja i njegovih suradnika stanje se poboljšalo. Krajem 2002. godine u Šumarskom institutu zaposleno je 9 doktora znanosti, 11 magistara, 11 polaznika poslijediplomskog studija i stručnih suradnika. Znanstveni novaci zaposleni nakon prometne nesreće danas su znanstveni suradnici i savjetnici, Predstojnici znanstvenih zavoda Instituta i Šumarskog fakulteta. Uz rukovođenje Institutom uspješno se bavi i znanstvenim radom te na Šumarskom fakultetu u Zagrebu iz oplemenjivanja šumskog drveća 14. ožujka 1973. temom „Varijabilnost i nasljednost nekih svojstava evropskog ariša populacije Varaždinbreg“ brani magistarski rad. Doktorira 1984. temom »Varijabilnost provenijencija obične smreke (Picea abies (L.) Karst) u dijelu prirodnog rasprostranjenja» Znanstveni savjetnik je od 1986. godine. Osnivanjem prvih eksperimenata, genetičkih testova u Hrvatskoj 1986. godine, poseban je prilog dao istraživanju različitih provenijencija hrasta lužnjaka, jedne od najvažnijih i najvrjednijih vrsta šumskog drveća u Hrvatskoj. Bio je dugogodišnji član Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske, Općeg udruženja šumarstva i drvne industrije i Poslovne zajednice (1972-1987). Obavljao je dužnost prvog predsjednika Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske (1987-1990), član Komisije za znanstvenoistraživački rad »Hrvatskih šuma». Član je Međunarodnog savjeta unije šumarskih znanstvenoistraživačkih organizacija (IUFRO), te organizacijskih odbora: XVIII IUFRO Kongresa u Ljubljani 1986., IUFRO simpozija iz citogenetike (Brijuni 1993) i Kongresa o makarskom području (Makarska 1993). Bio je i predsjednik organizacijskog odbora savjetovanja, koje je organizirao i uspješno održao Šumarski institut, Jastrebarsko 1984., 1986., 1993. i 2000. godine. Boravio je na studijskim putovanjima u mnogim stranim zemljama, te aktivno sudjelovao u radu velikog broja stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu (Svjetski šumarski IUFRO – kongresi u Kyotu 1981., Ljubljani 1986., Montrealu 1990., Tampereu 1995, simpozij o oplemenjivanju šumskog drveća i uspijevanju provenijencija različitih vrsta u okviru IUFRO – radnih grupa: Kanada 1978., Njemačka 1973., 1982., 1987., 1988., 1993., Austrija 1986., Francuska 1980., 1991., Rusija 1989., Švedska 1974., 1979., Rumunjska 1979.). U okviru tehničke suradnje kao jedan od prvih šumara Hrvatske boravio je u Kini od 18. svibnja do 8. lipnja 1979. godine. Od velikog broja savjetovanja i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 89 <-- 89 --> PDF |
simpozija treba istaći sudjelovanje u radu Sekcije za oplemenjivanje šumskog drveća Zajednice instituta i fakulteta bivše Jugoslavije, kao i Hrvatskog genetičkog društva. Od 1994. Predstavnik je Šumarskog instituta u Europskom šumarskom institutu (EFI) sa sjedištem u Joensuu, Finska; nacionalni koordinator za Hrvatsku za očuvanje europskih šumskih genetskih resursa (EUFORGEN) u okviru Međunarodne udruge za biljne genetske resurse (IPGRI) sa sjedištem u Rimu; nacionalni koordinator u okviru međunarodnog projekta »Procjena i motrenje štetnog djelovanja onečišćenja zraka, tla i vode na šume», koji financira EU; koordinator projekta 1 Zaštita i unapređenje proizvodnje biomase u ulozi podržavanja višestrukih uloga i funkcija šuma, financiran od »Hrvatskih šuma», d.o.o. Zagreb; glavni istraživač projekta Ministarstva znanosti 0024001 Oplemenjivanje i šumsko sjemenarstvo. Uvijek je bio društveno i strukovno aktivan, član Hrvatskog šumarskog društva od 1962.g., a dopredsjednik od 1994.g. Dopredsjednik Hrvatskog ekološkog društva (1987.-93.) i član Društva za biljnu fiziologiju i Hrvatskog genetičkog društva. Jedan je od osnivača Akademije šumarskih znanosti. Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova. Član je Uredništva i autor članaka u monografijama: „Hrast lužnjak u Hrvatskoj“, „Obična jela u Hrvatskoj“, „Obična bukva u Hrvatskoj“, „Šume hrvatskog Sredozemlja“ te „Poplavne šume u Hrvatskoj“. Poštovani čitatelji moglo bi se još pronaći podataka o Dr. sc. Josi Gračanu, ali već i iz ovog navedenog razvidno je kako se radi o vrlo plodnom i uspješnom znanstveniku Hrvatskog šumarskog instituta, čiji je cjelokupni znanstveni, stručni, tehno-menađerski kao i društveni rad ostavio dubok trag u svima nama, najbližim suradnicima, djelatnicima Instituta, djelatnicima Šumarskog fakulteta, Hrvatskih šuma, a i kolega u inozemstvu. Na kraju, koristim ovu priliku da se u ime svih zaposlenika Hrvatskog šumarskog instituta i svoje osobno ime još jednom zahvalim dr.sc. Josi Gračanu za sve što je učinio na dobrobit hrvatske šumarske znanosti i struke. Također se zahvaljujem na višegodišnjoj suradnji, kolegijalnosti i velikom prijateljstvu. NEKA MU JE VJEČNA HVALA I SLAVA I LAKA MU HRVATSKA ZEMLJA. Mr. sc. GAŠPAR FABIJANIĆ, dipl. ing. šum. (1933. – 2017.) Oliver Vlainić, Ivica Milković Na mjesnom groblju u Cvetkoviću pokraj Jastrebarskog, 7. studenoga 2017. pokopan je mr. sc. Gašpar Fabijanić, dipl. ing. šum. Uz rodbinu i prijatelje, posljednjem ispraćaju nazočili su i Gašparove kolegice i kolege šumari. Oproštajno slovo pročitao je predsjednik HŠD-a ogranka Karlovac mr. sc. Ivan Grginčić, dipl. ing. šum. „Tužni skupe, Svjesni smo činjenice kako svi imamo svoj kraj, no uvijek je teško doći na posljednji ispraćaj još jednom kolegi šumaru iz starije generacije. Svakim pojedinačnim odlaskom odlazi i dio naše šumarske povijesti, ali zato ostaju djela koje je svatko ostavio iza sebe. Za kolegu Gašpara možemo reći da je ostavio dubok trag u našoj struci kojoj se posvetio punim žarom. Kolega Gašpar rodio se 21. svibnja 1933. godine u Domagoviću. U rodnom mjestu završio je i osnovnu školu 1944. godine da bi školovanje nastavio u Zagrebu, gdje je 1953. godine završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Zvanje šumarskog inženjera stekao je 1962. godine diplomiravši na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Netom nakon diplome zaposlio se u Šumskom gospodarstvu Karlovac, prvo kratko u Šumariji Ozalj kao referent za uzgajanje šuma, a nakon četiri mjeseca prešao je u Sekciju za uređivanje šuma |