DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2018 str. 62     <-- 62 -->        PDF

UVOD
INTRODUCTION
Gubar- Lymantria dispar L. (Lepidoptera, Erebidae) je polifagni štetnik koji u vrijeme masovne pojave može obrstiti šume na vrlo velikim površinama. Kao štetnik u hrastovim šumama u Hrvatskoj je dominirao do 60-tih godina prošloga stoljeća. Nakon tog razdoblja pojačano se pojavljuju i drugi defolijatori kao primjerice mrazovci  i hrastova osa listarica (Hrašovec i Harapin, 1999). U 2013. godini, osim u hrastovim sastojinama, bilježi se gradacija gubara u bukovim sastojinama, na području Siska i Petrinje (IPP-Hrvatski šumarski institut, Izvještajno prognozni poslovi).
Kako je gubar jedan od najznačajnijih primarnih štetnika hrastovih sastojina, o njemu treba voditi brigu kako bi se izbjegle velike štete nakon golobrsta (Hrašovec i Harapin 1999). One se mogu podijeliti na izravne - vezane uz gubitak drvne mase i neizravne - vezane za slabljenje vitaliteta stabala i njihove otpornosti na druge štetne organizme (Lobinger i Skatulla, 1998; Hrašovec i Harapin 1999). O gubitku prirasta nakon golobrsta pišu Klepac i Spaić (1965) te Klepac (1966), koji su utvrdili da defolijacija gusjenica gubara u hrastovim šumama dovodi do 30%, pa čak i 40% gubitka prirasta, iz čega  se lako može obračunati visok financijski gubitak. Neizravne štete ili pitanje na koji način se stvara sinergijski nepovoljni učinak dva ili više golobrsta za redom nije do sada detaljno proučavano u Hrvatskoj. U jednoj studiji u Bavarskoj (Lobinger i Skatulla, 1998) zaključeno je kako su dva uzastopna golobrsta za hrastove šume pogubna, jer je količina sušaca u šumi nakon toga iznosila 50%. Zbog ponovnog listanja nakon golobrsta svako pojedinačna stablo troši rezerve, zbog čega slabi otpornost na sekundarne štetne organizme. U tom kontekstu često se spominju sekundarni štetnici, gdje prednjači hrastov krasnik, Agrilus biguttatus Fab. (Wuff i Kehr, 1996; Moraal i Hilszczanski, 2000). 
U Hrvatskoj se jači intenziteti napada gubara javljaju svakih 10-11 godina (Pernek i Pilaš, 2005; Pernek i dr., 2008), a posljednje dvije gradacije zabilježene su 2003- 2005. te 2013-2014. godine (IPP). Za praktično šumarstvo vrlo je važno redovito praćenje (monitoring) i prognoza fluktuacije gubareve populacije, koja treba služiti pravovremenoj pripremi i organizaciji zaštitnih mjera. Stoga se jednom godišnje obilaze sastojine i prati broj jajnih legala iz kojih se obračunavaju kritični brojevi, koji predstavljaju rizik golobrsta odnosno uvjetuju odluku o provođenju ili ne provođenju zaštitnih mjera.
U hrvatskom -mediteranskom području, gubar ima drukačije zakonitosti, pa tako jači napadi dolaze svakih nekoliko godina bez jasno izraženog periodiciteta (Lacković i dr., 2015).  Brst gusjenica se u tom području javlja na različitim vrstama hrastova (Quercus ilex L., Q. cerris L., Q. pubescens Willd.), a s obzirom na gospodarske ciljeve štetnost nije vezana uz gospodarenje šuma već uz njihovu zaštitnu funkciju. Bez obzira na golobrst čini se da je reakcija prirodnih neprijatelja u tom području vrlo brza i učinkovita, tako da dolazi do sloma populacija, pa nema uzastopnih golobrsta pa ni sušenja šuma (Lacković i dr. 2016). Obračun rizika golobrsta objašnjen u ovom radu ne odnosi se na mediteransko područje, niti ima ciljani praktični značaj za to područje.
Do sada se u praćenju gubarovih gradacija koristila metodologija brojanja jajnih legala, kojim se dolazi do izračuna kritičnog broja odnosno praga kada će se i gdje koristiti mjere zaštite (Vasić, 1981 ). Kritični broj tako je baza za sprječavanja golobrsta, odnosno za više ili niže troškove suzbijanja, pa čak i potrebnog ili nepotrebnog suzbijanja. Stoga o kritičnim brojevima treba voditi posebno računa. Bez obzira na tu činjenicu,  iznenađujuće je da istraživanja o kritičnim brojevima gubara zadnjih 30 godina manjkaju. Uz te činjenice, aktualnu metodologiju (Vasić, 1981) treba smatrati zastarjelom s obzirom na sve promijene koje su se dogodile u šumarstvu, gdje se posebno ističu način gospodarenja i klimatske promjene. Novije studije tako opisuju promjenu u veličinama krošanja zadnjih 30 godina u sastojinama iste starosti (Dubravac i dr., 2009). To praktično  znači da se promijenila količina lišća u krošnji, a time i potencijal za golobrst defolijatora i posljedično postavlja pitanje upotrebljivosti tako obračunatih kritičnih brojeva.
Važeći obračun kritičnih brojeva u Hrvatskoj radi se po metodici opisanoj u Vasić (1981), Pernek (2001) i Pernek i Pilaš (2005), a koja se primjenjivala u praksi više od 30 godina.
Sama metoda generalno daje prihvatljivu sliku dinamike populacija gubara. Nedostaci u pogledu pravilnog uzorkovanja i interpretacije podataka su evidentni, jer taj obračun ne uzima u obzir varijable koje imaju izravan i ključan utjecaj na brštenje, a to su broj gusjenica u sastojini i količina lišća koje gusjenicama stoje na raspolaganju. Stoga takav način obračuna daje vrlo općenitu sliku broja legala u sastojini, a pogreške u procjeni su neizbježne. Obračun intenziteta napada dobiva se tako da se broj stabala u odjelu na kojima je nađeno barem jedno leglo dijeli s ukupnim brojem pregledanih stabala. Takav intenzitet se iskazivao u postotku i kategorizirao u klase napada poredane u 5 kategorija: < 1% (klasa 1); 1-5% (klasa 2); 5-20% (klasa 3), 20-50% (klasa 4),  >50% (klasa 5). Primjerice za 80 godina stari hrast lužnjak (Quercus robur L.) prema studiji Tropina (1962) kritično se smatra 2.200 gusjenica gubara, što znači oko 4 jajna legla po stablu. Prema dosadašnjem obračunu kritično je stablo na kojemu je barem 1 leglo, jer predstavlja zarazu od 100%. Pretpostavi li se da u jednoj 80-godišnjoj sastojini hrasta lužnjaka ima prosječno 1 jajno leglo po stablu, takva sastojina je raspoređena u klasu 5 i obavezno se predviđalo tretiranje. Prema spomenutoj studiji (Tropin, 1962) jačeg brsta ne treba očekivati, stoga tretiranje sastojine iz navedenog primjera predstavlja nepotrebno trošenje resursa i nepotreban rizik ugrožavanja populacija neciljanih organizama.