DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 19     <-- 19 -->        PDF

a povećan je udio mezofilnih vrsta i drugih s manje mokrih staništa. Među njima posebice se ističu Hedera helix, Arum maculatum, Circaea lutetiana, Ligustrum vulgare, Pulmonaria officinalis, Corylus avellana, Anemone ranunculoides, Paris quadrifolia, Lamium maculatum i druge. Međutim, ne smijemo zanemariti činjenice da naša istraživanja nisu obuhvatila inicijalnu fazu ove asocijacije te da nisu provedena na istim lokalitetima (Trinajstić 1964), što, među ostalim, potvrđuju starija stabla crne johe i bijele topole koja smo zabilježili u nekim našim plohama. Zbog navedenih procesa uz rijeku Dravu ugrožena je vrsta Equisetum hyemale (Franjić i dr. 1999), a na sličnim staništima u tom području već su nestale Myricaria germanica i Hyppophae rhamnoides.
Zaključci
Conclusions
Na temelju provedenih istraživanja potvrdili smo postojanje dviju asocijacija bijele johe u Hrvatskoj, koje se ekološki i fitocenološki jasno razlikuju. Sastojine iz sjeverozapadne Hrvatske mogu se nedvojbeno uvrstiti u asocijaciju Equiseto hyemali-Alnetum incanae, odnosno u širem europskom kontekstu u asocijaciju Alnetum incanae. Asocijacija Lamio orvalae-Alnetum incanae iz Gorskoga kotara, odnosno sjeverozapadnih Dinarida, pokazuje veliku samostalnost u odnosu na ostale šume bijele johe u Europi pri čemu i rezultati ovih istraživanja potvrđuju njezin neosporni identitet. Njihove florne razlike uvjetovane su u prvom redu razlikama u biogeografskim područjima i zonalnim šumama u čijem pojasu rastu. Postojanje jasnih razlika između kontinentalnih i alpsko-dinarskih sastojina bijele johe potvrđuju i Poljak i dr. (2018) morfometrijskim metodama.
U sintaksonomskom smislu analizirane asocijacije Equiseto hyemali-Alnetum incanae i Lamio orvalae-Alnetum incanae svrstavaju se u podsvezu Alnenion glutinoso-incanae Oberd. 1953, svezu Alnion incanae Pawl. in Pawl. et al. 1928, red Fagetalia sylvaticae Pawl. in Pawl. et al. 1928 i razred Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieger 1937.
Zbog velikih antropogenih zahvata i promjene namjene zemljišta u širem prostoru, šuma bijele johe sa zimskom preslicom doživjela je u Podravini znatne regresivne promjene u rasprostranjenosti i flornom sastavu, pa se kao i vrsta Equisetum hyemale treba smatrati ugroženim stanišnim tipom. Rezultati naših istraživanja izravno pridonose poznavanju njezina flornoga sastava, sindinamike i varijabilnosti, a mogu biti i veoma važni za očuvanje preostalih lokaliteta.
Zahvale
Acknowledgements
Za financijsku potporu istraživanjima zahvaljujemo Hrvatskoj zakladi za znanost (projekt IP-2014-09-1834) i Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske (projekt Vegetacijska i genetička varijabilnost roda Alnus Mill. u Hrvatskoj).
Literatura
References
Amigo, J., J. Izco, I. Romero, 2004: Swamp alder woodlands in Galicia (NW Spain): phytosociological interpretation. Ecological and floristic contrast to western European swamp woodlands and delimitation versus riparian alder woodlands in southern Europe and northern Africa, Phytocoenologia 34: 613–638.
Atherton, I., S. Bosanquet, M. Lawley (ur.), 2010: Mosses and liverworts of Britain and Ireland a field guide, British Bryological Society, 848 str., London.
Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Grundzüge der Vegetationskunde, Springer, 631 str., Wien – New York.
Bušić, G., 1997: Proizvodnost fluvisola varaždinske Podravine u odnosu na uspijevanje bijele topole (Populus alba L.), Magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Chytrý, M. (ur.), 2013: Vegetace České republiky – Lesní a křovinná vegetace, Academia Praha, 551 str., Prag.
Coldea, G., T. Ursu, 2016: A syntaxonomic revision of floodplain forest communities in Romania, Tuexenia 36: 9–22.
Dakskobler, I., 2007: Fitocenološka in floristična analiza obrečnih gozdov v Posočju (zahodna Slovenija), Razprave 4. razreda SAZU (Ljubljana) 48 (2): 25–138.
Dakskobler, I., 2010: Razvoj vegetacije na prodišćih reke Idrijce v zahodni Sloveniji, Folia biologica et geologica 51 (2): 5–90.
Dierschke, H., 1984: Zur syntaksonomischen Stellung und Gliederung der Ufer- und Auenwälder Südeuropas, Coll Phytosoc 9: 115–129.
Döring-Mederake, U., 1990: Alnion forests in Lower Saxony (FRG), their ecological requirements, classification and position within Carici elongatae-Alnetum of Northern Central Europe, Vegetatio 89: 107–119.
Douda, J., 2008: Formalized classification of the vegetation of alder carr and floodplain forests in the Czech Republic, Preslia 80: 199–224.
Douda, J., K. Boublik, M. Slezak, M. Biurrun, I. Nociar, J. Havrdova i dr., 2016: Vegetation classification and biogeography of European floodplain forests and alder carrs, Appl Veg Sci 19: 147–163.
Franjić, J., I. Trinajstić, Ž. Škvorc, M. Presečan, I. Samardžić, 1999: A contribution to the knowledge of the distribution of Equisetum hyemale L. (Equisetaceae) in Croatia, Nat Croat 8 (2): 95–100.
Hennekens, S. M., J. H. J. Schaminée, 2001: TURBOVEG, a comprehensive data base management system for vegetation data, J Veg Sci 12: 589–591.
Horvat, I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske, Acta biologica 2 (30): 1–179.
Horvat, I., V. Glavač, H. Ellenberg, 1974: Vegetations Südosteuropas, G. Fischer Verlag, 768 str., Stuttgart.
Matuszkiewicz, W., A. Matuszkiewicz, 1981: Das Prinzip der mehrdimensionalen Gliederung der Vegetationseinheiten, erläutet am Beispiel der Eichen-Hainbuchenwalder in Polen, U: H. Diersche (ur.): Syntaxonomie, Ber. Int. Symp. Int. Vereinig. Vegetationsk. Rinteln 1980, 123–148, Vaduz.
Müller, T., S. Görs, 1958: Zur Kenntnis einiger Auenwaldgesellschaften im Württembergischen Oberland, Beitr Naturk Forsch Südwestdtschl 17: 88–165.