DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 84     <-- 84 -->        PDF

KRATKA POVIJEST RENDŽERSKE SLUŽBE – IDEJA, UZORI I RAZVOJ
Ivan Martinić
Mnogi će reći kako su upravo rendžeri ono najbolje u povijesti razvoja nacionalnih parkova. U ovom nastavku pričom odlazimo u povijest prvih rendžera. Prvi rendžeri ostvarili su nevjerojatnu količinu posla s malo ili nimalo pomoći. Proveli su mnogo dugotrajnih dana u patroliranju, provjeravajući kršenja propisa, sami se bavili šumskim požarima i brojnim drugim aktivnostima. Spavali su na otvorenom s malo ili nimalo skloništa, živjeli na kratkim obrocima, bez telefona ili radio uređaja. Upravo su njihovi neumoljiv duh i ljubav prema poslu učinili parkove onim što su danas.
Po ugledu na rendžersku službu kakva je razvijena i djeluje u okviru Nacionalne parkovne službe SAD-a (NPS) organizirane su službe čuvara prirode u zaštićenim područjima različitih kategorija zaštite diljem svijeta. Razlog je to da barem u najkraćoj formi upoznamo povijesne okolnosti i ljude koji su u tijekom vremena oblikovali rendžersku službu, kao danas najprepoznatljivije parkovno osoblje širom svijeta.
***
Hej, rendžeru! - ovaj je uzvik poznat većini rendžera u SAD. Bilo da se radi o parkovnim rendžerima, šumskim rendžerima, čuvarima parka, parkovnim policajcima, parkovnim tehničarima, vodičima, interpretatorima ili rendžerima koji nose neki drugi od mnogobrojnih naziva. Nakon toga uzvika obično slijedi pitanje vrlo važno uzbuđenome posjetitelju koji je rendžera dozvao. Pitanje se može odnositi na lokalni divlji životinjski svijet, kojim putem doći do neke znamenitosti, a ovaj uzvik čak može biti i početak neke priče koja uopće nije niti trebala biti pitanje.
Podrijetlo pojma rendžer (engl. ranger) datira iz 14. stoljeća u Engleskoj, a izvučeno je iz riječi ‘range’ (prev. s engl. raspon) u smislu kretanja kroz neko područje veće površine. Tako prvi rendžeri patroliraju u kraljevskim šumama i parkovima kako bi spriječili krivolovce u lovištima koja pripadaju kruni.
U smislu suvremenog upravljanja nacionalnim parkovima pojam rendžera po prvi se puta veže uz Park Adirondack i reorganizaciju tamošnjih vatrogasnih snaga nakon katastrofalnog požara (1899. godine) kojim je bilo zahvaćeno 80.000 hektara parka. Sam naziv i izraz ‘rendžer’ preuzet je od Rogersovih rendžera, malih vojnih jedinica koje je ustrojio Robert Rogers i koje su se od 1755. godine tijekom tzv. francuskog i indijskog rata (1754 – 1763) borile na

ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 85     <-- 85 -->        PDF

strani britanske vojske u području Lake George i Lake Champlain u regiji New York.
Izraz rendžer usvojio je prvi direktor NPS-a Stephen T. Mather, koji je promišljaljući njihovu važnu i složenu ulogu, među ostalim, kazao i sljedeće: „Ovi čuvari (op. rendžeri) su fini, ozbiljni, inteligentni i javnome poslu predani ljudi, iako malobrojni, njihov je utjecaj velik. Na svojim ramenima nose mnoge dužnosti – ako treba pronaći prohodnu stazu, pošalješ rendžera; ako neka životinja zaglibi u snijegu, upravitelj šalje rendžera da pomogne; ako medvjed doluta u hotel, ako požar ugrožava šumu ili ako nekoga treba spasiti, rješenje je – pošalji rendžera!“.
Horace Albright, drugi po redu direktor NPS-a, nazvao je Harryja Younta, nadzornika zaduženog za divljač u nacionalnom parku Yellowstone, “ocem rendžerske službe i prvim rendžerom“ u nekom nacionalnom parku. Yount je angažiran 1880. godine kako bi proveo zabranu lova u parku. Uz ove dužnosti, on će služiti kao vodič, ali i pratnja državnim službenicima prilikom njihovih posjeta i obilaska parka. Prije svoje ostavke krajem 1881. godine Yount je predložio ravnatelju Yellowstonea da “... divljač i prirodne zanimljivosti parka moraju biti zaštićeni od strane parkovnih službenika koji se nalaze na različitim točkama parka i koji imaju ovlasti provoditi poštivanje zakona te biti zaduženi za održavanje parkova i staza“. Yount je također istaknuo da je gotovo nemoguće da jedna osoba sama potpuno zaštiti divljač ​​na širokom prostranstvu parka.
Rendžeri su u današnjim zaštićenim područjima “oči i uši” parka. Moraju biti pouzdani, motivirani, te moraju njegovati znatiželju i kreativnu hrabrost. Svaki rendžer svoje radno mjesto mora promatrati kao neiscrpan izvor projekata, ali i problema kojima se treba baviti i rješavati ih.
Rad rendžera određen je kroz tri razine znanja, iskustva i sposobnosti, pri čemu svaka razina ima svoje posebne zahtjeve i izazove. U američkom parkovnom sustavu svaki se uposleni rendžer nalazi na jednoj od tri razine: ulaznoj, razvojnoj ili razini pune radne sposobnosti.
Ulazna razina je uvodna razina tijekom koje rendžer svoj rad obavlja pod strogim nadzorom s naglaskom na sigurnost, kako rendžera tako i posjetitelja, a posebna pozornost posvećuje se razvoju osnovnih radnih sposobnosti.
Razvojna razina označava fazu u kojoj se rad rendžera i dalje odvija pod strogim nadzorom s naglaskom na sigurnost i daljnji razovj osnovnih radnih sposobnosti, ali i uz upoznavanje s naprednijim radnim tehnikama i njihovim usavršavanjem.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Na razini pune radne sposobnosti nadzor nad radom rendžera je manji. Rendžer samostalno obavlja radne zadatke uz pismene i usmene upute nadređenih.
Zadatak je rendžera osigurati posjetitelju siguran boravak u zaštićenome području, ekološki ga educirati i pri tome paziti da li posjetitelj poštuje propise važeće u nacionalnome parku. Posjetitelj dolazi u park uživati u prirodnim ljepotama, naučiti nešto novo i osjećati se sigurno dok boravi u parku.
Siguran boravak posjetitelja u parku u velikome dijelu ovisi o prisutnosti rendžera i njegovom pravilnome obavljanju posla. Međutim, i posjetitelji doprinose svojoj vlastitoj sigurnosti poštujući propise važeće u zaštićenome području. Svaki posjetitelj kada prvi puta dolazi u neki park, mora se informirati o propisima kojih se mora pridržavati tijekom boravka - što je dopušteno, a što je zabranjeno raditi u parku. U većini se parkova mogu dobiti tiskani materijali s popisom pravila i kaznama koje slijede ako se posjetitelj ne pridržava propisa. U nekim su parkovima i na ulaznicama otisnuta najvažnija pravila.
Prema nekim iskustvima, za ocjenu učinkovitosti pravila i zabrana nisu odlučujući ni zakoni na papiru, ni količina savjeta podijeljena posjetiteljima, niti broj upozoravajućih natpisa u parku. Mnogo je važnija osobna prezentacija i provođenje ovih pravila na terenu.
Ako bilo što nije jasno u vezi s nekim propisom, posjetitelj je upućen konzultirati se s rendžerom. Nasmijani i dobro obaviješteni rendžer najugodniji je način za dobivanje potrebnih informacija.
Ovlaštenja rendžera vezana uz kažnjavanje posjetitelja uglavnom su detaljnije opisana u internim propisima pojedinog zaštićenog područja i pravilnicima o radu rendžerskih službi. Obično svi rendžeri imaju pravo prijavljivanja prekršitelja, naplaćivanja novčanih kazni, provjere identiteta posjetitelja te zaplijene predmeta i materijala koje je zabranjeno unositi u zaštićeno područje.
Uz parkovne rendžere u nekim državama postoje i šumski rendžeri. Najčešći rendžeri koje u američkom parkovnom sustavu posjetitelji miješaju su parkovni rendžer i šumski rendžer. Postoji li stvarna razlika između rendžera u nacionalnom parku i onih rendžera koji brinu o zaštićenoj šumi? Razlike, iako su male, ipak postoje i za posjetitelje su te razlike vrlo važne.
Iako mnogi posjetitelji toga nisu svjesni, nacionalni parkovi i zaštićena šumska područja dvije su različite zaštitne kategorije, svaka sa svojim koristima i svojim propisima. Nacionalni parkovi strogo štite nedirnuta prirodna područja,

ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 87     <-- 87 -->        PDF

usredotočuju se na zaštitu prirodnih i povijesnih značajki uz pažljivo odabrane rekreativne mogućnosti koje pružaju posjetiteljima. Krajnji je cilj prirodu sačuvati ‘‘nenarušenom za uporabu sljedećim generacijama’’. Parkovni su rendžeri uposlenici NPS-a u okrilju Ministarstva unutrašnjih poslova SAD (Depratment of Interior).
Zaštićena se šumska područja, s druge strane, osim zaštitom prirodnih dobara bave i različitim načinima njihovoga iskorištavanja. Pod pojmom višenamjenske uporabe zaštićene šume SAD svojim građanima osiguravaju niz usluga i dobara, uključujući drvne proizvode, ispašu stoke, iskorištavanje nalazišta minerala, te rekreaciju bez ili uporabom različitih tipova vozila. Zaštićenim šumama upravljaju šumski rendžeri, uposlenici Šumarske službe SAD (US Forest Service – USFS) u okviru Ministarstva poljoprivrede SAD (Department of Agriculture).
Zbog svojih različitih namjena, nacionalni parkovi i zaštićena šumska područja imaju i različita pravila ponašanja koje posjetitelji moraju poštivati. Na primjer, u zaštićenim je šumama sportski lov obično dozvoljen, dok je on strogo zabranjen u nacionalnim parkovima. Na šetačke staze nacionalnih parkova ne smiju se voditi psi, dok je to dopušteno u zaštićenim šumama. Motocikli su, na primjer, dozvoljeni u zaštićenim šumama, a zabranjeni u nacionalnim parkovima.
Obje se agencije brinu o očuvanju prirodnih područja. U okviru svoje nadležnosti, obje organizacije nastoje ostvariti što je veći mogući stupanj zaštite prirodnih krajolika.
U slučaju kada nacionalni parkovi neposredno graniče sa zaštićenim šumskim područjima, posjetitelj mora obratiti posebnu pozornost tome gdje se u određenom trenutku nalazi, u kojoj je vrsti zaštićenog područja. Neka aktivnost dopuštena propisima zaštićenih šuma može posjetitelja stajati velike novčane kazne ako je prešao granicu i istu aktivnost nastavio provoditi u nacionalnome parku.
Diljem SAD, čuvari prirodnih, povijesnih i kulturnih bogatstava, bez obzira na raznolikost njihovih naziva, uniformi, razine njihove obučenosti ili porijekla, nalaze se ipak u sličnim situacijama. Rendžer u jednoj agenciji može imati određene dužnosti i radne zadatke, dok u drugoj agenciji ima drukčiji položaj, a radni mu se zadaci razlikuju u određenoj mjeri. Ipak, u profesionalnoj karijeri svakoga rendžera mogu se naći mnoge dodirne točke.
Od prvih čuvara parkova na početku 19. stoljeća u novoj prijestolnici SAD, Washingtonu, preko stvaranja ideje nacionalnoga parka i ustanovljavanja prvoga nacionalnoga parka u svijetu (Yellowstone 1872. godine), osnivanja NPS-a, krovne rendžerske organizacije u SAD, pa sve do danas, američki su rendžeri pioniri posebnoga pristupa zaštiti prirode i zaštićenih prirodnih područja. Tijekom svoje više od 100 godina duge povijesti, stručnjaci NPS, zaljubljenici u prirodu i obični ljudi, ali u najvećoj mjeri rendžeri dali su svoj doprinos oblikovanju rendžerske ideje u mnogim načinima rada na zaštiti prirode. Zbog toga se iz SAD rendžerska ideja proširila na skoro sve kontinente i u mnoge države, koje koristeći se iskustvima američkih rendžera nastoje svojim građanima osigurati uživanje u prirodnim osobitostima države, ali tako da se izvanredne prirodne vrijednosti ne naruše, već da se obzirno sačuvaju za generacije koje dolaze.
ŠUMA ŠUMARUM (ŠUMOVI U POIMANJU ŠUME)
Christian Gallo
Obično nazivamo šumom svako zemljište koje je obraslo šumskim drvećem. Sa strogo stručnog gledišta nije to ispravno, jer svako zemljište na kojemu se uzgaja šumsko drveće ne služi kao šuma, nego može služiti kao perivoj, igralište, sajmište, itd., a na ovakvom zemljištu ne uzgajamo drveće radi dobivanja drveta i drugih nuz-užitaka kao u šumi, nego radi hlada u kojemu odmaramo, igramo, trgujemo itd. Ne možemo nazivati šumom ni zemljišta obrasla šumskim grmljem tj. šikare, koje uglavnom služe kao pašnjaci, a drva iz njih dobivamo vrlo malo. Gornja definicija nije stoga potpuna, jer prave šumske površine ne moraju i nisu uvijek obrasle drvećem, npr. šumske čistine ili nekoliko godina nepošumljene sječine. Tako je davne 1925. u svojoj knjizi Uzgajanje šuma pisao dr. Andrija Petračić. Proteklo je od tada gotovo sto godina (niti jedna lužnjakova ophodnja), a definicija - percepcija šume je bitnija (i zamršenija) nego ikad. Šume su u međuvremenu postale vrlo bitna tema i izvan konteksta proizvodnje visokovrijednih drvnih sortimenata.