DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 97     <-- 97 -->        PDF

smreke nalaze se u samo jednoj oblasti unutarnjih Dinarida, a podijeljene su na više područja:
a) područje Cazinske krajine; b) područje zapadnobosansko vapnenačko-dolomitno; c) srednjobosansko područje; d) zavidovićko - teslićko područje; e) područje istočnobosanske visoravni i f) jugoistočno bosansko područje. Tablično su prikazani osnovni klimatski podaci koji su jako bitni za razumijevanje ekološko-vegetacijske razdjelbe. U poglavlju Pregled fitocenoza smreke u Bosni i Hercegovini dan je detaljni opis fitocenoloških zajednica sa svojim osnovnim varijantama-subasocijacijama.
Poglavlje Dosadašnja istraživanja varijabilnosti sa svojim podpoglavljem Osnovne genetske postavke o običnoj smreci daje prikaz varijabilnosti različitih zemljopisnih rasa s obzirom na njihovu zemljopisnu izolaciju, a općenito se rasprostranjenje obične smreke može podijeliti u tri veća područja: a). srednjoeuropsko i južnoeuropsko; b.) sjevernoeuropsko; i c.) istočnoeuropsko područje. U ovom dijelu prikazana su najnovija istraživanja na razini genetske diferencijacije obične smreke povezana su s njenom rekolonizacijom nakon posljednje glacijacije i zasnovane na analizi varijabilnosti kloroplastne DNK. Također su navedena ranija istraživanja provedena uporabom izoenzimskih biljega i morfoloških karakteristika. U podpoglavlju Izloženost propadanju genetske strukture smreke daju se rezultati za istraživane populacije obične smreke koje su izložene stalnom propadanju i trajnom nestanku zbog nerazumnih ljudskih aktivnosti ili neplanskim gospodarenjem. Time se remeti struktura šuma, a kao posljedica javljaju se štetnici koji izravno ili neizravno ostavljaju neizbrisiv trag u genetičkoj strukturi autohtonih populacija. Posebno je to naglašeno za sastojine na rubovima rasprostiranja, kao što je slučaj sa smrekom iz Bosne i Hercegovine. Podpoglavlje Raznolikost šumskih genetskih izvora sadrži rezultate istraživanja koja su dokumentirano pokazala da je došlo do velikog gubitka genetskih informacija iz mnogih populacija u središnjoj i zapadnoj Europi. U tim područjima ugrožena je stabilnost ekosustava, što se izravno odražava i na sustav gospodarenja običnom smrekom, odnosno na gospodarenje s narušenom strukturom šumskih ekosustava. U podpoglavlju Poznavanje prilagodbenih genetskih pokazatelja navode se oblici genetskog potencijala smreke, pod djelovanjem odgovarajućih selekcijskih pritisaka i rezultatima prilagodbe i potencijala populacije. Podpoglavlje Pokusi provenijencija daje zaključke provenijeničnih pokusa, a njihovi rezultati najbolje pokazuju genetsku diferencijaciju smreke, a što se može izravno iskoristiti u uzgojnim zahvatima.
U poglavlju Biokemijska varijabilnost i podpoglavlju Genetska varijabilnost smreke u centralnim Dinarskim alpama dan je detljan prikaz biokemijskih istraživanja, a uključuje 10 enzimskih sustava s ukupno 20 gen lokusa, odnosno 72 alela i to za 13 bosansko-hercegovačkih populacija. Detaljno su prikazani postupci maceracije, priprave gela, elektroforeze i bojenja gela, kao i njihovo očitanje i statistička obrada podataka. Za relativne frekvencije alela analiziranih lokusa dobiveni rezultati ukazuju da su svi od 20 analiziranih gen lokusa polimorfni, a visok stupanj polimorfnosti potvrđen je kod 15 lokusa. Podpoglavlje Genetska raznolikost u populacijama sadrži rezultate istraživanja raznolikosti alela, raznolikosti genotipova, heterozigotnu raznolikost, fiksacijski indeks, međupopulacijske diferencijacije za gen lokuse, njihova genetska odstupanja i klaster analize prema Neiju.
Zasebno je u podpoglavlju Genetska struktura smreke na planini Vlašić obrađena ta introducirana populacija, budući je iskazala dobre rezultate u odnosu na druge unešene populacije. Autori navode da nepoznavanje podrijetla i ekologije reprodukcijskog materijala može ostaviti nesagledive posljedice za autohtone genetske izvore u budućnosti kroz genetska zagađenja. Analizom 20 izoenzimskih gen lokusa za populaciju Vlašić, od čega je 13 bilo polimorfno, utvrđeno je da je ona aloktona i da se ne može povezati s populacijama iz Europe jer je miješanog podrijetla.
U podpoglavlju Genetska diferenciranost subpopulacija obične smreke na planini Igman istraživane su dvije prirodne subpopulacije smreke s planine Igman, s tim da je jedna mrazišnog, a druga normalnog tipa. Subpopulacije s Igmana iskazale su nisku razinu varijabilnosti, odnosno alelnog diverziteta, dok su prisutne značajne razlike u frekvencijama alela. Neki od nađenih alela su rijetki i pokazuju svojstvenost samo za odgovarajuću subpopulaciju, kao i heterozigotnost pojedinih alela. Genetska varijabilnost unutar subpopulacija ponaša se slično heterozigotnosti, gdje pojedini gen lokusi pridonose znatno više varijabilnosti od drugih. Autori zaključuju da ukoliko želimo napraviti intervenciju na mrazištu, potrebno je koristiti samo autohtoni materijal mrazišne smreke sakupljan na tom staništu i koji će biti uporabljen samo na mrazištima. Stoga šumski reprodukcijski materijal smreke koja raste izvan mrazišta treba uporabiti samo na istim staništima koja su propisana prema molekularno-genetičkoj razdjelbi.
Poglavlje Genetska istraživanja populacija smreke iz ekstremnih staništa Sphagno – Piceetum u Bosni i Sloveniji sadrži rezultate istraživanja populacija smreke s planinskog područja Slovenije i centralnih Dinarskih Alpa u Bosni i Hercegovini, a koje se nalaze u specifičnim geomorfološkim i klimatskim uvjetima (Sphagno – Piceetum montanum). Uspoređivane su genetske strukture triju populacije smreke s tri ekološke lokacije u Sloveniji i Bosni. Populacije su pokazale visoku razinu varijabilnosti, alelnog i genotipskog diverziteta, a neki od nađenih alela su rijetki i pokazuju svojstvenost samo za odgovarajuću populaciju, kao i heterozigotnost pojedinih alela.