DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2018 str. 112     <-- 112 -->        PDF

ZAPISNIK 1. SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA HŠD-A 2018. GODINE - Terenski dio
Boris BELAMARIĆ
Nakon odrađene sjednice Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva održane 13. travnja 2018.godine, uslijedio je terenski dio koji je započeo na poluotoku Sorinju, gdje nas je Rabljanin, upravitelj šumarije Rab, a ujedno i predsjednik senjskog Ogranka HŠD mr. sc. Boris Belamarić upoznao s osnovnim podacima o šumariji Rab. Šumarija Rab gospodari s dvije gospodarske jedinice, ukupne površine 4906,27 ha, koje se rasprostiru na pet otoka: Rabu, Golom otoku, Grguru, Lagnju i Dolinu. Gospodarska jedinica Kalifront obuhvaća šume u državnom vlasništvu na području šume Kalifront, koja je poznata po tome što je, potvrdio je to i akademik Anić, najveći cjeloviti šumski kompleks hrasta crnike na Mediteranu. Druga gospodarska jedinica „Kamenjak“ obuhvaća ostale šume (pretežno borove kulture) i šumska zemljišta na Rabu i ostalim otocima kojima gospodari šumarija Rab.
Na Sorinju (sl.1.) smo imali prilike vidjeti jedan od naj­uspjelijih projekata pošumljavanja na području Uprave šuma Podružnice Senj. Do 1994. godine, kada su započeti radovi na pošumljavanju, na Sorinju su prevladavali primorska kamenjara, prorjeđeni garig te mala progaljena i devastirana panjača hrasta crnike površine dvadesetak hektara (prema povijesnim zapisima dio većeg šumskog kompleksa). Nakon što je izgrađena cesta, podignuta ograda i „istjerane“ ovce, na terenu koji karakterizira velika kamenitost, izravna izloženost buri i posolici, izvršeno je podrivanje te su posađene kontejnerske sadnice pionirskih vrsta: alepskog, brucijskog, primorskog te crnog bora, zatim pinije, običnog i arizonskog čempresa, koprivića i brnistre. Preživljavanje sadnica bilo je na pojedinim lokalitetima i preko 90 %!
U periodu od 1994. do danas na Sorinju je podignuto ukupno 79,68 ha borovih kultura. Uz borove, na dijelu površine rastu i stabalca crnike koja su iznikla iz žira koji je istovremeno s borovima sađen u brazde. Cilj pošumljavanja Sorinja bio je ozeleniti kamenjar te postupno vratiti autohtonu crnikinu šumu na lokalitet gdje je nekada postojala šuma. Podignuta šuma ima općekorisnu, turističku, rekreativnu, estetsku i ekološku namjenu te pridonosi krajobraznoj raznolikosti i ljepoti otoka Raba, koji svoj turistički

ŠUMARSKI LIST 5-6/2018 str. 113     <-- 113 -->        PDF

razvoj dobrim dijelom duguje upravo svojim šumama. Saznali smo i da je sada zeleni Sorinj postao zanimljiv i lokalnoj samoupravi, pa je tako Općina Lopar u novom prostornom planu predvidjela, na području koje graniči s novopodignutim borovim kulturama, sportsko-rekreacijsku zonu – zabavni park.
Nakon Sorinja krenuli smo prema Loparu i šumi Loparski Gušć, koja obuhvaća borove kulture podignute pedesetih godina prošloga stoljeća na zahtjev mještana Lopara, kojima je bura do tada, noseći sol i pijesak, uništavala poljoprivredne kulture. Provezli smo se novoizgrađenom protupožarnom prosjekom el. ceste Gros- Kamik dužine 2,3 km, koja je i prije gradnje bila na udaru kritika manjeg dijela lokalnog stanovništva. Upravitelj šumarije objasnio nam je da je prije same gradnje javnost upoznata s trasom iste, da je održana javna rasprava prilikom ispitivanja programa gospodarenja, da je pozitivno mišljenje o trasi ceste dala i vatrogasna struka. U realizaciji gradnje ceste sudjelovala je i Općina Lopar, koja je jednim dijelom sufinancirala radove te otkupila privatnu parcelu preko koje prosjeka prolazi. Do danas su na prosjeci izgrađena i dva velika cijevna propusta, a prosjeka u najboljoj mogućoj mjeri zadovoljava svoju protupožarnu, ali i turističko-rekreativnu ulogu, što su priznali i najveći protivnici njene izgradnje.
Idući dan (subota, 14. travnja) zaputili smo se brodom Eros prema Lošinju. Uz izrazito lijepo i sunčano vrijeme, zvuke harmonike i ugodno druženje plovidba do Lošinja činila se puno kraća od dva sata koliko je zaista trajala. Brod nas je doveo do uvale Valdarke, gdje su nas dočekali supružnici, diplomirani inženjeri šumarstva Darko i Marijanka Pavičić, upravitelj i revirnica šumarije Cres-Lošinj. Nakon ugodne šetnje koja je trajala dvadesetak minuta uputili smo se prema Malom Lošinju, glavnom gradu Lošinja koji je poznat kao najveće mjesto na jadranskim otocima. Glavni cilj putovanja na Lošinj bio je Muzej Apoksiomena smješten u palači Kvarner, koji je otvoren 2016. godine. Jedini eksponat muzeja je antička statua Apoksiomena iz 1. ili 2. st. prije Krista, koja je pronađena 1996. godine u moru kod otočića Velike Orjule na dubini od 45 metara. Statua je izronjena tri godine kasnije, da bi idućih sedam godina provela na restauraciji. Jedinstvenost i impozantnost statue dodatno je istaknuta arhitektonskim rješenjem muzeja koji nas kroz tri kata upoznaje s cijelom pričom o povijesti, pronalasku i restauraciji Apoksiomena koja kulminira na zadnjem katu, na kojemu je u bijeloj sobi izložena sama statua. Ne možemo ne sakriti zadovoljstvo činjenicom što je muzej djelo hrvatskih arhitekata i što je jedno otočko mjesto dobilo priliku da izloži ovaj vrijedan eksponat, zbog kojeg se svakako isplatilo „potegnuti“ brodom s Raba.  
Nakon što smo prošetali Malim Lošinjem, uputili smo se brodom prema Rabu uživajući u ribljem ručku i plovidbi mirnim morem. Po povratku na Rab napustio nas je dio članova Upravnog odbora koji su krenuli svojim kućama, dok je ostali dio posjet Rabu nastavio druženjem i večernjom šetnjom po starom gradu, u kojemu polovicom travnja još uvijek vlada mir i tišina, koju će već za mjesec dana prekinuti prve grupe turista.
Treći dan (15. travnja) smo uz vodstvo domaćina Borisa Belamarića razgledali stari grad Rab, koji je 30. godine prije Krista od rimskog cara Oktavijana Augusta dobio status „municipiuma“, slobodnog rimskog grada. Razgledavanje smo započeli obilaskom prostorija Udruge rapskih samostreličara, gdje nas je dočekao tajnik Udruge Luka Perčinić (sl.2.) i upoznao s radom ove udruge osnovane 1995. godine po uzoru na udrugu Balestriera iz prijateljske Republike San Marino. Udruga, koja se sastoji od sekcija zastavničara, bubnjara, samostreličara, fanfarista, topnika, plesača i plemstva, održala je do svog osnivanja preko 200 turnira na Rabu i mnogim gradovima diljem Hrvatske i inozemstva te postala pravi brend kojim je Rab ponosan i

ŠUMARSKI LIST 5-6/2018 str. 114     <-- 114 -->        PDF

prepoznatljiv. Nakon toga uputili smo se u Kuću rapske torte, gdje smo se upoznali s načinom pripravljanja ove poznate, autohtone rapske delicije. Šetnju smo nastavili razgledajući crkvu Sv. Marije, nekadašnju katedralu u kojoj je do ukidanja biskupije stolovao rapski biskup. Prošli smo kraj kipova Sv. Kristofora, zaštitnika Grada Raba te Sv. Marina, Rabljanina, osnivača grada San Marina, a s kojom je Grad Rab prije točno 50 godina potpisao povelju o prijateljstvu. Zastali smo nakratko na Trgu slobode te odmorili u sjeni stabla slobode, crnike posađene davne 1921. godine, a potom prošetali Gornjom ulicom te posjet starom gradu završili na zidinama kule Sv. Kristofora, koja je danas panoramski vidikovac s prekrasnim pogledom na grad, otok i morsku pučinu. Neposredno uz gradske zidine smještena je park-šuma Komrčar, koju je davne 1890. godine počeo podizati općinski nadšumar Pravdoje Belija (sl.3.) kojemu su zahvalni Rabljani na ulasku u park podignuli bistu. Komrčar je jedna od najljepših park-šuma na Jadranu, a predstavlja ogledni primjer kako je moguće sadnjom borova kao pionirskih vrsta vratiti autohtonu klimatogenu šumsku zajednicu, u ovom slučaju šumu hrasta crnike i crnog jasena.
Nakon kraće pauze uputili smo se automobilima u šumu Kalifront, gdje smo imali prilike proći samo jednim malim dijelom mreže protupožarnih prosjeka s elementima cesta koja otvara istoimenu gospodarsku jedinicu. U kratkom izlaganju upoznati smo s radovima u rapskim šumama s posebnim naglaskom na radove vezane uz protupožarnu zaštitu i preventivu. Otok Rab poznat je, osim po svojoj šumovitosti, i po izrazito dobro organiziranoj vatrogasnoj zajednici i visokoj požarnoj svijesti otočana, zahvaljujući kojoj na otoku zadnjih par desetljeća nije bilo većih požara otvorenoga prostora. Brza intervencija i dolazak vatrogasaca na požar dok je još u početnoj fazi jamac su uspješnog gašenja, a protupožarne prosjeke koje je izgradila šumarija Rab u toj priči igraju itekako važnu ulogu.
Nakon kraćeg stajanja na rtu Kalifront s kojega se pruža pogled prema otocima Cresu, Lošinju, Plavniku i Krku, uputili smo se do zgrade Nastavno pokusno šumskog objekta Rab (sl.4.). Na Rabu se terenska nastava za studente Šumarskog fakulteta održava još od davne 1923. godine. Godine 1975. Šumarski fakultet je od tadašnje Općine Rab dobio na korištenje nekadašnju lugarnicu te 100 ha šume na kojoj je osnovan NPŠO Rab. Uz upravljanje NPŠO Rab Šumarski Fakultet je koncesionar i državnog otvorenog lovišta Kalifront, u kojemu od krupne divljači obitavaju jelen aksis i mufloni.
Nakon izvrsnog ručka u jednom od rapskih restorana, gosti su se pozdravili s domaćinom, zahvalili na gostoprimstvu te zadovoljni uputili svojim kućama, bogatiji za jedno prekrasno druženje te posjet jednom od najljepših otoka na Jadranu.