DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 12     <-- 12 -->        PDF

udruge) predmet su ovog istraživanja. U tome kontekstu, radi cjelovitog sagledavanja problematike gospodarenja privatnim šumama uključene su analize trenutnog stanja imovinskih odnosa koji su u Hrvatskoj razdvojeni između dvije institucije tj. državne geodetske uprave i općinsko građanskih sudova, odnosno između izvršne i sudbene vlasti.
REZULTATI I RASPRAVA
RESULTS AND DISCUSSION
Stanje, potencijal i intenzitet uporabe privatnih šuma – State, potential and use of private forests
S nešto manje od četvrtine (24%) Hrvatska pripada skupini europskih država s malim udjelom privatnih šuma. Mahom se to odnosi na istočnoeuropske zemlje s komunističkim povijesnim nasljeđem, kojeg obilježava potiskivanje privatnog vlasništva neposredno kroz nacionalizaciju, ali i posredno kroz previsoko oporezivanje te poticanje odricanja od imovine (Slika 2 a). Nadalje, u Hrvatskoj je prostorna raspodjela privatnih šuma vrlo nejednolika, gdje je na 50% površine udio manji od 10%, odnosno gotovo je zanemariv (Slika 2 b).
Posljedica malog površinskog udjela i još manje ekonomske vrijednosti i gospodarskog značenja je izostanak uređivanja šuma, uključujući i raspolaganje informacijama o stanju strukture privatnih šuma te dosljednog gospodarenja. Ključni čimbenik predstavlja izrazitu usitnjenost i mali udio šumoposjeda većih od nekoliko desetaka a posebno od 100 ha, koji je usporediv s Latvijom (Slika 2 a). Privatni šumoposjedi su, sve do nedavno, uglavnom sitni, površinski rascjepkani i često degradirani, prostirući se uz rubove većih kompleksa državnih šuma, a njihovi korisnici koriste šumu uglavnom za svoje potrebe ili za sitnu lokalnu razmjenu ili prodaju (Kovačić 1997, Paladinić i dr. 2008). Sječe se provode bez stručne podloge i vođenja, već prema potrebi korisnika, ili gospodarenje, odnosno sječa u potpunosti izostaje.
U odnosu na prvi sveobuhvatni prikaz privatnih šuma u Šumskogospodarskoj osnovi područja iz 1996. (ŠGOP 1996), sljedeće procjene (ŠGOP 2006, ŠGOP 2016) ukazuju na značajno povećanje površine privatnih šuma (Slika 3 a). To je posljedica činjenice što su se prve procjene zasnivale na stanju prema katastru koje nije odgovaralo stvarnom stanju te povratu nacionaliziranih šuma. Prema tomu, navedeno povećanje se odnosi na velik dio površina na bivšem poljoprivrednom zemljištu koje je u naravi šuma ili je u zarastanju. Osim toga, određeni dio privatnih šuma predstavlja zaštitne i/ili krške šume (preko 110.000 ha u Dalmaciji). Iz Slike 3a uočljivo je kako ukupno povećanje tijekom 20-godišnjeg razdoblja iznosi oko 160.000 ha, pa tako prema posljednjim podacima šume privatnih šumoposjednika obuhvaćaju 620.000 ha, što čini oko 24 % šuma Hrvatske.
Drvna zaliha po ha u odnosu na stanje prije 10 godina se neznatno smanjila, dok se u odnosu na stanje prije 20-ak godina značajno povećala u svim područjima (Slika 3 a). Prema podacima ŠGOP cjelokupno gledano ukupna drvna zaliha se tijekom zadnjih 20 godina povećala za oko 5,5 mil. m3 na postojećih 83,7 mil. m3. To se dobro podudara s procjenom drvne zalihe privatnih šuma od 80,8 mil. m3 kao stanje prije 10 godina prema CRONFI (Čavlović 2010). Povrat dijela kvalitetnih državnih šuma, rast drvne zalihe zaraštanjem poljoprivrednog zemljišta i akumuliranje prirasta dovelo je do povećanja drvne zalihe i vrijednosti privatnih šuma, što se može očekivati i u budućem razdoblju. Drvna zaliha od 250 do 350 m3/ha na kontinentalnom području (Slika 3a) uz primjenu raznodobnog načina gospodarenja