DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 16     <-- 16 -->        PDF

stanja iz katastra moraju vrlo oprezno koristiti i interpretirati. Stvarno stanje je takvo da se trenutno ne može utvrditi točan broj šumoposjednika, njihovi osnovni podaci, površina šumoposjeda, usitnjenost i slično. Drugim riječima, točnost podataka koji su na raspolaganju je upitna. S obzirom na prethodno navedeno, pitanje je koliko se podaci koji se dobiju neposrednim anketiranjem šumoposjednika mogu smatrati vjerodostojnima, te koliko su podložni subjektivnosti i pogreškama (Egan i Jones 1995, Ficko i Bončina 2014). Prema tomu, dobivena informacija o šumoposjedu, na primjer površina, osobna je šumoposjednikova procjena stvarnog stanja.
Procijenjena obilježja prosječnog šumoposjeda u sebi mogu sadržavati veliku različitost i pogreške pristupa interpretacije i uporabe podataka, međutim to niti ne može biti podloga za oblikovanje smjernica unapređenja gospodarenja privatnim šumama. Isto tako, svatko tko posjeduje česticu zemljišta na kojoj raste šumska vegetacija nije šumoposjednik, kao što ni svatko tko posjeduje poljoprivredno zemljište nije poljoprivrednik te se prema njemu niti ne oblikuje šumarska, odnosno poljoprivredna politika. Identificiranje pojedinih tipičnih skupina šumoposjednika s obzirom na ciljeve, zahtjeve i razinu spremnosti za gospodarenjem, podloga je za oblikovanje strategija i postupaka unapređenja gospodarenja šumama, te selektivno i postupno poticanje i usmjeravanje zainteresiranih i aktivnih šumoposjednika. Te u konačnici njihovo udruživanje u cilju ostvarivanja zajedničkih interesa.
Aktiviranje svih privatnih posjednika šuma za gospodarenje je neodrživo i nepotrebno – Activating of all private forest owners for forest management is unsustainable and unnecessary
Kako u Hrvatskoj ne postoje cjelovite i sređene baze podataka o privatnim šumoposjednicima, otežano je uzorkovanje za potrebe anketnog istraživanja. U takvom slučaju moguć je pristup uzorkovanju metodom slučajnog odabira telefonskim anketiranjem cjelokupnog stanovništva (Teslak 2017), pri čemu se dobije udio privatnih šumoposjednika u odnosu na ukupnu populaciju kao i presjek obilježja postojećih šumoposjednika. Na taj način dobiveni rezultati imaju pretežito znanstvenu upotrebu, ali se mogu koristiti kao objektivna podloga za oblikovanje strategija i metoda gospodarenja privatnim šumama (Eggers i dr. 2014, Nielsen-Pincus i dr 2015).
Aktivni šumoposjednici koji nastoje gospodariti svojim šumoposjedom i urediti imovinsko-pravne odnose jednostavnije se identificiraju putem Upisnika šumoposjednika, Saveza udruga šumoposjednika, i evidencije Šumarske savjetodavne službe. Evidentiranje u Upisnik šumoposjednika potrebno je i dalje poticati kroz mogućnosti dobivanja poticajnih sredstava, ali i ostvarivanja mogućnosti stavljanja šumskih proizvoda na tržište. Trenutno je u bazi Upisnika upisano oko 2.800 šumoposjednika što je relativno malo, no taj broj je stvaran i raste, a povezan je sa već nabrojanim činjenicama. Oni predstavljaju jezgru za provođenje i unapređenje gospodarenja u privatnim šuma te motor daljnjeg razvoja.
Jasno da preostaje i nadalje značajna površina privatnih šuma koja ostaje izvan kontroliranog i stručno usmjeravanog gospodarenja. Međutim, s obzirom na obilježja privatnih šuma i šumoposjeda, teško je za očekivati kako će se u kratkom vremenu svim privatnim šumama aktivno gospodariti. Uključivanje čestice i njenog posjednika u Program gospodarenja ne mora značiti aktiviranje gospodarenja. Isto tako, aktiviranje gospodarenja nije niti nužno, jer šume mogu i bez gospodarenja (sječe), čime neće biti ugrožena njena stabilnost, dok će na gubitku biti zajednica i vlasnici šuma. S druge strane, podaci ukazuju da se u većini privatnih šuma gospodari tj. sječe (Slika 4 b), istina često bez stručne podloge, no opet s obzirom na obilježja tih šuma (udio, usitnjenost, sukcesija) nije to najveći problem hrvatskog šumarstva. Biljne bolesti i klimatske promjene puno su ozbiljnija ugroza svim šusmama neovisno o vlasništvu.
Država kroz odgovarajući institucionalni okvir treba i mora sprječavati i suzbijati bespravne sječe, krađu drva te stavljanje na tržište drva iz šuma koje nisu obuhvaćene Upisnikom. Time će se poticati okrupnjavanje i sređivanje imovinsko-pravnih odnosa te provođenje stručno utemeljenog gospodarenja šumama. Ovdje je bitno naglasiti da je šumoposjednik samo onaj tko je upisan u Upisnik, a ostali su samo posjednici ili vlasnici čestica na kojima raste šuma. U skladu s tim na jedne i druge bi se trebale odnositi različite skupine prava i obveza. Primjerice, vlasnici šuma koji nisu upisani u Upisnik mogu šumu koristiti samo za vlastite potrebe. Svi oni koji stavljaju šumske proizvode na tržište moraju zatražiti provedbu stručne doznake u skladu sa šumskogospodarskim planom. Naime, nedopustive su sadašnje odredbe koje omogućavaju sječe bez stručne doznake, istina to se odnosi samo na šume koje se u katastru vode kao ne šumske kulture, ali ipak uz mogućnost stavljanja drva na tržište. Očekivano je da stručnost pri planiranju gospodarenja, provedbi i kontroli gospodarenja, uvažavajući obilježja privatnog šumarstva pri tome mora biti na najvišoj razini. Time bi se steklo povjerenje javnosti, pa i šumoposjednika.
Osnovne pretpostavke aktiviranja gospodarenja privatnih šumoposjednika su rješavanje vlasničkih odnosa te okrupnjavanje posjeda. Dva su moguća modela rješavanja tih problema. Jedan je kroz šire zahvate komasacije nekog područja, gdje država ima vodeću ulogu te planira, provodi i nadzire proces. Država ima ulogu medijatora između pojedinaca, vlasnika zemljišta, ali i sudjeluje u procesu kao najznačajniji vlasnik zemljišta. Obično takvi projekti uključuju uređenje zemljišta u smislu odvodnje, pristupnih putova i sl.