DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Borcic, B., A. Hrabar, B. Dulic, N. Tvrtkovic, V. Bilic, D. Mikacic, 1976: Ecological features of the tularemia natural focus in central Posavina (Croatia), Folia Parasitol, 23: 257-265.
Borcić, B., H. Kovačić, Z. Sebek, B. Aleraj, N. Tvrtković,1982: Small terrestrial mammals as reservoirs of leptospires in the Sava Valley (Croatia), Folia Parasitol, 29: 177-182.
Borcic, B., D. Puntaric, 1996: New natural focus of hemorrhagic fever with renal syndrome in Novska, Croatia, Croat MedJ., 37: 115-118.
Brkić, I., B. Borčić, B. Aleraj, 2005: Tularemija u Petrinji 1998.-1999. godine, Primjeri dobre prakse, 1 (4), Zagreb.
Ellis, J., P.C. Oyston, M.Green, R. W.Titball, 2002: Tularemia, Clin Microbiol Rev,15:631-46.
Gannon, W.L., R.S. Sikes, 2007: Guidelines of the American society of mammalogists for the use of wild mammals in research, J Mammal, 88: 809-823.
Gurycova, D., V. Vyrostekova, G. Khanakah, E. Kocianova, G. Stanek, 2001: Importance of surveillance of tularemia natural foci in the known endemic area of Central Europe, 1991-1997,Wien Klin Wochenschr, 113: 433-438.
Gyuranecz, M., K. Rigo, A. Dan, G. Foldvari, L. Makrai, B. Denes, L. Fodor, G. Majoros, L. Tijak, K. Erdelyi, 2011:Investigation of the ecology of Francisella tularensis during an inter-epizootic period, Vector Borne Zoonotic Dis, 11: 1031-1035.
Heneberg, D.,M. Morelj, N. Heneberg, M. Mikes, V. Doković, B. Borčić, A. Hrabar, M. Išgum, Z. Đorđević, 1967: Prvi rezultati istraživanja prirodnih žarišta tularemije na području Siska, Gušće, Popovca, Liječ. vjesn., 89:591-600.
Keim, P., A. Johansson, D.M. Wagner,2007: Molecular epidemiology, evolution, and ecology of Francisella, Ann N Y Acad Sci, 1105:30-66.
Kingry, L. C., J. M. Petersen, 2014: Comparative review of Francisella tularensis and Francisella novicida, Front in Cell Infect Microbiol, 4: 35.
Kuehn, A., C. Schulze, P. Kutzer, C. Probst, A. Hlinak, A. Ochs, R. Grunow, 2013: Tularaemia seroprevalence of captured and wild animals in Germany: the fox (Vulpes vulpes) as a biological indicator, Epidemiol Infect, 141: 833-840.
Maurin M., M. Gyuranecz, 2016: Tularaemia: clinical aspects in Europe, Lancet Infect Dis, 16:113-24.
Ministry of Agriculture, Veterinary and Food Safety Directorate, 2016: Program utvrđivanja prevalencije Francisella tularensis u Republici Hrvatskoj,Zagreb.
Morner T., 1992: The ecology of tularaemia, Rev Sci Tech, 11:1123-30.
Olsufjev, N.G.,I. Mesheryakova, 1983: Subspecific Taxonomy of Francisella tularensis McCoy and Chapin 1912, Int J Syst Evol Microbiol, 33:872-874.
Origgi, F.C., B. Konig, A. K. Lindholm, D. Mayor, P. Pilo, 2015: Tularemia among free-ranging mice without infection of exposed humans, Switzerland, 2012, Emerg Infect Dis 21: 133-135.
Oyston P.C., 2008: Francisella tularensis: unravelling the secrets of an intracellular pathogen, J Med Microbiol, 57:921-30.
Ozanic M., V. Marecic, Y. Abu Kwaik, M. Santic, 2015: The Divergent Intracellular Lifestyle of Francisella tularensis in Evolutionarily Distinct Host Cells, PLoS Pathog, 11(12):1-8.
Reintjes, R., I. Dedushaj, A. Gjini, T.R. Jorgensen, B. Cotter, A. Lieftucht, F. D’Ancona, D. T. Dennis, M. A. Kosoy, G. Mulliqi-Osmani, R. Grunow, A. Kalaveshi, L. Gashi, I. Humolli, 2002: Tularemia outbreak investigation in Kosovo: case control and environmental studies. Emerg Infect Dis, 8: 69-73.
Staples, J.E., K.A. Kubota, L.G. Chalcraft, P.S. Mead, J.M. Petersen, 2006: Epidemiologic and molecular analysis of human tularemia, United States, 1964-2004, Emerg Infect Dis,12(7):1113-8.
Tadin, A., N. Turk, M. Korva, J. Margaletic, R. Beck, M. Vucelja, J. Habus, P. Svoboda, T. A. Zupanc, H. Henttonen, A. Markotić,2012: Multiple co-infections of rodents with hantaviruses, Leptospira, and Babesia in Croatia. Vector Borne Zoonotic Dis, 12: 388-392.
Tadin, A., R. Tokarz, A. Markotic, J. Margaletic, N. Turk, J. Habus, P. Svoboda, M. Vucelja, A. Desai, K. Jain, W. I. Lipkin, 2016: Molecular Survey of Zoonotic Agents in Rodents and Other Small Mammals in Croatia,Am J Trop Med Hyg, 94: 466-473.
Tarnvik, A. ed., 2007: WHO Guidelines on Tularaemia, (http://www.who.int/csr/resources/
publications/WHO_CDS_EPR_2007_7), World Health Organization, Geneva.
Sažetak
Francisella tularensisis uzročnik je zoonoze tularemije, koja ima široki raspon domaćina, uključujući člankonošce, sisavce i ptice. Dvije podvrste F. tularensis, subsp. tularensis (Tip A) i subsp. holartica (Tip B), opisane su kao najčešći uzročnici bolesti u ljudi (Kingry and Petersen, 2014; Kuehn et al., 2013). Tip A i Tip B razlikuju se po svojim biokemijskim značajkama, patogenosti, ekologiji, epidemiologiji te geografskoj rasprostranjenosti. Rasprostranjenost Tipa A uglavnom je ograničena na sjevernoamerički kontinent, za razliku od Tipa B, koji se javlja duž cijele sjeverne polutke, a ujedno je i najčešći uzročnik tularemije u Europi(Keim et al., 2007; Kuehn et al., 2013). No ekologija i kruženje ove bakterije u prirodi do danas još nisu u potpunosti razjašnjeni. Različiti glodavci (voluharice, miševi, tekunice, bizantski štakori, dabrovi) te dvojezupci (kunić i zec) opisani su kao mogući rezervoari F.tularensis. Zadnja epidemiološka i epizootiološka istraživanja tularemije u Hrvatskoj datiraju iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća(Borcić et al., 1975). Stoga je cilj ovoga rada bio prikupiti nove podatke o prevalenciji tularemije u populaciji sitnih sisavaca u Hrvatskoj. Ukupno 444 uzoraka sitnih glodavaca i kukcojeda sakupljeno je u razdoblju od dvije godine na osam različitih