DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Neke zanimljivosti iz Triglavskoga nacionalnoga parka
Jozo Franjić
Triglavski nacionalni park (slo. Tríglavski národni párk /TNP/) smješten je na području sjeverozapadne Slovenije u Julijskim Alpama. Jedini je nacionalni park u Sloveniji i u njemu vrijedi poseban zaštitni režim, koji je stroži od onih u ostalim zaštićenim područjima. Na području Parka prevladava visokogorski krš. Vegetacija u Parku je većinom alpska, ali su zbog blizine Jadranskoga mora i utjecaja sredozemne klime na jugozapadnom dijelu Parka prisutne i biljke iz tih područja. Park ima površinu od 83.807 ha. Njegova najviša točka je Triglav (2864 m), a najniža točka je tok gorskoga potoka Tolminka (180 m). Park je dobio ime po Triglavu, najvišem slovenskom planinskom vrhu, koji se nalazi u središtu Parka.
Zamisao o nacionalnom parku dobila je skupina ljudi u službenom razgledu, na prijedlog seizmologa i prirodoslovca Albina Belara u kolovozu 1908. godine, dok su pohodili doline triglavskih jezera. Do ostvarenja Belarovoga prijedloga nije došlo, jer za to nije postojala pravna podloga. Tadašnji zakonski propisi nisu dopuštali ograničavanje ispaše, te nije došlo do ostvarenja Belarove zamisli da to područje postane prvi nacionalni park u Europi. Odsjek za zaštitu prirode i prirodnih spomenika Muzejskoga društva 1920. godine predložio je Pokrajinskoj vladi za Sloveniju zahtjev za uspostavu zaštićenih parkova. Na osnovi toga osnovan je 1924. godine na površini od 1400 ha Alpski zaštićeni park, za što je bio zaslužan tadašnji Odsjek za zaštitu prirode i prirodnih znamenitosti i Slovensko planinarsko društvo, ali samo na 20 godina. Ime Triglavski nacionalni park je 30. svibnja 1926. godine prvi puta spomenuo profesor Fran Jesenko u dnevniku »Jutro«, pri čemu je govorio o njegovim znamenitostima. Po isteku dvadesetogodišnjega ugovora ponovno su se pojavili interesi za ispašu i nedorečenost u svezi s proglašenjem parka. Narodna skupština Narodne Republike Slovenije je dana 26. svibnja 1961. godine prihvatila Odluku o proglašenju Doline Triglavskih jezera nacionalnim parkom pod imenom Triglavski nacionalni park, površine 2000 ha. Proširenje Triglavskoga nacionalnog parka bilo je prihvaćeno 27. svibnja 1981. godine Zakonom o Triglavskom nacionalnom parku, površine od čak 83.807 ha.
U Triglavskom nacionalnom parku spajaju se dva velika sliva i to rijeke Soče koja utječe u Jadransko more, te rijeke Save koja teče prema Dunavu, odnosno Crnom moru. Na tom terenu gorskoga krša nalaze se i brojni stalni slapovi, a najbrojniji su na Soči i njenim pritocima. Slap Boka (ukupne visine od 144 m) nalazi se na jednom od pritoka Soče i jedan je od najveličanstvenijih slapova u Sloveniji (nije najveći), koji u proljeće kad ima dosta vode ima širinu 18 m i izravan pad vode od 106 m.
Najveće jezero Parka je Bohinjsko jezero koje je tektonsko-ledenjačkoga postanka. Poznata su i manja triglavska jezera. Jedno među njima je i Črno jezero, od kuda ponire voda prema slapu Savice. Visoko u planinama su Kriška jezera i Krnsko jezero.
Na području Parka postoji velika raznolikost ekosustava. Obuhvaća floru i faunu visokoga gorja koja je oštra, dok je u dolinama klima prihvatljivija za živi svijet. Na južnoj strani Parka na pojedinačnim mjestima pojavljuje se i utjecaj mora.
Velik dio Parka čine karbonati krša iz gornjega trijasa. Morfolgiju najviše čini glacijalni te krški reljef. Brojne su jame u kršu koje vode i 1 km duboko u masiv. Razvoj visokogorskih jama je tijesno povezan s pleistocenskim ledenim dobom. Prve jame su istraživane dvadesetih godina prošloga stoljeća te ih je sad u Parku zabilježeno ukupno 637.
U prošlosti su se ljudi na području Parka bavili obradom željezne rude i ugljenom, čuvanjem goveda i proizvodnjom sira te šumarstvom. Fužinske planine su alpski pašnjaci na oko 1000 m n.v. koji su izravno povezani s mjestima Studor v Bohinju i Stara Fužina u općini Bohinj, a u kojima stanovnici ovih naselja i danas napasaju svoju stoku, kako su to radili od prapovijesti. Današnji čovjekov utjecaj je pretežito sezonski, a poseban utjecaj ima i turizam (planinarenje).
Alpski botanični vrt Alpinum Juliana smješten je uz cestu Bovec-Trenta. Prvi je i jedini alpski botanički vrt u Sloveniji. Osnovao ga je Albert Bois de Chesne (1871-1953) 1926. godine uz pomoć drugih stručnjaka i botaničara (Henri Correvon, Lino Vaccari i Julius Kugy). Većina biljaka je iz istočnih i zapadnih Julijskih Alpa, furlanskih brda, s krša i predalpskih livada, a neke su iz susjednih Karavanki i Kamniških Alpi. Vrt se nalazi na oko 800 m n. v. i na površini od 2572 m2. Nakon 2. svjetskoga rata mijenjale su se uprave