DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 113     <-- 113 -->        PDF

raditi u Šumariji Sirač do kraja 1959.g. na mjestu referenta za iskorištavanje šuma.
Nakon toga prelazi u DIP Papuk u Pakrac, gdje je bio upravitelj Tvornice parketa. U listopadu 1965.g. odlazi na studij u Višu tehničku školu za finalnu obradu drva u Novoj Gradiški. Nakon završetka školovanja uz rad, postavljen je za pomoćnika direktora u DIP-u Papuk u Pakracu, gdje radi do 1. travnja 1972.g.
Nakon toga odlazi u DIP Karlovac na mjesto tehnologa i upravitelja Tvornice parketa i Pilane i savjetnika za tehnologiju.
Uz radni odnos u DIP-u Karlovac bio je dvije godine (1979-1980) predavač u Srednjoj šumarskoj školi u Karlovcu kao nastavnik stručnih predmeta: Tehnologija drvnog materijala i Strojevi za obradu drva.
Ing. Gross bio je aktivni član Hrvatskog šumarskog društva – Ogranka Zagreb. Bio je redoviti sudionik druženja na Šumarskom četvrtku u Šumarskom domu, kao i svakogodišnjih Šumarskih stručnih ekskurzija diljem Hrvatske. Bio je dragocjen autoritet i sugovornik kada se raspravljalo o šumarskoj problematici.
Dragi naš Tona, hvala ti za sve što si učinio za unapređenje drvne finalne tehnologije i za svaki susret i druženje. Oproštaj s tobom nije rastanak. Neka te na tvom tihom putu u Vječni mir prate naša sjećanja, zahvalnost i molitve.
Prof. dr. sc. ŠIME MEŠTROVIĆ (1933.-2018.)
Jura Čavlović
Dana 13. rujna 2018. godine, profesor dr. sc. Šime Meštrović preminuo je u 86. godini života nakon kratke i teške bolesti. Sve nas je zatekla spoznaja bolne istine kako je naš dragi profesor zauvijek otišao, kao i neminovnost prihvaćanja ovoga velikog gubitka za njegovu obitelj, prijatelje, i za sve nas koji smo na različite načine bili u doticaju s njegovom osobom i djelovanjem.
Dva mjeseca nakon našeg zajedničkog zavodskog druženja, bilo nam je teško prihvatiti istinu kako je to bilo naše zadnje druženje s profesorom Meštrovićem. Iako smo znali da se borio s teškom bolešću, nekako smo vjerovali i nadali se kako će se naša druženja nastaviti. Unatoč tomu što je bio veliki borac koji se ne predaje lako, čovjek snažne životne volje i velikih planova, smrt je bila neumoljiva. Želio je još puno toga ostvariti, kao i uživati u plodovima svoga rada u krugu obitelji i ljudi koje je volio. Ostaje utjeha i vjera kako je to dio nekog višeg, savršenijeg plana, koji ne možemo u potpunosti pojmiti, i kako je na kraju svog bogatog životnog puta uplovio u mirnu i sigurnu luku.
Preminulom profesoru Šimi Meštroviću, koji u svakome od nas koji smo ga poznavali izaziva posebna sjećanja i emocije, upućujemo poštovanje i zahvalnost podsjećanjem na njegov životni put i njegovu posebnu osobu. Svojim pozitivnim duhom i energijom, i načinom življenja usmjerenim na ljubav, požrtvovnost i dobrotu, profesor Meštrović je ispisao uspješan i bogat privatni obiteljski i profesionalni životopis.
Dr. sc. Šime Meštrović redoviti sveučilišni profesor, rođen je na otoku Drvenik Veli, općina Trogir. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1945. godine, a nižu gimnaziju u Splitu 1948. godine.
Tijekom 1944. i 1945. godine proveo je 14 mjeseci u izbjeglištvu u El Shatu (Egipat) zajedno s ostalih 40-tak tisuća hrvatskih izbjeglica iz Dalmacije. Možda je upravo taj život na rubu pustinje utjecao na njegovo životno opredjeljenje za borbu protiv toga da naš Mediteran ne postane kamena pustinja.
Srednju šumarsku školu završio je 1952. godine. Opredjelivši se za nastavak obrazovanja na fakultetu tijekom 4 godine srednje škole pohađao je izvanredno i i završio 8. razred realne gimnazije u Splitu. S obzirom da se nije mogao upisati neposredno na Šumarski fakultet, otišao je u praksu, te je kao šumarski tehničar radio u Š.G. “Dalmacija” Split do kraja rujna 1953. godine. Tih godinu dana rada bilo je odlučujuće za usmjerenje mladog šumarskog tehničara i njegov cjelokupni stručni razvoj. Naime, njegovi prvi zadaci u struci te 1952. godine bili su radovi na uređivanju šuma s poznatim taksatorom dipl. ing. Markovićem, koji ga je

ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 114     <-- 114 -->        PDF

uputio u osnove uređivanja šuma.Tako se polako razvila ljubav prema tom dijelu naše struke.
Odmah potom, profesor Meštrović je upisao Šumarski fakultet 1953 godine. U borbi za preživljavanje svakog je ljeta radio u Š.G. “Dalmacija” Split na radovima uređivanja šuma po dva mjeseca, a 1957. godine boravi 3 mjeseca na studentskoj praksi u Norveškoj. Uz to, kao student bio je uključen u predsjedništvo studentske organizacije na razini Sveučilišta, i to tri godine kao član predsjedništva sveučilišnog odbora saveza studenata Zagrebačkog sveučilišta gdje je vodio studentsku športsku organizaciju Sveučilišta. Bio je i urednik športske rubrike studentskog lista i potpredsjednik A.K. “Mladost” Zagreb.
Po završetku studija ostvarije osobnu želju, u travnju 1959. godine profesor Dušan Klepac ga prima na Katedru za uređivanje šuma, gdje postaje stručnim suradnikom na predmetu Uređivanje šuma tadašnjeg Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Osnivanjem samostalnog Šumarskog fakulteta 1. sječnja 1960. godine izabran je za prvog asistenta u Zavodu za uređivanje šuma. Na zamolbu mladog asistenta, profesor ga je usmjerio prema problematici uređivanja šuma ili općenito gospodarenja šumama na području Mediterana. U tom smjeru je značajna specijalizacija na temu: “Gospodarenje šumama Mediterana” koju je profesor Meštrović završio školske godine 1962/63. u Francuskoj na L“Ecole Nationale des Eaux et forets u Nancy-u te šumarskim institutima u Avignonu, Toulousu i Bordeux-u. Po povratku na Fakultet, uz redovne obveze u nastavi, s profesorom D. Klepcem i asistentom R. Križancem radi na izradi osnova gospodarenja za nastavno pokusne objekte Fakulteta.
Godine 1967., 1968. i 1969. radi 30 mjeseci kao ekspert međunarodne tehničke suradnje u Tunisu. Rukovodi službom uređivanja šuma te sa suradnicima završava osnove gospodarenja za 11 gospodarskih jedinica na površini od oko 50.000 ha te provodi istraživačke radove koje kasnije i objavljuje.
1971. i 1972. godine aktivan je sudionik političkih zbivanja te kao član Sveučilišnog vijeća pridonosi smirivanju napetosti, zauzimajući se za osiguranje nastavka studija svim studentima fakulteta, kao i nesmetani rad svih zaposlenika fakulteta, a posebno nastavnog osoblja. To je vrijeme uznapredovale OOUR-izacije u društvu protiv koje se profesor Meštrović uspješno borio i s upravom fakulteta, unatoč svim pritiscima političkih izvana i politikanskih iz struke, uspio sačuvati jedinstvo Fakulteta kao jedne radne cjeline, što se kasnije pokazalo vrlo korisnim i hvale vrijednim.
To je razdoblje velike aktivnosti, tada mr. sc. Šime Meštrovića. Magistrirao je 1971. godine s temom: “Uspijevanje primorskog bora (Pinus pinaster Alt.) u Hrvatskoj”. Od 1972. do 1975. zamjenik je upravitelja NPŠO Duboka, od 1975. do 1979. tajnik je Zavoda za šumarska istraživanja te tehnički urednik Glasnika za šumske pokuse 1977. i 1978. godine. Doktorirao je 1976. godine s temom: “Utjecaj borovih kultura na čistoću zraka u Kliško-Solinskom bazenu”. Time kao prvi istraživač u našoj zemlji znanstveno valorizira ekološke vrijednosti šumskih sastojina. Rezultate uspješno predstavlja na XVI IUFRO Kongresu u Oslu, gdje je izabran za voditelja radne grupe: “Pošumljavanje aridnih i semiaridnih područja”.
Značajno je istaknuti daljnje aktivnosti Šime Meštrovića u sjevernoj Africi. Godine 1974. autor je idejnog projekta valorizacije predpustinjskih područja Tripolitanije u Libiji, koji je pod nazivom “Gefara projekt” prihvaćen od libijske vlade. Na temelju toga, predvodio je tim za izradu izvedbenog projekta pošumljavanja na području “Bir Ayaad” na površini od 10.000 ha. Projekt je najvećim dijelom vrlo uspješno realiziran tijekom 1975. i 1976. godine. Idejna rješenja tog projekta primjenjivala su se u sjevernoj Africi za pošumljavanje polupustinjskih područja.
Godine 1976. boravio je na studijskom boravku u Francuskoj na temu ekološke funkcije šuma. Iste godine izabran je za nastavnika kolegija “Parkiranje i oblikovanje prostora”.
1978. godine vodi međunarodnu radnu grupu na uređenju područja Gelma od 30.000 ha u Alžiru te iste godine u jesen sudjeluje u radnoj grupi za recenziju projekta pošumljavanja pustinjskog pojasa širine 5 km u zaleđu alžirskog Atlas gorja.
Za docenta je izabran 1977. godine, 1981. za izvanrednog profesora, 1986. za redovitog profesora te ponovo 1992. godine za redovitog profesora iz predmeta Uređivanje šuma.
Direktorom republičkog zavoda za zaštitu prirode Zagreb imenovan je 1982. godine. Do 1987. godine uspješno je upravljao tom nadasve značajnom državnom ustanovom i bilježeći značajne uspjehe u ostvarivanju zaštite prirode i prirodnih dobara Hrvatske. Za njegovog mandata osigurano je funkcioniranje uprave u NP Kornati, a proglašeni su zaštićenim NP Brijuni i NP Krka. Tako, organizacija zaštite prirode dobiva značajan status i priznanja. Iako za cijelo vrijeme rada u Zavodu za zaštitu prirode ne napušta svoje djelovanje na Fakultetu za kojega je ostao i radno vezan, ipak po odlasku u mirovinu akademika D. Klepca 1987. godine, napušta Zavod za zaštitu prirode i vraća se na Fakultet, gdje preuzima predavanja iz Uređivanje šuma na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju kao predstojnik Katedre za uređivanje šuma.
Školske godine 1988/89. i 1989/90. obavlja dužnost prodekana na Šumarskom fakultetu i vodi Šumarski odsjek, a školske godine 1990/91. te 1991/92. obavlja dužnost dekana Šumarskog fakulteta.
U travnju 1992. godine opet profesor Meštrović odlazi na zadatak koji mu Vlada Republike Hrvatske povjerava. Obnaša dužnost direktora Javnog poduzeća Brijuni nenapuštajući svoje nastavničke obaveze na Fakultetu. Iako

ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 115     <-- 115 -->        PDF

uspješno provodi svoj plan razvoja tog nacionalnog parka, ipak ga Vlada u veljači 1993. godine razrješava dužnosti direktora. Vraća se za stalno na Šumarski fakultet, gdje obnaša dužnost predstojnika Katedre za uređivanje šuma, a od 1995. godine i novoustanovljenog Zavoda za uređivanje šuma.
Na kraju, možemo istaknuti veliki doprinos profesora Meštrovića u obrazovnom, znanstvenom, stručnom, društvenom i političkom djelovanju tijekom njegovih 50 godina u šumarskoj struci i znanosti. Od toga bilježimo gotovo 39 godina rada kao djelatnika Šumarskog fakulteta. Za to je vrijeme na različite načine sudjelovao u obrazovanju 37 generacija studenata, a kao nastavnik djelovao je 22 godine. Posebno je bio omiljen profesor među studentima, s kojima je na pristupačan način raspravljao o različitim problemima.
Kod profesora Meštrovića 178 studenata je obranilo svoje diplomske radove. Vodio je poslijediplomski studij iz znanstvenog područja Uređivanje šuma i na njemu držao kolegij iz dva predmeta. Uz to, držao je dva kolegija na znanstvenom području “Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata”. Bio je mentorom velikog broja postdiplomanata, a 12 kandidata steklo je znanstvena zvanja magistra znanosti pod njegovim mentorstvom. Bio je mentorom i većem broju kandidata za zvanje doktora znanosti, te je 6 kandidata dobilo taj stupanj pod njegovim vodstvom. Bio je član povjerenstava za obranu magisterija te predsjednik ili član povjerenstva za obranu doktorata znanosti. Bio je član povjerenstva za obranu 2 doktorata znanosti na Ekonomskom fakultetu te komentor i predsjednik povjerenstva za dva magistra znanosti na Arhitektonskom fakultetu i jednog doktora znanosti na istom fakultetu.
Znanstveni opus Profesora Meštrovića je vrlo širok i obuhvaća područje uređivanja šuma u širem smislu. Svakako su najznačajniji radovi iz područja gospodarenja šumama Mediterana te oni koji se odnose na općekorisne funkcije šuma i zaštitu prirode. Ukupno je objavio više od 100 radova u domaćim i međunarodnim časopisima, od kojih je jedan dio radova citiran i u međunarodnim časopisima. Isto tako, i stručna aktivnost profesora Meštrovića popraćena je brojnim stručnim radovima na nacionalnoj i na međunarodnoj razini.
Suradnja sa šumarskom operativom predstavljala je široko područje djelovanja profesora Šime Meštrovića. Recenzije, organizacije savjetovanja, izrada studija, elaborata, stručnih mišljenja, bilo je područje njegovog djelovanja. Velik broj planova gospodarenja u Hrvatskoj i za za fakultetske nastavno pokusne šumske objekte i za šume posebne namjene (nacionalni parkovi, park šume, vojne šume i slično) te gospodarske, preborne i jednodobne šume, u Africi za šume hrasta plutnjaka i šume hrasta cera te primorskog bora, upotpunjuje to široko područje njegovog stručnog djelovanja. Tu je potrebno spomenuti i njegov rad na izradi pravilnika za uređivanje šuma zasnovanom na novim ekološkim postavkama.
Aktivnost i djelovanje u međunarodnim organizacijama posebno obilježava i odaje veliko priznanje njegovu znanstvenom i stručnom radu. Bio je delegat Hrvatske i predsjednik delegacije u Vijeću za šumarska pitanja Mediterana, organizacije FAO i to 1985, 1987., i 1989. godine, kada je izabran i za potpredsjednika Vijeća. Bio je predsjednik delegacije na zasjedanju Svjetskog šumarskog vijeća FAO 1982. godine u Rimu, zatim na zasjedanju Europskog vijeća za šume FAO 1989. u Rimu i 1991. u Oslu. Na svim skupovima aktivno je sudjelovao s referatima i zastupao Hrvatsku šumarsku znanost i struku. Nadalje, bio je sudionik IUFRO kongresa 1976. u Oslu, 1981. u Kyotu, 1986. u Ljubljani, Simpozija o zaštiti šuma od požara 1987. godine u Ateni te “Potrajnog gospodarenja šumama umjerenog i hladnog pojasa” organiziranog od Međunarodne organizacije za sigurnost i suradnju u Montrealu 1993. godine.
Kao što je već prije spomenuto, u društvenom i političkom životu Šumarskog fakulteta i Sveučilišta djelovao je od studentskih dana. Za taj rad je dobio mnoga priznanja i zahvalnice, od kojih se mogu izdvojiti: “Orden rada sa zlatnim vjencem” i “Spomenica Sveučilišta prigodom 60 godišnjice športske organizacije”.
Bio je aktivan član Hrvatskog šumarskog društva, Hrvatskog ekološkog društva te Akademije šumarskih znanosti Hrvatske čiji je i član osnivač.
Ovo su činjenice koje trajno zapisane svjedoče o radu i djelu profesora Meštrovića, ali jednako važno što treba posebno istaknuti su sjećanja, doživljaji i emocije o njemu kao osobi i čovjeku, pohranjene u svima nama koji smo imali zadovoljstvo poznavati ga, raditi i družiti se s njim.
Kao njegov najbliži suradnik tijekom 7-godišnjeg razdoblja, imao sam čast poznavati ga nešto više od 30 godina. U ovome trenutku u odabiru riječi koje bi najbolje predočile sliku našeg pokojnog profesora nameću mi se sljedeće riječi: čovjek velikih ideja i pozitivne energije, velikog optimizma, ljubavi i očinske požrtvovnosti i brižnosti. Mogli bismo se prisjećati i navoditi brojne primjere u kojima se očituju te osobine.
Bio je vrelo ideja koje je nesebično dijelio s drugima i pokretao njihova ostvarivanja. Tako se njegov poseban optimizam ogleda u tome kada je u ondašnjoj teškoj stvarnosti početkom 1991. godine otpočeo s provedbom vlastite ideje izgradnje nove zgrade fakulteta, sudjelujući u izradi idejnog rješenja koje je prihvatilo Vijeće fakulteta. Njemu možemo biti posebno zahvalni što danas već više od 10 godina radimo u novim i moderno opremljenim zgradama šumarskog fakulteta.
Tijekom svog radnog vijeka, profesor Meštrović je s pozitivnim pristupom i energijom živio i radio vrlo dinamično, brzo razmišljajući i brzo djelujući, i ne odbijajući ponuđene mu izazove. Na sebi svojstven način, s izuzetnom

ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 116     <-- 116 -->        PDF

snalažljivošću i lakoćom je rješavao probleme u posebnim složenim situacijama pod tlakom, kada se više stvari odvija brzo i istodobno, i kada se u takvim situacijama uvijek moglo računati na njega.
Jedna anegdota govori o njemu kao vrlo dinamičnoj osobi, koji je u hodu razmišljao, djelovao ali se na trenutak znao u pokretu i odmoriti ili čak odrijemati: „tako smo se jednom prilikom vraćali s nekog terenskog istraživanja, on je vozio, kišovito i pospano vrijeme, nakon što sam jedan dio puta odrijemao kažem mu kako sam malo „ubio oko“, a on mi kaže „bez brige i ja sam“.
Godine rata početkom devedesetih i stvaranja samostalne Hrvatske bile su najteže za našu državu, ali i za profesora Meštrovića koji je tada obavljao dužnost dekana Šumarskog fakulteta. Iako opterećen neizvjesnošću i strepnjom u iščekivanju rješenja sudbine svoga zarobljenog sina hrvatskog vojnika, bdio je velikom roditeljskim brigom i za svakog člana Fakulteta, izvršavajući sve obveze i prema zajednici i prema studentima. Dočekao je sretan povratak svoga sina. Tada mu je, kao i uvijek prije i poslije, lagani osmijeh na licu koje zrači optimizmom prikrivao svu brigu i bol koju je tada osjećao.
Profesor Meštrović je bio izuzetan obiteljski čovjek, brižan i požrtvovan suprug, otac i djed koji je vješto usklađivao svoje obaveze i predanost između obitelji i profesionalnih zahtjeva. Odlaskom u zasluženu mirovinu nije prekinuo veze s nama i aktivnostima u šumarskoj struci i znanosti, gdje je uvijek bio poželjan suradnik i rado viđen gost od strane kolega brojnih generacija koje je odgojio i na kojima je ostavio svoj neizbrisiv trag.
Mi njegovi najbliži suradnici možemo svjedočiti kako je odgovornost, ljubav i očinsku brižnost koju je iskazivao prema svojoj obitelji na sličan način prenosio i na nas, usađujući nam važnost životne škole, pružajući nam osjećaj zaštićenosti, ali i dajući nam dovoljno prostora za izražavanje i donošenje vlastitih stavova, izbora i odluka. Nasuprot uzvišenosti i distance, u njegovu odnosu prema nama ogledala se jednostavnost i prisnost, i kroz male geste, pri čemu je uvijek više volio poslužiti nego biti poslužen kada je trebalo na primjer dodati jelo ili natočiti piće. Jedno svježije sjećanje govori o tome kako biti ugošćen u njegovom domu na rodnom otoku bilo je jednako osjećaju da ste bili ugošćeni kod svojih roditelja.
To je dio sjećanja na profesora Meštrovića kao čovjeka onako kako ga doživljavam i kako će mi ostati u sjećanju, čovjeka od kojega smo se oprostili s tugom.
One masline i kamen, oni kaić i vale više nisu i neće biti isti bez barba Šime, tužno podsjećajući obitelj na prazninu velikog gubitka, ali utjehu treba tražiti u istini kako će profesor Meštrović nastaviti živjeti u svojim djelima koja je ostavio, u našim sjećanjima, u svojoj obitelji i u svemu onome što je izgradio i započeo izgrađivati. Uz iskrenu sućut obitelji, vjerujemo da će ista pronaći snagu u vjeri i ljubavi za život bez svoga supruga, oca i djeda.
Dragi profesore, u ime djelatnika Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, članova stručnih i znanstvenih udruženja u kojima ste bili aktivni i u ime svih koji su Vas poznavali, izražavam neizmjernu zahvalnost za sve što ste učinili za naš Fakultet, za šumarsku struku i znanost, za sve ono dobro koje smo doživjeli od Vas i ono dobro koje ste potaknuli u nama.
Neka Vam je vječna hvala i slava!
STJEPAN DEJANOVIĆ (1962.-2018.)
Damir Drvodelić
Stjepan Dejanović rođen je u 29. 05. 1962. godine u Brčkom (BiH), od oca Ljubomira i majke Anđe. Po narodnosti je hrvat s hrvatskim državljanstvom. Djetinjstvo i osnovnu školu završio je u Posavskim Podgajcima, naselju u županjskoj Posavini na prometnom pravcu Županja-Gunja. Naš je voljeni Stipe, kako smo ga od milja svi zvali i poznavali po tom jedinstvenom imenu, završio Odgojno obrazovni centar za šumarstvo Karlovac i stekao stručnu spremu Stručni suradnik u šumarstvu (IV stupanj). Na Sveučilištu u Zagrebu, na Šumarskom fakultetu zasniva radni odnos od 1. 11. 1984. do 30. 9. 1985 kao tehnički suradnik na Katedri za šumarsku genetiku i dendrologiju. Od 15. 10. 1985.