DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 116     <-- 116 -->        PDF

snalažljivošću i lakoćom je rješavao probleme u posebnim složenim situacijama pod tlakom, kada se više stvari odvija brzo i istodobno, i kada se u takvim situacijama uvijek moglo računati na njega.
Jedna anegdota govori o njemu kao vrlo dinamičnoj osobi, koji je u hodu razmišljao, djelovao ali se na trenutak znao u pokretu i odmoriti ili čak odrijemati: „tako smo se jednom prilikom vraćali s nekog terenskog istraživanja, on je vozio, kišovito i pospano vrijeme, nakon što sam jedan dio puta odrijemao kažem mu kako sam malo „ubio oko“, a on mi kaže „bez brige i ja sam“.
Godine rata početkom devedesetih i stvaranja samostalne Hrvatske bile su najteže za našu državu, ali i za profesora Meštrovića koji je tada obavljao dužnost dekana Šumarskog fakulteta. Iako opterećen neizvjesnošću i strepnjom u iščekivanju rješenja sudbine svoga zarobljenog sina hrvatskog vojnika, bdio je velikom roditeljskim brigom i za svakog člana Fakulteta, izvršavajući sve obveze i prema zajednici i prema studentima. Dočekao je sretan povratak svoga sina. Tada mu je, kao i uvijek prije i poslije, lagani osmijeh na licu koje zrači optimizmom prikrivao svu brigu i bol koju je tada osjećao.
Profesor Meštrović je bio izuzetan obiteljski čovjek, brižan i požrtvovan suprug, otac i djed koji je vješto usklađivao svoje obaveze i predanost između obitelji i profesionalnih zahtjeva. Odlaskom u zasluženu mirovinu nije prekinuo veze s nama i aktivnostima u šumarskoj struci i znanosti, gdje je uvijek bio poželjan suradnik i rado viđen gost od strane kolega brojnih generacija koje je odgojio i na kojima je ostavio svoj neizbrisiv trag.
Mi njegovi najbliži suradnici možemo svjedočiti kako je odgovornost, ljubav i očinsku brižnost koju je iskazivao prema svojoj obitelji na sličan način prenosio i na nas, usađujući nam važnost životne škole, pružajući nam osjećaj zaštićenosti, ali i dajući nam dovoljno prostora za izražavanje i donošenje vlastitih stavova, izbora i odluka. Nasuprot uzvišenosti i distance, u njegovu odnosu prema nama ogledala se jednostavnost i prisnost, i kroz male geste, pri čemu je uvijek više volio poslužiti nego biti poslužen kada je trebalo na primjer dodati jelo ili natočiti piće. Jedno svježije sjećanje govori o tome kako biti ugošćen u njegovom domu na rodnom otoku bilo je jednako osjećaju da ste bili ugošćeni kod svojih roditelja.
To je dio sjećanja na profesora Meštrovića kao čovjeka onako kako ga doživljavam i kako će mi ostati u sjećanju, čovjeka od kojega smo se oprostili s tugom.
One masline i kamen, oni kaić i vale više nisu i neće biti isti bez barba Šime, tužno podsjećajući obitelj na prazninu velikog gubitka, ali utjehu treba tražiti u istini kako će profesor Meštrović nastaviti živjeti u svojim djelima koja je ostavio, u našim sjećanjima, u svojoj obitelji i u svemu onome što je izgradio i započeo izgrađivati. Uz iskrenu sućut obitelji, vjerujemo da će ista pronaći snagu u vjeri i ljubavi za život bez svoga supruga, oca i djeda.
Dragi profesore, u ime djelatnika Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, članova stručnih i znanstvenih udruženja u kojima ste bili aktivni i u ime svih koji su Vas poznavali, izražavam neizmjernu zahvalnost za sve što ste učinili za naš Fakultet, za šumarsku struku i znanost, za sve ono dobro koje smo doživjeli od Vas i ono dobro koje ste potaknuli u nama.
Neka Vam je vječna hvala i slava!
STJEPAN DEJANOVIĆ (1962.-2018.)
Damir Drvodelić
Stjepan Dejanović rođen je u 29. 05. 1962. godine u Brčkom (BiH), od oca Ljubomira i majke Anđe. Po narodnosti je hrvat s hrvatskim državljanstvom. Djetinjstvo i osnovnu školu završio je u Posavskim Podgajcima, naselju u županjskoj Posavini na prometnom pravcu Županja-Gunja. Naš je voljeni Stipe, kako smo ga od milja svi zvali i poznavali po tom jedinstvenom imenu, završio Odgojno obrazovni centar za šumarstvo Karlovac i stekao stručnu spremu Stručni suradnik u šumarstvu (IV stupanj). Na Sveučilištu u Zagrebu, na Šumarskom fakultetu zasniva radni odnos od 1. 11. 1984. do 30. 9. 1985 kao tehnički suradnik na Katedri za šumarsku genetiku i dendrologiju. Od 15. 10. 1985.