DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Verbruggen, N., C. Hermans, 2008: Proline accumulation in plants: a review. Amino Acids 35:753-759. Verslues, P.E., R.E. Sharp, 1999: Proline accumulation in maize (Zea mays L.) primary roots at low potentials. Metabolic source of increased proline deposition in the elongation zone. Plant Physiology 119 (4):1349-1360. Verslues, P.E., S. Sharma, 2010: Proline metabolism and its implications for plant-environment interaction. Arabidopsis Book 8 (3) - doi: 10.1199/tab.0140. Vianello, A., Zancani, M., Peresson, C., Petrussa, E., Casolo, V., Krajňáková, J., F. Macrì, 2007: Plant mitochondrial pathway leading to programmed cell death. Physiol. Plant. 129: 242-252. Yang, F., Mitra, P., Zhang, L., Prak, L., Verhertbruggen, Y., Kim, J.S., D. Loqué, 2013: Engineering secondary cell wall deposition in plants. Plant Biotechnol J., 11: 325-335. Yang, S.L., Lan, S.S., M. Gong, 2009: Hydrogen peroxide-induced proline and metabolic pathway of its accumulation in maize seedlings. J Plant Physiol. 166:1694-1699. Yelenosky, G., 1979: Accumulation of Free Proline in Citrus Leaves during Cold Hardening of Young Trees in Controlled Temperature Regimes. Plant Physiology. 64 (3) 425-427. Zhao, C., Avci, U., Grant, E.H., Haigler, C.H., E.P. Beers, 2008: XND1, a member of the NAC domain family in Arabidopsis thaliana, negatively regulates lignocellulose synthesis and programmed cell death in xylem. Plant J 53, 425-436. SAŽETAK Genetska raznolikost je osnova za prilagodbu i opstanak vrsta drveća u promjenjivim uvjetima okoline te predstavlja ključni uvjet stabilnosti i produktivnosti šumskih ekosustava. Predmet ovog istraživanja su glavne i marginalne populacije libanonskog cedra (Cedrus libani A. Rich.) zbog njihove važnosti u očuvanju gena. Procjena genetske varijabilnosti u izoliranim populacijama od velike je važnosti za programe očuvanja i poboljšanja. U uvjetima djelovanja globalnih klimatskih promjena populacije mogu posjedovati genotipove budućeg prilagodljivog potencijala. Cilj ove studije je utvrditi: (a) količinu prolina, za bolje razumijevanje stresa uzrokovanog nedostatkom vode u populaciji, (b) ukupnih topljivih proteina, MDA, H202, a-amilaze te (c) varijabilnosti antioksidansa kao CAT, SOD, APX i GuPX kod sjemena pet glavnih populacija (AND-Kahramanmaraş-Andırın/Elmadağı, POZ-Adana-Pozantı/Pozantı, ANA-Mersin-Anamur/Abanoz, FIN-Antalya-Finike/Aykırıçay and KAS-Antalya-Kaş/Karaçay) i jedne marginalne populacije Amasya-Tokat-Niksar/Çatalan (NIK) u Turskoj. Prema dobivenim rezultatima, značajna razlika je otkrivena među populacijama. Značajno veće količine prolina otkrivene su za populaciju ANA (7,46 μmol/g) i POZ (7,22 μmol/g), dok su najniže količine prolina otkrivene u populaciji KAS (3,98 μmol/g) koje predstavljaju optimalnu distribuciju libanonskog cedra. Ovaj rezultat pokazuje da su populacije POZ i ANA, u prijelaznoj zoni iz mediteranske regije do područja stepa, otpornije na mraz nego druge populacije. Najveća količina enzima α-amilaze detektirana je u POZ populaciji koja raste u optimalnom rasprostiranju libanonskog cedra. Značajno više razine H2O2 detektirane su u populacijama NIK (11,97μmol/g) i ANA (11,60 μmol/g), što ukazuje na veće razine oksidacijskog stresa u uzorcima sjemena iz tih populacija. Ovim istraživanjem potvrđeno je da su enzimi poput SOD, CAT, GuPXi APX koji kontroliraju razine reaktivnih vrsta kisika (ROS) u biljnim stanicama, elementi antioksidacijskog obrambenog sustava koji djeluju kao zaštitni mehanizmi biljaka protiv stresnih stanja. S praktičnog gledišta, poboljšanje pošumljavanja može se postići na stepi Srednje Anatolijske regije koja posjeduje značajane površine za pošumljavanje u Turskoj, primjenom šumskog reprodukcijskog materijala iz populacija POZ i ANA koje pokazuju veću otpornosti na stres, kao i populacije NIK koja je izolirana i marginalna. Ključne riječi: libanonski cedar, abiotički stres, rubna populacija, kemijski sastav |