DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Materijali i metode
Material and methods
Područje istraživanja – Research area
Za područje istraživanja je odabrano nizinsko lovište u predjelu Sisačko - moslavačke županije broj: III/39 „Opeke II“.Lovištem gospodari Šumarski fakultet u Zagrebu, te je prema važećoj lovnogospodarskoj osnovi (Tomljanović, 2016) matični fond divlje svinje u lovištu procijenjen na 200 grla. Prosječna nadmorska visina šireg prostora je od 95 – 100 n.m.v. Uz hrast lužnjak (Quercus roboris L.) dominantnu vrstu drveća čini poljski jasen (Fraxinus angustifolia L.). Glavne biljne zajednice lovišta čine nizinska šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elate – Quercetum roboris), šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris /Anić 1959/ Rauš 1969) te u vlažnijim i nešto nižim dijelovima šuma poljskoga jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959). Prama važećoj lovnogospodarskoj osnovi prilike u staništu su opisane kao vrlo dobre za uzgoj divlje svinje.
Bespilotna letjelica – drone
Lake bespilotne letjelice ili bespilotni zrakoplovi I. klase (do 5 kg ukupne mase), kako ih klasificira Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova (Anonimus 2015) u literaturi se često nazivaju različitim imenima poput UAV (Unmanned Aerial Vehicles ili bespilotne letjelice), UAS (Unmanned Aircraft Systems ili sustavi bespilotnih letjelica), i nešto rijeđe RPV (Remotely Piloted Vehicles ili daljinski pilotirana vozila)(Paneque-Gálvez i sur., 2014). Uobičajeni naziv „dron“ potječe od američke vojske, koja ga je prva aplicirala kao UCAV (Unmanned combat aerial vehicle ili bespilotna borbena letjelica), combat drone (bespilotno borbeno sredstvo napada) ili samo drone (dron) (Dowd 2014). Prema Miller i sur. (2005), bespilotna letjelica (engl. Unmanned Aerial Vehicle - UAV) je zračna letjelica teža od zraka, pogonjena vlastitim pogonom ili zrakoplov bez posade, koji se može nadzirati na daljinu ili letjeti samostalno uporabom unaprijed programiranog plana leta ili pomoću složenih autonomnih dinamičkih sustava. Dok je za korištenje zračnog prostora (letenje) nadležna Agencija za civilno zrakoplovstvo, snimanje iz zraka je regulirano uredbom Državne geodetske uprave (Anonimus 2016).
Za ovo istraživanje korišten je quadcopter DJI Inspire opremljen Zenmuse xt termalnom kamerom. Kamera ima mogućnost snimanja u rezoluciji 640x512 uz full frame od 30Hz. Osjetljivost (NEdT)<50 mK pri f/1.0. Kut snimanja kamere je relativno uzak i pri visini leta od 100m pokriva se linija duljine 22,4 m. Za let su korištene dvije različite baterije TB47 (4500 mAh) i TB48 (5700 mAh). Baterije iako potpuno iste mase i konstrukcije su značajno različitog kapaciteta te se jača pokazala kao bolji izbor, osiguravajući dulju autonomiju leta. Upravljačka konzola (daljinski) osim za upravljanje služi i za prijem video signala kamere s letjelice. Operativna frekvencija rada iznosi 5,728 – 5,850GHz i 2,400 – 2,483Hz.
Metode
Methods
Metoda prebrojavanja morala je biti prilagođena ograničavajućim faktorima letjelice, ponajprije kapacitetu baterije koja osigurava sigurnu autonomiju leta od oko 20 min. Ograničavajući faktor u nekim slučajevima može biti i doseg telemetrije odnosno upravljanja, koja teorijski iznosi preko 2,5 km međutim, u realnim uvjetima nizinskog šumskog staništa tijekom ovog istraživanja to se pokazalo kao 600 – 700m. Područje koje se pritom može pokriti, izravno ovisi o brzini i visini leta, a neizravno o temperaturi koja je od velikog utjecaja na kapacitet baterija, što je uočeno, ali nije posebno istraživano. Za prebrojavanje korištene su dvije metode. Prva metoda sastojala se od nesistematskog letenja nad odabranim područjem (branjevina), gdje se očekuje povećana koncentracija istraživane divljači. Bespilotna letjelica podigla bi se na određenu visinu, pokrivajući slikom pritom određeno područje poznate površine1. Podizanjem letjelice na više visine leta dobiva se pregled nad većim prostorom, ali se smanjuje mogućnost detekcije snimane divljači i obrnuto. Nakon što bi se letjelica podigla na određenu visinu, vršilo se okretanje letjelice oko osi y i kamere oko osi x te na taj način vršila detekcija i prebrojavanje divljači unutar snimane površine. Stavljanjem u odnos broja snimljene (prebrojane) divljači na snimci, s površinom obuhvaćenom snimanjem dobivena je relativna brojnost divljači na snimanoj površini pri čemu je N = relativni broj divljači po površini, n = prebrojane jedinke na snimanoj površini, P = površina obuhvaćena snimanjem.
Druga metoda koja se može koristiti na većim površinama predstavlja modificiranu metodu primjernih ploha. Metoda predstavlja sistematski let i snimanje po unaprijed određenim pravcima (transektima).S obzirom da je u ovom istraživanju letjelica opremljena GPS-om, unaprijed je programiran let po transektima pri određenoj brzini i visini nad odabranim područjem. Pri tome je potrebno odrediti intenzitet kojim se snima odabrano područje. Ovdje je važna visina leta, jer za kameru koja je korištena na visini od 100m krajnji rubovi snimke pokrivaju širinu teorijske pruge od 22,4m, što je važan faktor kod planiranja intenziteta. Naknadno, nakon što je snimanje u sklopu ovog istraživanja već obavljeno, pojavio se i program kojim je moguće izravno