DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Petodnevna ekskurzija ogranaka Gospića i Karlovca u Rumunjsku Oliver Vlainć Nakon pune dvije godine bez međunarodnog putovanja, budući je posljednje putovanje bilo krajem svibnja 2016. godine, posjet Crnoj Gori i Albaniji, organizirana je petodnevna ekskurzija u Rumunjsku od 29. svibnja do 2. lipnja 2018. Poklopilo se da je Rumunjska upravo 2018. godine obilježavala 100 godina svoga ujedinjenja, što je bilo vidljivo tijekom čitavoga putovanja, a pogotovo u Alba Iulii gdje je 1. prosinca 1918. održana Narodna skupština, koja je proglasila ujedinjenje Transilvanije, Bukovine i Besarabije (bivše austro-ugarske i ruske pokrajine) s rumunjskim kraljevstvom. Ukupno 92 putnika iz dva ogranka, Gospića i Karlovca, koji običavaju zajedno putovati još od 2006. godine, krenulo je na put u dva autobusa u noćnim satima 28. svibnja 2018. Nakon cjelonoćnog putovanja i prelaska dviju granica, Srbije i Rumunjske, autobusi su iskrcali putnike u Temišvaru, središtu Banata, starom baroknom gradu (nazivan i „Mali Beč“) s preko 300 tisuća stanovnika, danas jednom od najrazvijenijih rumunjskih gradova, koji je poznat po početku ustanka protiv komunističke vladavine 1989. godine. To je prvi europski grad s električnom rasvjetom. Turistički obilazak obuhvatio je tri najznačajnija trga, gdje se nalazi većina gradskih znamenitosti. Poveznicu s Hrvatskom vidjeli smo u katedrali sv. Jurja, gdje je spomen-ploča nekadašnjem zapovjedniku tvrđave u Temišvaru Jurju Rukavini Vidovgradskom, rodom iz Trnovca u Lici (slika 1). Za prvi dan planiran je i stručni dio putovanja, ali zbog kašnjenja u mjesto Devu stiglo se nekoliko sati kasnije nego je planirano, tako da je boravak u arboretumu Simeria skraćen i sastojao se samo od kratke okrjepe koju su priredili domaćini te obilaska arboretuma koji je nacionalni spomenik parkovne arhitekture s preko 2.000 biljnih vrsta iz čitavog svijeta (slika 2). Prezentacija o rumunjskim šumama i šumarstvu, koju je trebao održati kao domaćin Radu Apolzan iz Rumunjskih državnih šuma (Romsilva), nažalost nije održana, ali je ustupljena da se iz nje mogu koristiti podaci za članak s putovanja u Šumarskom listu. Predsjednici oba ogranka mr. sp. Mandica Dasović i mr. sc. Ivan Grginčić |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 83 <-- 83 --> PDF |
zahvalili su domaćinu na gostoprimstvu i uručili mu darove zahvale (slika 3). Dan je završio smještajem u gradu Alba Iulia, mjestu koje svoj nastanak i ime vuče iz rimskog doba, prijestolnici tadašnje rimske provincije Dacije, po kojoj se danas zovu vozila koja vozimo i u trgovačkom društvu Hrvatske šume. Iz pripremljene prezentacije prenosim najvažnije podatke o šumarstvu, drvnoj industriji, lovstvu i zaštiti prirode u Rumunjskoj. Prvi zakon o šumama donesen je 1881. godine, a tada je organizirana i prva središnja šumarska uprava. Godine 1910. osnovana je „Šumarska kuća“, središnja institucija odgovorna za upravljanje državnim šumama. Ovu instituciju 1930. godine zamjenjuje „Autonomna kuća državnih šuma“ (CAPS), neovisna tvrtka koja je organizirana u 12 područnih odjela i 197 šumskih četvrti. Prvi direktor CAPS-a bio je Marin Dracea, šumar koji se smatra osnivačem modernoga rumunjskog šumarstva. Bio je profesor šumarstva na Politehničkoj školi u Bukureštu te osnivač i 15 godina direktor Šumarskog instituta. Tijekom komunističkog razdoblja od 1947. do 1989. godine gospodarenje šumama organizirano je preko županijskih šumarskih inspekcija pod Ministarstvom šumarstva. Državna uprava za šume (Regia Naţională a Pădurilor – RNP) pod nazivom Romsilva formirana je 1990. godine s vlastitom upravljačkom i financijskom autonomijom. Djeluje pod nadležnošću Ministarstva voda i šuma. Provedeno je više restrukturiranja, reorganizacija i preimenovanja Državne uprave za šume, a posljednja je provedena 2015. godine. U strukturi RNP-Romsilve nalazi se 41 županijska jedinica (šumarska podružnica) i 313 podjedinica (šumskih četvrti). Zakon o šumama iz 1996. godine promiče automatsku podčinjenost svih nacionalnih šuma na „šumski režim“. „Šumski režim“ odnosi se na sustav tehničkih, ekonomskih i pravnih propisa koji imaju za cilj osigurati održivo upravljanje šumskim ekosustavima i koji će se primjenjivati u privatnim šumama, kao i u javnim šumama. Gospodarenje šumama temelji se na planovima upravljanja uspostavljenim za razdoblje od 10 godina, razrađenim u skladu s tehničkom |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 87 <-- 87 --> PDF |
kao inspiracija za vampira grofa Drakulu. Dvorac se nalazi na 60 metara visokoj stijeni, s prekrasnim pogledom na cijelu dolinu. Sagrađen je u 14. stoljeću za obranu od otomanske invazije, a kasnije je služio kao granična kontrolna točka između Transilvanije i Vlaške. Oba dvorca, Peleš i Bran, godišnje posjeti oko pola milijuna turista. Ispod Drakulinog dvorca napravljena je zajednička fotografija svih putnika (slika 11). Ovaj dan je završio dolaskom u Bukurešt, dvomilijunski najveći i glavni grad Rumunjske te večerom u lokalnom restoranu. Četvrtog dana razgled Bukurešta započeo je panoramskom vožnjom širokim gradskim avenijama uz Trijumfalni luk i Trg revolucije, gdje je počela pobuna protiv komunističkog diktatora Nicolae Ceausescua 1989. godine, do Parlamenta iz Ceausecuovog doba, druge najveće zgrade na svijetu nakon Pentagona, zbog koje je srušeno oko 3.500 objekata |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 86 <-- 86 --> PDF |
pod zaštitom UNESCO-a s rodnom kućom Vlada III. Tepeša (grofa Drakule), tornjem sa satom, venecijanskom kućom iz 13. stoljeća, Crkvom na Brežuljku te degustacijom voćnog likera (slika 6). Treći dan je počeo promjenom programa zbog ubačenog posjeta rumunjske kraljevske obitelji svom dvorcu Peleš. Grad Brašov, kao dio planirane destinacije za posjet, nažalost samo je zaobiđen uslijed nedostatka vremena. U tom gradu se nalazi i rumunjski Šumarski fakultet. Putujući po lijepom vremenu mogli smo uživati u pitomim rumunjskim krajolicima (slike 7 i 8). U prolasku prema kraljevskom dvorcu prošlo se kroz gradić Sinaia, koji se smjestio na padinama Karpata uz gustu šumu, a nazvan je nakon osnivanja samostana u tom mjestu prema Sinajskoj gori u Egiptu. Impresivni kraljevski dvorac Peleš sagrađen je za prvoga rumunjskog kralja Carola I. između 1873. i 1914. godine u kombinaciji neorenesansnog i gotičkog stila. Dvorac se smatra kolijevkom rumunjske nacije, a lijep je primjer ladanjske arhitekture sa 170 soba u 3.200 m2 ,u kojoj je svaka soba tematski drukčije uređena prema različitim svjetskim kulturama (slike 9 i 10). Kao nezaobilazno mjesto posjeta Rumunjskoj, bio je dvorac Bran u kojemu je prema nekim povijesnim izvorima sredinom 15. stoljeća dva mjeseca bio zatočen Vlad III. Tepeš, za kojega se smatra da je poslužio irskom pisac Bramu Stokeru u njegovom romanu „Drakula“ iz 1897. godine |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Romsilva upravlja s 22 parka (12 nacionalnih i 10 prirodnih), 91 prirodnim rezervatom i spomenikom prirode (20 tisuća ha) te 71 područjem Natura 2000 (539 tisuća ha). RNP-Romsilva upravlja s oko 12,4 % ukupnog lovnog fonda u Rumunjskoj, što je smanjenje prema 1989. godini kada je upravljala s 33,1 % ukupnog lovnog fonda. Lovni fond uključuju gotovo cijelu lovačku faunu europske umjerene zone. Upravitelj rumunjskih lovišta je Ministarstvo voda i šuma preko Uprave za lov i ribolov te županijske šume, uz dodatak Nacionalnog vijeća za lov s ulogom savjetovanja i specijalnog tehničkog odobrenja. Iz državnih lovišta prikupljeni su brojni trofeji (jelen, divokoza, medvjed itd.) koji pokazuju genetsku snagu i vrijednost ovih vrsta. Legendaran je trofej divokoze odstreljene 1934. godine u Fagarasovim planinama, a koji je još uvijek neprikosnoven u svijetu. U Rumunjskoj obitava oko 6.500 smeđih medvjeda, što predstavlja 47 % europske populacije ove vrste. Europski bizon je nestao iz rumunjske faune na kraju 18. stoljeća. Ponovno je introduciran 1958. godine s jednim parom iz Poljske. Sada postoje tri uzgojne jezgre bizona sa 79 jedinki u divljini ili u koralu. RNP-Romsilva upravlja s oko 47 % prirodnih ribljih staništa iz planinskih voda i 42 jedinice za uzgoj pastrve. Dopodne drugog dana putovanja uslijedio je obilazak najznačajnijeg dijela Alba Iulie (starohrvatski naziv Erdeljski Biograd), a to je odlično sačuvana i uređena utvrda sagrađena za vladavine Karla VI. Habsburškog u obliku sedmerokrake zvijezde (slika 4). Unutar utvrde nalazi se i spomenik Mihaelu Hrabrom, vlaškom knezu iz 16. stoljeća, koji se smatra prvim ujediniteljem rumunjskih pokrajina Vlaške, Transilvanije i Moldavije, jer se upravo u tom gradu proglasio vladarom svih triju pokrajina. Alba Iulia je bila i mjesto gdje je proglašeno ujedinjenje Transilvanije s Kraljevinom Rumunjskom 1918. godine, a to je bilo vidljivo po natpisima posvećenim stogodišnjici Rumunjske. Također u njemu su se 1922. godine krunili rumunjski kralj Ferdinand I. i kraljica Marija. Zbog svih tih povijesnih zbivanja grad se smatra rumunjskim mitskim mjestom. Nastavak putovanja vodio je u grad Sibiu, nekadašnji glavni grad Transilvanije, danas poznat kao muzej na otvorenom, a 2007. godine bio je europska prijestolnica kulture. Grad su osnovali njemački Sasi krajem 12. stoljeća te je bio jedan od sedam njemačkih gradova u Transilvaniji (odatle i njemački naziv Sedmogradska za tu pokrajinu). U mnoštvu kulturnih znamenitosti ističu se Muzej Brukenthal, pravoslavna saborna crkva, sagrađena 1906. po uzoru na istanbulsku Aju Sofiju te Most laži, a dijelovi grada odišu pariškim stilom (slika 5). Ovaj dan je završio dolaskom u Sighisoaru, jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova na svijetu i razgledavanjem stare gradske jezgre |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 84 <-- 84 --> PDF |
regulativom šumarstva i obvezni su za sve šume veličine preko 10 ha. Promjene vlasništva nad šumama stvorile su brojne izazove i za državne i za privatne strukture šumske administracije. Prva velika promjena u strukturi šumskog vlasništva učinjena je 1948. godine nacionalizacijom šumskog zemljišta. Do 1990. godine sve šumske površine bile su u vlasništvu države. Tijekom tog razdoblja nije bilo institucionalnih granica između četiri funkcije: regulatorne, kontrolne, uprave/menadžmenta i vlasništva. Između 1991. i 2013. godine dogodile su se tri faze povrata šumskih zemljišta bivšim vlasnicima koji su imali prava vlasništva prije 1948. godine. Danas je struktura vlasništva šuma sljedeća: 48 % su državne šume, 15 % su općinske šume, a 37% su privatne šume u koje spadaju crkvene šume, šume nedjeljivih općina te šume privatnih osoba. Proces restitucije u Rumunjskoj bio je politički odlučen, a njegova evolucija imala je dramatičan utjecaj na razvoj šumske administracije, institucionalnog i regulatornog okvira. Šume u Rumunjskoj pokrivaju 6,5 milijuna ha, odnosno 27,3 % površine zemlje. Ukupna površina državne šumske imovine kojom upravlja RNP-Romsilva je 3,1 milijun ha, što je manje od polovice svih šuma. Strukturu vrsta drveća čine bukva 32 %, crnogorice (smreka, jela) 26 %, hrast 18 %, ostale tvrde bjelogorice (bagrem, javor, jasen, trešnja, orah) 17 % i meke bjelogorice (lipa, vrba, topola) 7 %. Od svih šuma 37 % ima posebnu zaštitnu funkciju šuma, a od toga 43 % služi za zaštitu tala, 31 % za zaštitu voda, 5 % za zaštitu od poplava, 11 % za šume s rekreacijskim funkcijama i 10 % za šume sa znanstvenim interesom. Preostalih 63 % šuma ima proizvodnu i zaštitnu funkciju. Ukupna drvna zaliha iznosi 1,3 milijarde m3, što daje prosječnu drvnu zalihu od 210 m3/ha. Prosječni godišnji drvni prirast je 5,4 m3/ha. Sječe se samo 46 % prirasta. Šume u Rumunjskoj visinski su raspoređene na planinske 52 %, brdske 37 % i nizinske 11 %. Pošumljavanje je proglašeno ključnim ciljem RNP-Romsilve. Sadnice se proizvode u 1.379 vlastitih rasadnika, od kojih su 9 središnji rasadnici. U njima se proizvode sadnice za potrebe RNP-Romsilva i za privatne vlasnike šuma. Godišnje RNP-Romsilva obnovi prosječno 18.000 ha šume, od čega 48 % predstavlja prirodnu obnovu, a 52 % obnovu u plantažama. U Rumunjskoj su najvažniji šumski štetnici na bjelogorici gubar (Lymantria dispar), hrastov savijač (Tortrix viridana) te vrste grbica (Geometridae), a na crnogorici potkornjaci (Ips sp.). Štete na pogođenim područjima variraju po godinama. Npr. područja pogođena gubarom varirala su između 3.147 ha (2009.) i 278.198 ha (1997.). Područja koja su napadnuta potkornjacima znatno su veća, s maksimumom 2002. godine kada su zabilježena na ukupno 391.283 ha. Najveće šumske štete uzrokuju vjetrovi. Tako se najveća vremenska nepogoda u Rumunjskoj dogodila 5. i 6. studenoga 1995. u županijama Covasna i Harghita kada je vjetar izvalio 7,6 milijuna m3. Šumski požari u Rumunjskoj događaju se povremeno i variraju ovisno o vremenskim uvjetima. U godinama obilježenim pretjeranom sušom bude više od 500 požara diljem zemlje. Veličina požara kreće se od 34 ha (2004.) do 688 ha (2000.). Većina požara se javlja u ravnicama, ali najteže se kontroliraju u planinskim područjima. Primarna proizvodnja drvne industrije, osim proizvodnje namještaja, ima oko 7.500 operativnih tvrtki, jer je ovaj sektor posebno atraktivan za male poduzetnike. Tijekom proteklog desetljeća došlo je do značajnih unutarnjih ulaganja u preradi drva. Međutim, unatoč investicijama, u sektoru dominiraju mnoge male tvrtke s neučinkovitim i zastarjelim strojevima nesposobnim za osiguranje dosljedne kvalitete. Doprinos šumarskog sektora, uključujući drvnu industriju, u rumunjski bruto domaći proizvod varirao je između 3,5 i 4,5 % u proteklom desetljeću. Industrija namještaja najveći je poslodavac, a slijedi ga primarna obrada drva te RNP-Romsilva. Prva škola u Rumunjskoj specijalizirana za šumarstvo osnovana je 1850. godine u Bukureštu, a u početku je radila s tri francuska učitelja. Škola je 1901. godine stekla status visokoškolske ustanove. Od 1901. do 1948. godine visoko šumarsko obrazovanje odvijalo se na Tehničkom fakultetu u Bukureštu na „Šumarskom odjelu“. Godine 1948. osnovan je Šumarski fakultet u Brašovu, koji je ostao jedina šumarska visokoškolska ustanova do 1990. godine. Šumarsko obrazovanje trenutačno se odvija na 9 sveučilišta (javnih i privatnih), 43 šumarske škole i posebne škole za šumare i šumarske tehničare. U Rumunjskoj prirodno zaštićena područja pokrivaju oko 23 % teritorija. Od ukupnoga nacionalnog šumskog fonda oko 45 % je uključeno u zaštićena područja. Za oko 5 % nacionalnoga šumskog fonda primjenjuje se načelo negospodarenja: u šumskim rezervatima, strogo zaštićenim područjima nacionalnih i prirodnih parkova, prašumama i sekundarnim prašumama te drugim šumama s posebnim zaštitnim funkcijama. Prašume se prostiru na 5.899 ha, a sekundarne prašume na 14.422 ha. Proces identifikacije, inventure i uključivanja u nacionalni katalog prašuma i sekundarnih prašuma još nije dovršen. Šuma Slătioara je prvi zaštićeni prirodni prostor, proglašena 1904. godine prirodnim rezervatom. Prvi rumunjski nacionalni park Retezat u južnim Karpatima (planina Retezet naziva se i Transilvanijske Alpe) svoj status stekao je 1935. godine. Proglašavanje sljedećih nacionalnih parkova (13) rezultat su inicijative rumunjskih šumara. Delta Dunava bila je prvo zaštićeno područje s vlastitom upravom, uspostavljeno posebnim zakonom 1993. godine. Posljednja struktura upravljanja zaštićenim područjima uspostavljena je 1999. godine. RNP- |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 88 <-- 88 --> PDF |
koji nisu bili u skladu s vizurom (slika 12). Zbog dominirajućega francuskog utjecaja na arhitekturu, grad se naziva i „Balkanski Pariz“. Povijesni stari dio grada dobrim dijelom nalazi se u obnovi, a u njemu se nalaze i ostaci srednjovjekovnog dvora Curtea Veche, u kojem je znao obitavati i Vlad III. Tepeš, kojega se smatra utemeljiteljem |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Bukurešta 1479. godine te crkva navještenja svetog Antuna. Posljednja večer podijelila je sudonike ekskurzije, putnici jednog autobusa bili su smješteni u mjestu Drobeta Turnu Severinu, a drugoga u Baile Herculane, poznatom termalnom lječilištu još od rimskih vremena. Budući je nedaleko od Baile Herculane i Mehadija, mjesto u kojemu je od 1863. do 1865. godine radio poznati karlovački šumar Franjo Šporer i suosnivač HŠD-a, iskoristila se prilika da se pogleda i fotografira zgrada Šumarije Mehadije (slika 13). Posljednji dan putovanja započeo je prelaskom rijeke Dunav preko hidrocentrale Đerdap, što je ujedno i granični prijelaz između Rumunjske i Srbije. U mjestu Tekija slijedilo je ukrcavanje u brod kojim se krenulo na vožnju Dunavom i razgledavanje dijela Đerdapske klisure – Malog i Velikog Kazana, najduljega probojnog klanca u Europi, duljine stotinjak kilometara uz granicu s Rumunjskom, mjesto gdje je Dunav najuži i najdublji (slika 14). Dojmljivo je bilo s broda promatrati na rumunjskoj strani u kamenu isklesanu divovsku glavu, najviše skulpture u Europi, dačanskog kralja Decebala Rexa te sa srpske strane Trajanove ploče, latinskog natpisa uklesanog oko 100. godine, u spomen na put koji je car Trajan dao izgraditi kraj Dunava (slika 15). Nakon vožnje brodom po Dunavu rijeka se dalje pratila iz autobusa vožnjom prema Srebrnom jezeru, umjetnom jezeru nastalom pregradnjom rukavca Dunava, tzv. „srpskom moru“, gdje je bio zajednički ručak. Petodnevno putovanje završilo je nakon ponoći 3. lipnja 2018. povratkom kući. U ime putnika zahvaljujem se gospođi Gordani Colnar koja je savjetima pomogla u organizaciji putovanja, ali i preko svojih starih poznanstava iz vremena sindikalnog djelovanja, kada su se svake godine razmjenjivali posjeti hrvatskih i rumunjskih šumara. Foto. Oliver Vlainić |