DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 84     <-- 84 -->        PDF

regulativom šumarstva i obvezni su za sve šume veličine preko 10 ha.
Promjene vlasništva nad šumama stvorile su brojne izazove i za državne i za privatne strukture šumske administracije. Prva velika promjena u strukturi šumskog vlasništva učinjena je 1948. godine nacionalizacijom šumskog zemljišta. Do 1990. godine sve šumske površine bile su u vlasništvu države. Tijekom tog razdoblja nije bilo institucionalnih granica između četiri funkcije: regulatorne, kontrolne, uprave/menadžmenta i vlasništva. Između 1991. i 2013. godine dogodile su se tri faze povrata šumskih zemljišta bivšim vlasnicima koji su imali prava vlasništva prije 1948. godine. Danas je struktura vlasništva šuma sljedeća: 48 % su državne šume, 15 % su općinske šume, a 37% su privatne šume u koje spadaju crkvene šume, šume nedjeljivih općina te šume privatnih osoba. Proces restitucije u Rumunjskoj bio je politički odlučen, a njegova evolucija imala je dramatičan utjecaj na razvoj šumske administracije, institucionalnog i regulatornog okvira.
Šume u Rumunjskoj pokrivaju 6,5 milijuna ha, odnosno 27,3 % površine zemlje. Ukupna površina državne šumske imovine kojom upravlja RNP-Romsilva je 3,1 milijun ha, što je manje od polovice svih šuma. Strukturu vrsta drveća čine bukva 32 %, crnogorice (smreka, jela) 26 %, hrast 18 %, ostale tvrde bjelogorice (bagrem, javor, jasen, trešnja, orah) 17 % i meke bjelogorice (lipa, vrba, topola) 7 %. Od svih šuma 37 % ima posebnu zaštitnu funkciju šuma, a od toga 43 % služi za zaštitu tala, 31 % za zaštitu voda, 5 % za zaštitu od poplava, 11 % za šume s rekreacijskim funkcijama i 10 % za šume sa znanstvenim interesom. Preostalih 63 % šuma ima proizvodnu i zaštitnu funkciju. Ukupna drvna zaliha iznosi 1,3 milijarde m3, što daje prosječnu drvnu zalihu od 210 m3/ha. Prosječni godišnji drvni prirast je 5,4 m3/ha. Sječe se samo 46 % prirasta. Šume u Rumunjskoj visinski su raspoređene na planinske 52 %, brdske 37 % i nizinske 11 %.
Pošumljavanje je proglašeno ključnim ciljem RNP-Romsilve. Sadnice se proizvode u 1.379 vlastitih rasadnika, od kojih su 9 središnji rasadnici. U njima se proizvode sadnice za potrebe RNP-Romsilva i za privatne vlasnike šuma. Godišnje RNP-Romsilva obnovi prosječno 18.000 ha šume, od čega 48 % predstavlja prirodnu obnovu, a 52 % obnovu u plantažama.
U Rumunjskoj su najvažniji šumski štetnici na bjelogorici gubar (Lymantria dispar), hrastov savijač (Tortrix viridana) te vrste grbica (Geometridae), a na crnogorici potkornjaci (Ips sp.). Štete na pogođenim područjima variraju po godinama. Npr. područja pogođena gubarom varirala su između 3.147 ha (2009.) i 278.198 ha (1997.). Područja koja su napadnuta potkornjacima znatno su veća, s maksimumom 2002. godine kada su zabilježena na ukupno 391.283 ha. Najveće šumske štete uzrokuju vjetrovi. Tako se najveća vremenska nepogoda u Rumunjskoj dogodila 5. i 6. studenoga 1995. u županijama Covasna i Harghita kada je vjetar izvalio 7,6 milijuna m3.
Šumski požari u Rumunjskoj događaju se povremeno i variraju ovisno o vremenskim uvjetima. U godinama obilježenim pretjeranom sušom bude više od 500 požara diljem zemlje. Veličina požara kreće se od 34 ha (2004.) do 688 ha (2000.). Većina požara se javlja u ravnicama, ali najteže se kontroliraju u planinskim područjima.
Primarna proizvodnja drvne industrije, osim proizvodnje namještaja, ima oko 7.500 operativnih tvrtki, jer je ovaj sektor posebno atraktivan za male poduzetnike. Tijekom proteklog desetljeća došlo je do značajnih unutarnjih ulaganja u preradi drva. Međutim, unatoč investicijama, u sektoru dominiraju mnoge male tvrtke s neučinkovitim i zastarjelim strojevima nesposobnim za osiguranje dosljedne kvalitete. Doprinos šumarskog sektora, uključujući drvnu industriju, u rumunjski bruto domaći proizvod varirao je između 3,5 i 4,5 % u proteklom desetljeću. Industrija namještaja najveći je poslodavac, a slijedi ga primarna obrada drva te RNP-Romsilva.
Prva škola u Rumunjskoj specijalizirana za šumarstvo osnovana je 1850. godine u Bukureštu, a u početku je radila s tri francuska učitelja. Škola je 1901. godine stekla status visokoškolske ustanove. Od 1901. do 1948. godine visoko šumarsko obrazovanje odvijalo se na Tehničkom fakultetu u Bukureštu na „Šumarskom odjelu“. Godine 1948. osnovan je Šumarski fakultet u Brašovu, koji je ostao jedina šumarska visokoškolska ustanova do 1990. godine. Šumarsko obrazovanje trenutačno se odvija na 9 sveučilišta (javnih i privatnih), 43 šumarske škole i posebne škole za šumare i šumarske tehničare.
U Rumunjskoj prirodno zaštićena područja pokrivaju oko 23 % teritorija. Od ukupnoga nacionalnog šumskog fonda oko 45 % je uključeno u zaštićena područja. Za oko 5 % nacionalnoga šumskog fonda primjenjuje se načelo negospodarenja: u šumskim rezervatima, strogo zaštićenim područjima nacionalnih i prirodnih parkova, prašumama i sekundarnim prašumama te drugim šumama s posebnim zaštitnim funkcijama. Prašume se prostiru na 5.899 ha, a sekundarne prašume na 14.422 ha. Proces identifikacije, inventure i uključivanja u nacionalni katalog prašuma i sekundarnih prašuma još nije dovršen. Šuma Slătioara je prvi zaštićeni prirodni prostor, proglašena 1904. godine prirodnim rezervatom. Prvi rumunjski nacionalni park Retezat u južnim Karpatima (planina Retezet naziva se i Transilvanijske Alpe) svoj status stekao je 1935. godine. Proglašavanje sljedećih nacionalnih parkova (13) rezultat su inicijative rumunjskih šumara. Delta Dunava bila je prvo zaštićeno područje s vlastitom upravom, uspostavljeno posebnim zakonom 1993. godine. Posljednja struktura upravljanja zaštićenim područjima uspostavljena je 1999. godine. RNP-