DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2019 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Neka ti korijen bude dubok, a grane snažne, moćne, da lako nosiš i otpuštaš teret obilnih plodova. Blagovale mnoge tice, gljive, grinje, gujavice! Dah jest. Ćuti mijenu boja, roj slapova, jedno more. I dok drugdje nasumice huči, buja, vene, Zemlju neka šaptom budi tvoje dobro sjeme. * Poteklo joj kroza pore iz mrtvaja u prazninu, razgradilo stelju boli, jalov ponik bijesova štono bi nas iskrčili busolu nam izludjevši dok listamo domu svome, jer su, tlape, bogomdani; kao da smo kamen žedan u bistrini gorskog oka; k´o da strepi silno hrašće od lahora gromoglasnog. * Sijalište još dok išteš pod okriljem perja, krzna, znaj da tek si trag i bit ćeš, otisnut u rijeci mrzloj koja nas je odložila na šarene ove sprude, što imamo da si damo, ošumimo šaku grude, granajući gladne ude, samoćama gradeć kuće, struju sijede snatreć vode da raskrinka očvrsnuće. * Klij. Propleti glinu voljom. Sidri žar u pokoljenju onih koje nosi slutnja suputništva k uzemljenju. Supka tvoja rasplesana kukuljicu nek´ nasmije. Jedna drugu od zla krile, dok pod pređom svijest vam zrije. Svila kad se nagomila iz crnice raste Zipka. Ponorno joj bilo žilje, krošnje meke, stabla gipka. Oleg Antonić, 2018. |