DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Petar Prpić, dipl. inž. šum. (1925.-2017.)
Vice Ivančević
Dobrano prorijeđena skupina šumarskih inženjera senjskog i šireg područja Hrvatskog primorja postala je još siromašnija gubitkom našeg kolege i prijatelja Petra, njezinog najstarijeg člana. Među svojom tadašnjom mladom generacijom senjskih srednjoškolaca neposredno po završetku 2. svjetskog rata bio je jedini student koji se odlučio za studij šumarstva. Njegova odluka vjerojatno je bila povezana s Krivim Putom, mjestom rođenja koje je okruženo šumama ili željom za pošumljavanjem prostranog senjskog krškog područja. U svakom pogledu njegov izbor bio je pravi potez, koji je u njegovom daljnjem kvalitetnom stručno-operativnom radu dobio puno priznanje.
Petar Prpić rođen je u Krivom Putu 17. 09. 1925.g. u višečlanoj obitelji oca Petra, službenika i majke Slavke rođ. Šolić, domaćice. Osnovnu školu završio je 1940.god., potom poznatu gimnaziju u Senju i Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu 1955.godine. Zbog ratnih zbivanja u 2. svjetskom ratu odužio je školovanje, a time i završetak studija. U popravku skromnih materijalnih mogućnosti svoje obitelji kolega Petar radi za studentskih praznika u senjskoj izvoznoj luci na teškim fizičkim poslovima ručnog utovara ogrjeva na brodove i trabakule.
Po završetku studija 1955.god. zapošljava se u Šumariju Senj na mjesto zamjenika upravitelja, potom njezinog upravitelja 1956-1957.god., te nakratko rukovoditelja Odjela za iskorištavanje šuma Drvno – industrijskog poduzeća (DIP) Senj 1958.godine. Kolega Petar želi se vratiti šumarstvu, ali u to vrijeme nema raspoloživih mjesta na senjskom području. Zbog toga odlazi u Šumariju Brinje na mjesto upravitelja od 1959-1966.godine. I napokon, nakon više godina ukazala se prilika za povratak u Senj, pa 1966.god. dolazi na mjesto stručnog referenta Odjela za iskorištavanje šuma Šumskog gospodarstva Senj. Na tom mjestu ostaje do 1969.god. a zatim je raspoređen na mjesto šefa spomenutog Odjela od 1969-1978.godine. U idućem kraćem razdoblju obnaša dužnost zamjenika direktora Šumskog gospodarstva Senj od 1978-1980.godine. Iz tog vremena izdvajamo njegov angažman na obilježavanju 100-te godišnjice

ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 101     <-- 101 -->        PDF

osnutka senjskog Kraljevskog nadzorništva – Inspektorata, naše najstarije posebne šumarske krške organizacije za pošumljavanje krša. U dvodnevnom savjetovanju sudjeluje cijela šumarska struka, gdje su renomirani šumarski stručnjaci podnijeli nekoliko stručnih radova. Kolega Petar je uz prigodni govor otkrio spomen-ploču na pročelju „vile Nina“, nekadašnje prve upravne zgrade Kraljevskog nadzorništva – Inspektorata. U 1980-toj godini obnaša dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Senj, ali se ubrzo vraća struci kao šef već prije spomenutog odjela od 1981-1985.god., kada nakratko rukovodi Pogonom za transport i mehanizaciju u Senju kao posebnom radnom jedinicom. U najdužem radu na iskorištavanju, transportu i mehanizaciji šuma ugradio je bogato stručno znanje i iskustvo, pa je time znatno unaprijedio ove vrlo važne šumarske discipline u domeni sječe, vuče, izvlačenja, transporta, mehaniziranog čišćenja snijega, pokušaja primjene rada žičara i ostalih pratećih komponenti. U funkcionalnoj organizaciji šumarstva od 1985-1990.g. postavljen je za člana Poslovodnog odbora Goransko-primorskog šumskog gospodarstva Delnice (koordinatora), kao predstavnik šumarstva senjskog područja odakle 1.1.1991.g. odlazi u zasluženu starosnu mirovinu.
Od ostalih aktivnosti ističemo njegov angažman u područnom Društvu inženjera i tehničara (DIT-a) na mjestu tajnika u gotovo dva mandata od 1967-1974.godine. Uz to, treba spomenuti njegove izvanredne sportske rezultate kao nogometaša NK „Nehaj“ iz Senja, te „najvažnije sporedne stvari na svijetu“. U dugotrajnoj uspješnoj aktivnosti senjskog NK „Nehaj“ (1920.-1995.) kolega Petar je uvršten u kategoriju najuspješnijih igrača u 75 godina postojanja Kluba za što je dobio posebno priznanje. Uspješna karijera igrača trajala je punih 13 godina (1943.-1956.). Od toga je godinu dana nastupao za NK „Bjelovar“ za vrijeme studija na nagovor kolega iz Bjelovara. Bio je vižljasti i neobično brzi krilni napadač, koji je još svojom tehnikom unosio pomutnju u protivničke redove. Iako nije bio glavni golgeter s obzirom na poziciju u momčadi, njegovi su golovi često odlučivali o pobjedniku. Po prestanku aktivnog igranja bio je trener u kraćem razdoblju, a potom volonterski član Upravnog odbora u trajanju od deset godina i predsjednik NK „Nehaj“ devet godina.
Mlade generacije šumarskih inženjera, među koje pripada i pisac ovih redaka, koje su tek započinjale s praktičnim radom, prisjećaju se njegovog kolegijalnog i nadasve toplog ljudskog odnosa te mnogih korisnih savjeta oko razrješenja početnih stručnih dilema. Njegova neposrednost, srdačnost i tolerancija u našim susretima ulijevali su nam veliki optimizam, na čemu smo mu bili neobično zahvalni. Na kraju, ne možemo izostaviti ni njegovu veliku ljubav, poštovanje i divljenje prema gradu Senju, koje bi se idealno moglo izraziti završetkom pjesme „Dobro jutro“ afirmiranog senjskog pjesnika Krešimira Stanišića, sljedećih stihova:
I kad umren
Dragi grade
Ja ću jopet
Jopet grlit tvoju sliku svetu
Tebi tepat kaj malon ditetu
Hvala i slava našem Petru za sve što je učinio za naše šumarstvo, poglavito senjskog područja, staleško šumarsko društvo te sportski i cjelokupni život njemu najdražeg grada Senja.