DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 46     <-- 46 -->        PDF

spomenutih starijih platana. Njen prsni promjer je 1,80 m (Kovačević i Šimić 2007). Isti autori kao najviša stabla u Arboretumu navode piramidalni čempres (Cupressus sempervirens ‘Stricta’) i alepski bor (Pinus halepensis Mill.), visine 36 m, a američku lipu (Tilia americana) navode kao jedno od najvećih i najstarijih stabala, prsnog promjera 1,1 m i visine 35,5 m. Ugrenović (1953) ističe i 600 godina staro stablo hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.), koje se do 1956. godine nalazilo iza ljetnikovca, s tadašnjim prsnim promjerom od 1,78 m i visinom od 22 m. Osim hrasta, sva navedena stabla i sada svojom ljepotom i dimenzijama privlače pažnju posjetitelja.
Tijekom prirodne obnove vegetacije izgorjele u vrijeme okupacije 1991. i 1992. godine, na površinama povijesnih perivoja i njihove bliže okolice pojavilo se invazivno širenje nekoliko drvenastih vrsta: Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, Robinia pseudoacacia L., Pueraria lobata (Willd.) Ohwi, Wisteria sinensis i Phyllostachys aurea Carrière ex Rivière et C. Rivière (Kovačević 2004). Od tada je u poslove daljnjeg održavanja Arboretuma uvršteno redovito uklanjanje mladih vegetativnih izbojaka i novih biljaka invazivnih vrsta te neprekidno nadgledanje površina.
Arboretum je s 84 drvenaste autohtone, većinom mediteranske vrste i podvrste, značajna zbirka koja čuva i predstavlja našu dendrofloru te uz ulogu u očuvanju bioraznolikosti ima važnu obrazovnu i znanstvenu ulogu za hrvatske i strane posjetitelje. Arboretum Trsteno, jedini naš primorski arboretum, jedinstven je u Hrvatskoj ne samo po bogatstvu mediteranskih i egzotičnih biljaka, već i po svojoj kulturnoj i povijesnoj vrijednosti. Ostala dva naša arboretuma, Opeka i Lisičine, kontinentalni su arboretumi te se značajno razlikuju po sastavu biljnoga fonda. Razlike se ističu i prema načinu postanka, dok su Arboretum Trsteno i Arboretum Opeka prvotno utemeljeni kao povijesni, privatni perivoji uz vile, Trsteno 1494., a Opeka 1860. godine te proglašeni arboretumima 1947./48., Arboretum Lisičine osnovan je 1979. godine sa svrhom osnivanja zbirke drvenastih biljaka s područja Europe, Azije i Amerike, kao i ukrasnih kultivara. Arboretum Opeka ima oko 180 drvenastih svojti, ali nažalost za taj arboretum nema potpunog i točnog popisa drveća i grmlja. Arboretum Lisičine, prema Idžojtić i dr. (2013), ima 512 svojti, čime je drvenastim svojtama naš najbogatiji arboretum. Za sva tri naša arboretuma treba imati na umu da su arboretumi zbirke živih, označenih drvenastih biljaka, da ponajprije imaju znanstvenu i obrazovnu funkciju i da su većinom dio znanstvenih institucija ili barem pod njihovim stručnim nadzorom. Arboretum Trsteno jedini je naš arboretum koji je pod upravom znanstvene institucije – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Prema usuglašenim međunarodnim konvencijama, organizacija Botanic Gardens Conservation International (www.bgci.org) u brojnim je dokumentima objavila smjernice i okvir za razvojnu strategiju i zaštitu te direktive za osnovne zadatke suvremenog arboretuma: 1. zaštita biljnih vrsta, 2. edukacija stručnjaka i javnosti, 3. restauracija krajolika i staništa, 4. obnova vrsta koristeći metode obnove i zaštite, 5. znanstvena istraživanja, 6. promicanje botaničkih vrtova i arboretuma kao turističkih odredišta. U Akcijskom planu za botaničke vrtove u Europskoj uniji (Cheney i dr. 2000) posebno je istaknuto vođenje povijesnih arboretuma: “Povijesni arboretum mora biti tretiran kao spomenik perivojne arhitekture i on je dio europskog kulturnog nasljeđa. U tom smjeru trebaju ići istraživanja i na taj način treba arboretum prezentirati posjetiteljima. Zaštita povijesne strukture mora se provoditi na dinamički način bez radikalnih promjena, strogo respektirajući povijesnu vrtnu podlogu. S botaničkoga gledišta vrt može i mora imati znanstvenu ulogu. Zbirke moraju biti birane na osnovi proučenih planova, a u skladu s tradicijom vrta te današnjim prioritetom konzervacije biološke raznolikosti.” Na temelju navedenih europskih konvencija i direktiva postavljene su smjernice za razvojnu strategiju, a na temelju provedenih istraživanja Arboretuma Trsteno i dodatnih analiza (Kovačević i Šimić 2007) utvrđen je predložak prostornoga plana razvoja arboretuma (Kovačević 2012).
ZAKLJUČAK
CONCLUSION
U ovome radu utvrđeno je bogatstvo drveća, grmlja i polugrmova u Arboretumu Trsteno 2018. godine, kao i razlike u brojnosti i sastavu biljaka u odnosu na sredinu i kraj prošloga te početak ovoga stoljeća. Nakon determinacije sada prisutnih drvenastih svojti, u okviru dendrološke anlize utvrđena je brojnost vrsta, podvrsta, varijeteta, križanaca i kultivara, pripadnost porodici, areal, broj autohtonih svojti, broj alohtonih svojti s pojedinih kontinenata, kao i jedinstvene ili rijetko prisutne svojte u Hrvatskoj. Determinirane su do sada nedeterminirane svojte, ispravljene dosadašnje pogreške u determinaciji, a znanstveni nazivi iz prijašnjih inventura usklađeni su s važećom nomenklaturom, kako bi usporedba i analiza bili mogući. Ovim radom napravljena je podloga za izradu smjernica za buduće, dugoročno gospodarenje biljkama u Arboretumu. Uvidom u prijašnje i sadašnje bogatstvo biljaka omogućeno je i buduće određivanje prioriteta pri unošenju novih svojti i ponovnom unošenju u prošlosti prisutnih svojti. Za biljke koje su sredinom prošloga stoljeća bile prisutne, a više ih nema u Arboretumu, uglavnom nema podataka kada su točno i zašto nestale, ali je njihov nestanak vjerojatno posljedica djelovanja niza čimbenika, uključujući klimu, uvjete uzgoja, požare, ali i bolesti i štetnike.
Arboretum Trsteno naš je najstariji arboretum, jedini u mediteranskom podneblju i jedini pod upravom neke znanstvene institucije. U Arboretumu je potrebno stalno