DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 81     <-- 81 -->        PDF

kombiniranih ispasišta) dovele do znatno veće produkcije meda. Prikazana je tablica s godišnjim prinos nektara i meda iz bagremovih šuma u ovisnosti o starosti šuma. Najveće prinose meda, oko 500 kg po ha, daju bagremove šume stare oko 15 godina. Autori predlažu da se selekcijskim oplemenjivanjem već nastale nove vrste koje daju kvalitetno drvo, bogat cvijet i puno nektara, odnosno udovoljavaju pčelarskim zahtjevima, rašire i na naše prostore, čemu se mora posvetiti mnogo veća pozornost.
Istaknimo i izuzetno važne priručnike za pčelare i šumare „Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske“ i „Medonosne biljke primorske i Gorske Hrvatske“ u kojima su obrađena staništa, vrijeme cvjetanja i medonosna svojstva različitih biljnih vrsta s kojih pčele skupljaju nektar, naravno uključujući i drveće (Bučar, 2008).
U posljednje vrijeme, budući da pčele osiguravaju opstanak brojnih šumskih vrsta, mnogi se stručnjaci zalažu da se u šume stacionira veći broj košnica u usporedbi s postojećom praksom (Roša i sur., 2006; Tucak i sur., 2015). Štoviše Tucak i sur. predlažu konkretne mjere za vraćanje pčela medarica u šume, kao što su osiguravanje staništa za pčele medarice (uređenje duplji drveća, postavljanje košnica pletara), uvođenje petogodišnje zabrane pčelarenja košnicama intenzivnog uzgoja radi onemogućivanja prijenosa bolesti (posebice invazije grinjom Varroa destructor) te povećanje medonosne flore obogaćivanjem šuma medonosnim i ljekovitim biljem. Rezultati njihovih istraživanja ukazuju da prisutnost pčelinjih zajednica u šumama povoljno utječe na povećanje brojnosti divljači (posebice divljih svinja) i to u rasponu od 3–18%.
Za problematiku apišumarstva te upravljanja šumskim ekosustavima i šumskom vegetacijom općenito, a posebice u kontekstu pošumljavanja s naglaskom na medonosno bilje, valja spomenuti i knjigu „Šumska vegetacija Hrvatske“ (Vukelić, 2012) u kojoj su obrađena najnovije spoznaje fitocenoloških istraživanja u Hrvatskoj.
I na koncu spomenimo i izuzetno važan dokument za apišumarstvo: protokolarni dokument  nazvan „Pismo razumijevanja“ između „Hrvatskih šuma“ d.o.o. – Zagreb  i Hrvatskog pčelarskog saveza koji je potpisan godine 2005. s ciljem otvaranja kvalitetnija suradnja pčelara i šumara (Tomić, 2005). Ovim je dokumentom između ostaloga predviđeno da se hrvatski pčelari pravodobno obavještavaju o pojavama izuzetni rijetkih mednih rosa na jeli i hrastu sladunu, s ciljem optimalnog iskorištavanja ovakve pčelinje paše.
NEMJERLJIVE KORISTI OD PČELARSTVA
INTANGIBLE BEEKEEPING BENEFITS
Zanimljivo se osvrnuti na već spomenute procjene Središnje pčelarske zadruge iz (Središnja pčelarska zadruga, 1943) i Dušana Srdića (Srdić, 1946) koji su procijenili da je neizravna korist od pčela, odnosno korist koju donose pčele kako u poljodjelskoj, tako i šumskoj oplodnji je 6-10 puta veća od koristi koje pčele donose u medu i vosku.
Gospodarska korist od usluga oprašivanja u Europskoj uniji procjenjuju se na oko 22 milijarde € (Gallai i sur, 2009). Kako u zemljama Europske unije ima oko 17,2 milijuna pčelinjih zajednica (European Commission, 2017) može se procijeniti da ekonomski doprinos jedne pčelinje zajednice vezano uz neizravnu korist, tj. usluge oprašivanja i održavanja bioraznolikosti, u Europskoj uniji iznosi oko 1280 €.
Uz prosječni prinos od 20,3 kg meda po pčelinjoj zajednicu u Republici Hrvatskoj (Vlada Republike Hrvatske, 2016) i prosječnu cijenu meda od oko 6 € (uz napomenu da med iz ekološke proizvodnje postiže daleko veću cijenu) proizlazi da se ekonomska korist od jedne pčelinje zajednice, samo od proizvodnje meda može procijeniti na oko 120 €. Ukoliko se tome pribroje koristi od ostalih pčelarskih proizvoda, proizlazi da su procjene autora iz naše starije literature o omjeru izravne i neizravne koristi od pčela bile vrlo realne.
Valja napomenuti da je Perušić još godine 1961. (Perušić, 1961a) u članku objavljenom u Agronomskom glasniku oprašivanje svrstao u novu agrotehničku mjeru jednaku gnojidbi i obradi tla. Perušić zaključuje da je korist od oprašivanja mnogostruko veća od koristi u dobivanju meda i ostalih proizvoda (vosak, matična mliječ, cvjetni prašak, propolis, pčelinji otrov, rojevi, matice) te se posljedično izgrađuje novi sustav pčelarske privrede kome će glavni zadatak biti oprašivanje, a proizvodnja meda i ostalih (pčelinjih) proizvoda tek uzgredna djelatnost.
KESTENOVA PAŠA
CHESTNUT FORAGE
U kontekstu apišumarstva pčelinja paša pitomog kestena (Castanea sativa) ima specijalnu ulogu zbog izuzetne kvalitete kestenovog meda i posljedične potražnje na tržištu. Iako se kestenov med u starijoj literaturi navodi kao med, koji zbog gorkoga okusa ne ide u prvoklasne vrste meda (Momirovski, 1956), u izvještaju središnje uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske komisije o mjerama za pčelarstvo on se svrstava u najatraktivniju kategoriju uniflornog meda, koji uz to ima izražena antibakterijska svojstva (European Commission DG Agriculture and Rural Development, 2013).
Uz Medvednicu, u Hrvatskoj je kestenovim šumama (u kombinaciji s bukvom i hrastom) najbogatija Banovina (Juić, 2017 i Anić, 1942), a posebice se ističe šumski predjel u blizina grada Petrinje: Pješivica - Klinačka Strana, Taborska kosa - Graberje Vučjak - Tešnjak te Rakovac i Gradski Potok (Anić, 1942). Povijest i tradicija pčelarstva u kestenovim šumama na Banovini je dobro dokumentirana (Franić Zd, 2017).