DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Veliki pozviždač (Numenius arquata L.) Krunoslav Arač Pripada porodici Scolopacidae u koju su svrstani rodovi: pozviždači, muljače, žalari, šljuke i prutke čija su zajednička obilježja dugi kljun, vrat i noge. Opisane su tri podvrste, od kojih se nominalna diskontinuirano gnijezdi u Europi sjeverno od 45. paralele, N. a. orientalisna koja se gnijezdi na krajnjem istoku Europe i u Aziji i N. a. sushini na području južnog Urala i Kazahstana. Naraste u dužinu 50 - 60 cm s rasponom krila 80 - 100 cm, te ima 570 - 950 g težine, pa je po veličini možemo usporediti s riječnim galebom od kojeg je neznatno veći. Spolovi su slični, a ženka je veća od mužjaka i ima duži kljun. Gornji dio tijela je tamnosmeđi s gustim i svjetlijim uzdužnim prugama. Trbuh je svijetao s rjeđim, kratkim i tamnim prugama, a trtica je bijele boje. Krila su tamna s bijelim mrljama i rubovima. Rep je zaobljen, osrednje je dužine i poprečno je crno-bijelo prugast. Noge su duge, sive, imaju četiri prsta s plivajućom obrubom i u letu neznatno strše iza repa. Hranu skuplja s površine tla i zabadajući kljun u mulj. Kljun je dug, savinut prema dolje, prilagođen za traženje vodenih insekata, njihovih ličinaka, mekušaca, člankonožaca i drugih beskralježnjaka, a od biljne hrane to su mahovine, preslice, alge, bobičasti i jagodičasti plodovi, te listovi i sjemenke usjeva i trava. Glasa se punim i zvučnim tonovima, a u vrijeme parenja razvučeno poput zvuka frule. Rasprostranjen je u Europi i Aziji. Pretežito je selica, no neke ptice u zapadnom dijelu areala su stanarice. Zimovališta europskih populacija nalaze se u Sredozemlju i na atlantskoj obali Afrike, južno do Mauritanije pa do Indonezije. Vezan je za područja tresetišta, cretova, vriština, vlažnih livada i polja. Plitko gnijezdo gradi na tlu u zeljastoj vegetaciji ili obalnim dinama od suhih slamki vegetacije. Gnijezdi od travnja do kolovoza jedan puta godišnje. Nese 4 (3 - 5) maslinastozelena jaja koja na širem kraju imaju tamne pjege. Na jajima sjedi mužjak i ženka oko četiri tjedna, a mladunci se osamostale za oko mjesec i pol dana kada postanu sposobni za letenje. U Hrvatskoj je prisutan tijekom selidbe (od veljače do travnja, a poslijegnijezdeća selidba počinje tijekom lipnja i traje do studenoga) kao redovita, ali malobrojna preletnica (nizinskog dijela i priobalja) i na zimovanju u priobalju kada ga susrećemo u manjim jatima, dok u nizinskom dijelu susrećemo ga rijetko samo za vrijeme blagih zima. Zimujuća populacija u Hrvatskoj procjenjuje se na oko stotinjak ptica. Redovito zimuje na području ušća Neretve, Privlake, Ninskog zaljeva, uvalama Ljubač i Plemići, paškim solanama, te južnim dijelovima otoka Paga. Neredovito zimovanje zabilježeno je na području Vranskog jezera kod Pakoštana, otoku Krku, kod Grobnika, u nizinskom dijelovima. Veliki pozviždač je strogo zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj. |