DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Za svako pojedino polje i visoravan dat je prikaz geomorfologije i geološke građe, a obuhvaća lokalitete od aluvijalnih nanosa uz rijeke do zone krša, kojim dominiraju vapnenci i dolomiti sa svojim brojnim kraškim fenomenima. Za svako polje obrađeno je i šire područje s opisima karaktestičnih tipova tala. Također su obrađene i osnovne klimatske prilike sa svojim karakteristikama za pojedino područje. Lokaliteti na kojima prevladava mediteranska klima, s blagim i hladnim zimama, pogoduje uzgoju različitim vrstama voća i povrća. Značajni su i opisi hidrografskih prilika i reljefa koji su bitni za vodni režim. Oko polja gdje se pojavljuje šumski pojas autor detaljno opisuje najzastupljenije šumske vrste drveća, vegetaciju, te općenito floru i ljekovito bilje. Navodi se i prisutnost pojedinih vrsta divljači, a zasebno je opisana ornitofauna pojedinog lokaliteta. Za određena područja autor navodi i njihovo bogatstvo ljekovitim biljem koje je karakteristično za velike travnate formacije, a što predstavlja neiskorišteni potencijal za domaće stanovništvo. Također velike livadske površine pogoduju razvoju stočarstva, što omogućuje lokalnim mljekarama i siranama proizvodnju nadaleko poznatih mlječnih proizvoda. Budući da većina opisanih područja obiluje tragovima i ostacima prijašnjih vremena, od prapovijesnih spomenika Ilira i Kelta, arheoloških nalaza Rimskog carstva, srednjeg vijeka i Turske vladavine na ovim prostorima, autor ih je iskoristio i opisao njihovo povijesno značenje. Kroz takvu povijesnu prizmu dobiva se uvid u povijest naseljavanja ovih područja i saznanja o njihovoj bogatoj, dugoj i burnoj prošlosti. Autor je u opisu koristio kratke i jasne rečenice, izbjegavši stručnu terminologiju, koju je sveo na razumnu mjeru te se tako još više približio čitatelju. Na kraju monografije navedena je opsežno korištena literatura i sažetak na engleskom jeziku. Mora se naglasiti da je ova monografija, jedinstveni primjer i hvalevrijedno djelo, nastalo kao plod višegodišnjeg boravka i izučavanja autora na području polja i visoravni Bosne i Hercegovine. Monografija je bogato ilustrirana brojnim slikovnim prilozima koji prikazuju velik dio onoga što je opisano tekstom. Monografija je značajan doprinos pozitivnom odnosu ljudi prema prirodi, a posebno prema poljima i visoravnima, a poslužit će kao poticaj da se veća pozornost posveti ovakvim prirodnim posebnostima. Dr. sc. ALBERT OFNER Marijan Grubešić Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorski rad pod naslovom „Morfometrijske značajke rogovlja i genetska raznolikost srne obične (Capreolus capreolus L.) na različitim staništima u Republici Hrvatskoj“ obranio je 15. veljače 2019. godine pristupnik univ. spec. silv. Albert Ofner mag. ing. silv.. Pristupnik je ovime završio treći ciklus znanstvenog i stručnog usavršavanja na Šumarskom fakultetu. Svoj ustrajni rad na istraživanju srneće divljači započeo je već kod izrade diplomskog rada, potom nastavio u sklopu poslijediplomskog specijalističkog rada te nakon višegodišnjeg istraživanja u sklopu poslijediplomskog doktorskog studija okrunio izradom i obranom navedenog doktorskog rada. Rad je izrađen po mentorstvom prof. dr. sc. Marijana Grubešića i izv. prof. dr. sc. Damjana Franjevića sa Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Postupak ocjene i javne obrane rada proveden je pred povjerenstvom u sastavu: Doc. dr. sc. Kristijan Tomljanović, predsjednik povjerenstva, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Prof. dr. sc. Marijan Grubešić, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, član povjerenstva i Izv. prof. dr. sc. Damjan Franjević, Prirodoslovno-matematicki fakultet biološki odsjek, Sveučilište u Zagrebu, član povjerenstva. Ovim posljednjim činom pristupnik je stekao zvanje doktora znanosti iz biotehničkog područja, polja šumarstvo i grane lovstvo. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Životopis pristupnika Albert Ofner rođen je 1982. godine u Karlovcu. Osnovnu školu i Prirodoslovno-matematičku gimnaziju završio je u Karlovcu. Diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 2005. godine, obranivši diplomski rad iz kolegija Lovstvo pod naslovom “Kranimetrijske značajke srnjaka (Capreolus capreolus L.) na području Karlovačke županije“. Radno iskustvo počinje 2005. godine u Hrvatskim šumama d.o.o., UŠP Karlovac kao pripravnik u šumariji Vojnić, no zbog potrebe posla iste godine biva prebačen u Odjel za lovstvo. Od 2006. godine radi u Odjelu za lovstvo Uprave šuma Podružnice Karlovac kao stručni suradnik za lovstvo, a od 2010. godine kao Rukovoditelj Odjela za lovstvo. U akademskoj godini 2006./2007. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu upisuje poslijediplomski specijalistički studij šumarstva, smjer lovstvo. U sklopu poslijediplomskog studija sudjeluje na međunarodnom simpoziju Jagd und Wildforschung u Grazu 2008. godine. Poslijediplomski specijalistički studij završava 2010. godine obranom Specijalističkog rada pod naslovom “Usporedba tjelesnog i trofejnog razvoja srne (Capreolus capreolus L.) i divlje svinje (Sus scrofa L.) u lovištima IV/9 “POKUPSKI BAZEN“ i IV/22 “ PETROVA GORA““. U periodu od 2009. do 2015. godine predaje kao vanjski suradnik na Veleučilištu u Karlovcu, Stručnom studiju lovstva i zaštite prirode, kolegije “Uzgajanje krupne divljači“ i “Uređivanje lovišta“. U akademskoj godini 2010/2011 na Šumarskom fakultetu u Zagrebu upisuje poslijediplomski doktorski studij Šumarstvo, smjer Uzgajanje šuma i lovno gospodarenje. Član je HLS-a (Hrvatskog lovačkog saveza), HŠD-a (Hrvatskog šumarskog društva), te posjeduje ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja. Oženjen je i otac troje djece. Prikaz rada Izrađeni doktorski rad otvara nove pristupe u istraživanju interakcije i međusobne povezanosti genske raznolikosti i stanišnih uvjeta sa trofejnim razvojem srne obične (Capreolus capreolus L). Doktorski rad pristupnika Alberta Ofnera zaokružen je i vrijedan znanstveni rad proveden i napisan prema kanonima znanstvenog istraživanja i znanstvenog eksperimenta, kao temelja znanstvenog zaključivanja. Rad je napisan u opsegu od 122 stranice, strukturno je prikazan kroz sedam poglavlja, a obogaćen je sa 48 slika, 48 tablica i 100 navoda citirane literature. Istraživanje je provedeno u dva paralelna smijera, odnosno cilja. Prvi cilj bio je na različitim lokalitetima Republike Hrvatske usporediti elemente izmjere i ukupne ocjene trofeja srnjaka. U tu svrhu u razdoblju od dvanaest godina sa sveukupno pet lokacija prikupljeno je 585 ocjenbenih listova trofeja srnjaka. Drugi cilj bio je utvrditi genetička raznolikost mikropopulacija i genska udaljenost potpopulacija istraživanih lokaliteta srne obične na teritoriju Republike Hrvatske. Stoga je, paralelno s prikupljanjem podataka o trofejama na istim lokalitetima izvršeno prikupljanje uzoraka tkiva (jetra) koji su korišteni za genetičke analize. U uvodnom dijelu autor obrazlaže potrebu za provođenjem ovakvih istraživanja, naglašavajući izostanak sličnih studija na divljim dvopapkarima u svijetu, posobice kod nas kada je srna u pitanju. Autor opisuje morfološka obilježja istraživane divljači, rasprostranjenost u svijetu i kod nas. Poseban naglasak stavlja na trofejni razvoj, pokušavajući sagledati sve čimbenike staništa koji mogu imati utjecaj na isti. Autor paralelno opisuje i molekularnu filogenetiku, naglašavajući njenu važnost za ovakve tipove istraživanja. Jasno definirajući ciljeve istraživanja, autor postavlja nul hipoteze na koje se želi dobiti odgovore na sljedeća pitanja: 1. Postoje li razlike u trofejnoj jačini srnjaka odstrijeljenih na različitim staništima? 2. U kojoj mjeri je srneća divljač teritorijalnog karaktera tj. kakav je protok gena između susjednih mikropopulacija? 3. Kakva je genska raznolikost srneće divljači unutar mikropopulacija i njihova međusobna srodnost na području Republike Hrvatske? Koz materijale i metode autor opisuje područje istraživanja, dajući pregled osnovnih stanišnih čimbenika istraživanog područja za 11 lovišta raspoređenih u 5 područja istraživanja. U poglavlju je dan prikaz korištenih formula za izmjeru trofejne jačine srnjaka, metode procjene dobi, korištene metode filogenetičke analize, kartografski prikazi istraživanog područja te navedene metode statističkih analiza korištenih u doktoratu. Kroz poglavlje rezultati rada, autor daje prikaz svih istraženih elamenata trofeja, genske raznolikosti i njihove međusobne povezanosti. Po segmentima su analizirani istraživani parametri trofejne vrijednosti (duljina, masa, volumen, trofejna vrijednost u CIC točkama) koji su rezvrstani po dobnim kategorijama i područjima istraživanja. Autor istraživane parametre uspoređuje zasebno za mikropopulacije, a potom i za različita područja međusobno, dajući pritom suvisle osvrte na dobivene prikaze. Statističkima analizama potvrđuje postavljene hipoteze o međusobnoj zavisnosti stanišnih čimbenika i trofejnog razvoja srnjaka. Molekularno filogenetičkim rekonstrukcijama i genskim analizama utvrđuje srodnost uzorkovanih jedinki unutar mikropopulacija te između istraživanih područja. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 92 <-- 92 --> PDF |
U poglavlju rasprava autor obrađuje sve nove spoznaje dobivene ovim istraživanjem. Determinacijom haplotipova srne obične analizira gensku raznolikost unutar mikropopulacija i među zasebnim područjima istraživanja. Analizira morfometrijske i merističke značajke trofeja srnjaka obuhvaćenih istraživanjem. Konstatira prosječne raspone netto masa, duljine i volumena pojedinih dobnih kategorija i stanišnih tipova. Uspoređuje dobivene rezultate unutar populacija i među izdvojenim staništima, uspoređujući ih istovremeno sa sličnim istraživanjima u svijetu i dajući svoje viđenje dobivenih rezultata. U posljednjem poglavlju autor kroz deset zaključaka iznosi bit rada. Naglašava kako postoje značajne razlike analiziranih varijabli trofeja srnjaka između istraživanih područja. Utvrđuje kako kulminacija istraživanih trofejnih varijabli a time i trofejne vrijednosti nastupa ranije na lošijim staništima. Iako je genska raznolikost po područjima različita, autor ističe kako nema statističke značajnosti u povezanosti genetičke raznolikosti s trofejnim razvojem, što potkrepljuje hipotezu kako na trofejni razvoj ključnu ulogu imaju stanišni uvijeti. Najveća genska raznolikost utvrđena je na lokalitetima Gorskog kotara i ono pretstavlja potencijal za uzgoj visokovrijednih trofeja, dok je najniža genska raznolikost utvrđena na karlovačkom području. Na kraju autor zaključuje kako uz genske raznolikosti i stanišnih uvijeta na prosiječnu trofejnu jačinu utjecaj mogu imati i gospodarski zahvati, odnosno selekcija prilikom odstrela. Ističe kako bi se u budućnosti zbog smanjene genske raznolikosti srne na nekim područjima unošenjem jedinki iz udaljenijih populacija obogatila ista, čime bi se uz pozitivnu selekciju podigla prosječna trofejna jačina srnjaka u Republici Hrvatskoj. Značenje i doprinos istraživanju srneće divljači na području Hrvatske, najzornije se može sagledati kroz jasne i argumentirane sljedeće zaključke: • Usporedbom vrijednosti svih analiziranih varijabli morfometrijskih elemenata trofeja srnjaka dolazimo do spoznaje da postoje statistički značajne razlike između lokaliteta. Najviše vrijednosti srednje duljine rogova, neto mase rogova, volumena rogova i ukupne ocjene trofeja utvrđene su na lokalitetu Gorski kotar. • Kulminacija analiziranih morfometrijskih elemenata: srednje duljine rogova, neto mase rogova, volumena rogova i ukupne ocjene trofeja na lošijim staništima koja nude skromnije životne uvjete odvija se u dobnoj kategoriji srednjedobnih jedinki, oko pete godine života, tj. prije navršavanja gospodarske starosti srne obične. • Velike ekstreme pri analizi morfometrijskih elemenata trofeja srnjaka susrećemo zbog utjecaja uzgojnog odstrela, koji je također obuhvaćen analizama. • U predstojećem razdoblju, s većim uzorkom trofejnih jedinki, bit će potrebno razlučiti u analizama jedinke iz uzgojnog odstrela od trofejnog odstrela, čime će se jasnije pokazati eventualna razlika između različitih lokaliteta, a kao odraz genetičke raznolikosti i stanišnih uvjeta. • Na temelju iznesenog može se zaključiti kako je gensko nasljeđe od manjeg utjecaja, a faktori okoline i selekcije prilikom odstrela većeg utjecaja na konačnu trofejnu vrijednost koju srnjaci postižu. Morfometrijska analiza 585 uzoraka, genetička analiza 79 uzoraka. • Istraživanjem je utvrđen određeni stupanj genetičke raznolikosti srne obične u Republici Hrvatskoj, tj. na bjelovarskom, koprivničkom i lokalitetu Gorski kotar determiniran je najveći broj haplotipova. Navedene populacije genetički su najvarijabilnije i najstabilnije te predstavljaju najveći potencijal za uzgoj srneće divljači srednje do visoke trofejne vrijednosti. • Analizom filogenetičkog biljega COI determinirano je 35 haplotipova, no nije potvrđena statistički značajna razlika između analiziranih lokaliteta, tj. populacija. • Najniža genetička raznolikost zabilježena je na karlovačkom lokalitetu, gdje su determinirana samo tri haplotipa za COI gen i gdje je nukleotidna raznolikost iznosila π=0,06042. Do ove činjenice doveli su izoliranost, onemogućena migracija i preveliki zahvati u populaciji. • Unošenje jedinki srne obične s drugih lokaliteta Republike Hrvatske i središnje Europe u svrhu „osvježavanja krvi“ uvjetovalo bi međusobno križanje i formiranje novih haplotipova na karlovačkom i našičkom lokalitetu. Navedeno bi uz kvalitetno gospodarenje pozitivno utjecalo na stabilnost populacija, a posredno i na povećanje trofejne vrijednosti srneće divljači. Cjelokupni rad obiluje obradom i analizom prikupljenih podataka te dobivenim rezultatima i zaključcima. Ovim radom, ali i stečenim znanstvenim zvanjem, kolega Albert Ofner se profilirao u vodećeg stručnjaka na istraživanju ali i operativnom gospodarenju sa srnećom divljači, koja mu je glavni objekt istraživanja već više od 15 godina, odnosno od izrade diplomskog rada. Uvjereni smo da će nastaviti svoj znanstvenoistraživački rad, jer za to sada ima osnovne preduvjete, ali i podstrijek da se nastavi razvijati kao znanstvenik u već predodređenom smjeru. Uz srdačne čestitke novom doktoru znanosti na stečenom akademskom zvanju te na ustrajnosti, upornosti i entuzijazmu tijekom dosadašnjeg stručnog i znanstvenog usavršavanja, želimo uputiti poticajnu poruku za daljnji napredak doktorski rad se brani jednom ali zvanje doktora znanosti se brani cijeli život! |