DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Literatura: Trinajstić 2008, Willner i Grabherr 2007.
E.1.1.2. – Poplavna šuma bijele vrbe (Salicetum albae Issler 1926) – Veće se površine rasprostiru u Podravini i Podunavlju, a drugdje su skupine stabala ili manje suvisle sastojine. Poplavna voda izravno ulazi u sastojine, a tla su nerazvijena, bez horizonata, pod učestalim nanošenjem sedimentnoga materijala. U sloju drveća prevladava bijela vrba, često s adventivnim korijenjem koje visi s debla uz same vodotoke. Uz bijelu vrbu rastu rakita, bademasta vrba i crna topola. Gusti sloj grmlja često isprepleće plava kupina, svib i neofiti Fraxinus americana s.l. i Acer negundo. Sloj prizemnoga rašća razvija se nakon prirodnoga prorjeđivanja malata. U njemu su higrofiti Galium palustre, Carex elata, Iris pseudacorus, Polygonum hydropiper, Urtica dioica, Symphytum officinale, Ranunculus repens, Solanum dulcamara i druge vrste.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast bijele vrbe, stanište obraslo plavom kupinom i visokim zeljastim vrstama, izostanak vrsta suših staništa.
                Povezani tipovi: E.1.1.1. i E.1.1.3.
                EUNIS-ov kôd: G1.1141
                Literatura: Rauš 1976, Herpka 1979.
E.1.1.3. – Poplavna šuma vrba i topola (Salici albae-Populetum nigrae Tx. 1931) – U Podravini i Podunavlju raste na nešto višim i manje plavljenim staništima nego šuma bijele vrbe. Sloj drveća čine bijela vrba, crna topola i mjestimice bijela topola. Ona se posebice dobro razvija vegetativno nakon čistih sječa. U donjim položajima prizemnoga rašća brojni su higrofiti: Polygonum hydropiper, Galium palustre, Potentilla reptans, Ranunculus repens, Urtica dioica, Scutellaria galericulata, Phalaris arundinacea, a u gornjima im se pridružuju vrste vlažnih tipova, ali viših položaja (Glechoma hederacea, Agrostis stolonifera, Lycopus europaeus, Lysimachia nummularia).
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: mješovite šume bijele vrbe i crne topole, rjeđi sloj grmlja, uz vrste močvarnih staništa rastu i vrste manje vlažnih lokaliteta.
                Povezani tipovi: E.1.1.2, E. 1.2.2.
                EUNIS-ov kôd: G1.1141
                Literatura: Rauš 1976, Herpka 1979.
E.1.2.1. – Poplavna šuma bijele topole (Populetum albae /Br.-Bl./ Tchou 1947) – Poplavne šume bijele topole vezane su uz sredozemno područje Hrvatske. Nalazimo fragmentarne ostatke nekadašnjih sastojina uz dolinu Neretve ili pionirske sastojine u sukcesiji na povremeno poplavnim terasama uz Krku, Cetinu i druge rijeke jadranskoga sliva. U sloju drveća prevladava bijela topola, a uz nju je češće Populus nigra, rjeđe Fraxinus angustifolia i Ulmus minor. Od ostalih vrsta česti su Rubus ulmifolius, Asparagus acutifolius, Cynanchum hyrundinaria, Bryonia dioica, Arundo donax, Brachypodium sp. i druge.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: skupine stabala s potpunom prevlašću bijele topole, grmlje i prizemno rašće s vrstama sredozemne i kontinentalne rasprostranjenosti.
                Povezani tip: –
                EUNIS-ov kôd: G1.3157
                Literatura: Trinajstić 2008, Douda i dr. 2016.
E.1.2.2. – Poplavna šuma crne i bijele topole (Populetum nigro-albae Slavnić 1952) – Zajednica je rasprostranjena i opisana samo u Podunavlju južnoga ruba Panonske nizine. Karakterizira ju suše stanište u odnosu na prethodne tipove, mješovit sastav drveća s crnom i bijelom topolom i rjeđom bijelom vrbom. Zbog viših terena, dužega razdoblja bez poplava i povoljnijih ekoloških uvjeta u tlu (humofluvisol) znatno su slabije izraženi procesi recentne aluvijalne akumulacije pa nastaje humizacija. Uz plavu su kupinu u flornom sastavu u grmlju česti Cornus sanguinea, Viburnum opulus, Frangula alnus, Crataegus pentagyna, Sambucus nigra, a u prizemnom sloju higrofiti Lycopus europaeus, Agrostis stolonifera, Carex remota, C. riparia, Poa trivialis, Scrophularia elata.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: crna i bijela topola u sloju drveća, bijela vrba samo pojedinačno, prisutnost vrsta viših staništa poplavnih područja, izraženi procesi pedogeneze.
                Povezani tip: E.1.1.3.
                EUNIS-ov kôd: G1.1141
                Literatura: Slavnić 1952, Rauš 1976, Herpka 1989, Pernar i Bakšić 2005.
E.1.3.1. Šuma bijele johe sa zimskom preslicom (Equiseto hiemali-Alnetum incanae Moor 1958) Ovaj je stanišni tip rasprostranjen u sjeveroistočnoj Podravini, posebice u okolici Varaždina. Razvija se na prozračnim i humusnim tlima povrh pjeskovitoga i šljunkovitoga materijala uz aktivne vodotoke. Od drveća prevladava bijela joha, česta je crna topola, a rjeđe su bijela i krhka vrba i crna joha. Od grmlja pridolaze Prunus padus, Rubus caesius, Sambucus nigra i Humulus lupulus, a u prizemnom rašću velike i suvisle facijese gradi zimska preslica (Equisetum hiemale). Uz nju su prisutne vrste povremeno poplavnih i vlažnih staništa, ali i mezofiti Pulmonaria officinalis, Paris quadrifolia, Symphytum tuberosum, Viola reichenbachiana. U proljetnom aspektu česti su geofiti Galanthus nivalis i Leucojum vernum, a u drugom dijelu vegetacijskoga razdoblja neofit Solidago gigantea.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast bijele johe, prekinut i heterogen sklop drveća, u prizemnom