DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 66 <-- 66 --> PDF |
sloju facijesi zimske preslice, često na površini šljunak ili pijesak. Povezani tip: – EUNIS-ov kôd: G1.122 Literatura: Trinajstić 1964, Vukelić i dr. 2018. E.1.3.2. Šuma bijele johe s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Alnetum incanae Dakskobler 2010) – Zajednica je rasprostranjena u Gorskom kotaru uz rijeku Kupu i njezine pritoke. Razvija se uz obale, na vlažnim obroncima s procjednom vodom, na napuštenim poljoprivrednim površinama, na riječnim sprudovima gdje se često nadovezuje na pionirske zajednice uskolisnih vrba. Uz bijelu johu u drveću su česti Fraxinus excelsior, Salix eleagnos, a u sloju prizemnoga rašća uz vrste poplavnih i vlažnih terena velik je udjel mezofita iz zonalnih bukovih šuma. Tu prednjače ilirske vrste Lamium orvala i Helleborus dumetorum. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast bijele johe, higrofilnih i velik broj i pokrovnost mezofilnih vrsta iz bukovih šuma. Povezani tip: – EUNIS-ov kôd: G1.1211 Literatura: Vukelić i dr. 2011, 2017, 2018. E.2.1. Poplavne šume crne johe i poljskoga jasena E.2.1.1. Šuma veza i poljskoga jasena (Fraxino angustifoliae-Ulmetum laevis Slavnić 1952) – Ovaj je stanišni tip završni stadij u razvoju vegetacije na najvišim položajima (mikrouzvisinama) izravno poplavnih područja Podravine, Baranje uz Dunav do Iloka i Save u spačvanskom području. U njem je upadljiva stalna nazočnost edifikatorskih vrsta – veza, poljskoga jasena i hrasta lužnjaka, te bogat i bujan sloj grmlja i prizemno rašće u kojem su najrasprostranjenije vrste Carex remota, Festuca gigantea, Polygonum hydropiper, Rubus caesius, Urtica dioica, Glechoma hederacea, Iris pseudacorus, Circaea lutetiana, Gallium aparine i Solidago gigantea. U Podravini su česti Prunus padus, Lonicera caprifolium, Aegopodium podagraria, Lamium orvala, Pulmonaria officinalis, Allium ursinum, Brachypodium sylvaticum, a u Podunavlju neofiiti Morus alba, Fraxinus americana sil., Acer negundo. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: mješovitost sastojina s udjelom jasena, veza, nizinskoga brijesta i hrasta lužnjaka koji ne smije biti dominantan, izostanak močvarnih vrsta. Povezani tipovi: E.2.1.5. i E.2.2. (Genisto elatae-Quercetum roboris) EUNIS-ov kôd: G1.2231 Literatura: Rauš 1976, Vukelić i Baričević 2004, Pernar i dr. 2004. E.2.1.2. Šuma gorskoga jasena s razmaknutim šašem (Carici remotae-Fraxinetum excelsioris W. Koch 1926 ex Faber 1936) – Ova je srednjoeuropska zajednica trajni stadij uvjetovan periodičnom poplavom i stalnim vlaženjem staništa. Rasprostire se u manjim depresijama uz vodotoke pa se tlo ne isušuje tokom cijele godine. U Hrvatskoj nije do sada fitocenološki istraživana, a prema arealu običnoga jasena može se očekivati fragmentarno u manjim skupinama, u prvom redu u dinarskom području iznad 400 (500 m). U sloju drveća uz obični jasen česta je pojedinačna crna joha, a od ostalih vrsta najčešće su Oxalis acetosella, Lamium galeobdolon, Carex remota, Carex pendula, Caltha palustris, Equisetum sylvaticum, Brachypodium sylvaticum, Allium ursinum, Veratrum album. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast običnoga jasena u sloju drveća, vlažno i povremeno mokro stanište, higrofilne i mezofilne vrste ravnomjerno rasprostranjene. Povezani tipovi: E.2.1.9., E.1.3.2., eventualno E.2.1.3. i E.2.1.8. EUNIS-ov kôd: G1.2111 Literatura: Willner i Grabherr 2007. E.2.1.3. Šuma crne johe s blijedožućkastim šašem (Carici brizoidis-Alnetum glutinosae Ht. 1938) – Ovaj široko shvaćen stanišni tip prostire se uz vodotoke i jarke brežuljkasto-brdskoga dijela sjeverne Hrvatske te u nizinskom dijelu u okolici Zagreba. U objema varijantama fizionomiju zajednice potpuno određuju „valovi“ blijedožućkastoga šaša (Carex brizoides), no u nizinskom dijelu uz šaš su česte Descampsia cespitosa (busika, poznata po nižim „džombama“), Lysimachia vulgaris, Poa trivialis i vrste vlažnih livada na kojima zajednica često inicijalno nastaje. U brežuljkasto-brdskom području uz johu i šaš češći su mezofiti (Carpinus betulus, Acer campestre, Ligustrum vulgare, Oxalis acetosella, Asarum europaeum, ponegdje i bukva), a nerijetko se stagnirajuća voda javlja u manjim depresijama uz korito vodotoka. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast crne johe u sloju drveća, blijedožućkastoga (lelujavoga, drhtavoga) šaša u prizemnom sloju, manji broj vrsta nego u tipu E.2.1.8. Povezani tip: E.2.1.8. EUNIS-ov kôd: G1.21211 i G1.22312 Literatura: Horvat 1938, Hruška-Dell’Uomo 1974, Baričević 2002, Vukelić 2012. E.2.1.4. Šuma crne johe s trušljom (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš /1971/ 1973) – Ovaj stanišni tip predstavlja močvarne šume crne johe, a nastao je najčešće zaraštanjem bivših vodotoka u Posavini. Crna se joha razvija u sukcesivnim fazama pri čemu se florni sastav vrlo sporo |