DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 67 <-- 67 --> PDF |
mijenja. Johova su stabla u optimalnoj fazi razvijena na širokim izdignutim pridancima („čunjevima“) najvjerojatnije nastalima rastom postranoga adventivnoga korijenja u uvjetima visoke vode i nedostatka kisika (Glavač 1960). Na pridancima se razvijaju mezofilnije vrste (najčešće Symphytum tuberosum, Dryopteris carthusiana, Rubus caesius, Solanum dulcamara), dok među njima u poplavnim i mokrim uvjetima rastu higrofiti. U terminalnoj fazi pridanci polako propadaju, a mijenja se i vegetacijski sastav u korist hrasta lužnjaka i vrsta koje rastu na manje mokrim i poplavnim zajednicama. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast crne johe, izostanak mezofilnih vrsta, potpuna prekrivenost terena prizemnim rašćem s obiljem šaševa, površinska voda u hladnijem dijelu godine i u proljeće. Povezani tipovi: E.2.1.6. i E.2.1.9. EUNIS-ov kôd: G1.4141 Literatura: Rauš 1971, 1973, 1975, 1993. E.2.1.5. Mješovita šuma crne johe i poljskoga jasena sa sremzom (Pruno-Fraxinetum angustifoliae Glavač 1960) – Zajednica je karakteristična za suši tip crnojohovih šuma Podravine, uz dominantnu crnu johu i poljski jasen, dok je florno i fizionomski veoma značajna sremza (Prunus padus). Stanište je vlažno, a mikrodepresije su sa stagnirajućom površinskom vodom vrlo rijetke. Tlo je bogato dušikom pa su uz navedene vrste česti nitrofiti Sambucus nigra, Lamium purpureum, Galium aparine, Glechoma hederacea, Cerastium sylvaticum, Lysimachia nummularia, Urtica dioica, Geum urbanum, Circaea lutetiana. Osim sremze i crne bazge u gustom su sloju grmlja česti Cornus sanguinea, Euonymus europaea i Crataegus monogyna. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: uz dominantnu johu čest je poljski jasen, gusti sloj grmlja sa sremzom, nitrofiti na vlažnom staništu bez poplavnih depresija. Povezani tip: E.2.1.9. EUNIS-ov kôd: G1.2231 Literatura: Glavač 1960, 1975, Rauš i Vukelić 1993, Vukelić i dr. 2006. E.2.1.6. Šuma crne johe s dugoklasim šašem (Carici elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch 1926 ex Tx. 1931 ) – Riječ je o najrasprostranjenijoj i najpoznatijoj močvarnoj zajednici crne johe u Europi. U Hrvatskoj je rasla u okolici Đurđevca, no mnoge površine pod tom zajednicom u posljednjih su šezdesetak godina nestale i na njima je danas suša zajednica Pruno padi-Fraxinetum angustifoliae. Šuma crne johe s dugoklasim šašem zadržala se tek u depresijama gdje je podzemna voda visoka u duljem razdoblju pa stagnira na površini, posebice u zimi i početkom proljeća. Razlozi za promjenu opsega i načina vlaženja pronalazimo ponajprije u hidromelioracijskim zahvatima na širem prostoru. Međutim, sve promjene nisu došle naglo i nisu djelovale stresno da bi dovele do propadanja šuma. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast crne johe i močvarnih vrsta s visokim šaševima, izostanak vrsta suših vegetacijskih tipova, površinska voda u zimi i rano proljeće. Povezani tipovi: E.2.1.4. i 2.1.9. EUNIS-ov kôd: G1.4112 Literatura: Glavač 1960, 1975, Vukelić i dr. 2006. E.2.1.7. Šuma poljskoga jasena s kasnim drijemovcem (Leucojo-Fraxinetum angustifoliae Glavač 1959) – Ovaj tip zauzima depresije u zoni poplavne vode u slivovima rijeka Lonje, Kupe, Save i njezinih lijevih pritoka. Razina je podzemne vode visoka tijekom cijele godine, poplavna voda često u hladnijem dijelu godine doseže i do 3 m. Tijekom zime smrzava, a led uzrokuje oštećenje kore i iskrivljenje mlađih stabala. Tlo na kojem se zajednica razvija jest euglej-amfiglej, bazične do kisele reakcije i „džombaste“ fizionomije. U sastavu prevladava poljski jasen, a konkurentska je sposobnost ostalih vrsta drveća slaba. Osim vrsta iz sloja drveća u grmlju su češći žutilovka i glogovi. U sloju zeljanica prevladava drijemovac (Leucojum aestivum), visoki šaševi (Carex riparia, C. vesicaria, C. elata) i močvarne vrste Alisma plantago aquatica, Lythrum salicaria, Teucrium scordonia, Solanum dulcamara, Lycopus europaeus, Peucedanum palustre, Caltha palustris i druge. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: potpuna prevlast poljskoga jasena, močvarne vrste s dominacijom drijemovca, izostanak vrsta suših staništa i „džombasto“ tlo. Povezani tipovi: E.2.1.4. manjim dijelom EUNIS-ov kôd: G1.22311 Literatura: Glavač 1959, 1960, Rauš 1975, Baričević 1998, I. Anić 2001. E.2.1.8. Šuma crne johe s gajskom mišjakinjom (Stellario nemorum-Alnetum glutinosae Lohmayer 1957) – Ova je srednjoeuropska zajednica razvijena kao trajni stadij na obalama i uskim terasama uz vodotke središnje Hrvatske, od 150 do 400 m nadmorske visine. Za fizionomiju i sastav zajednice važna je potočna voda koja sporije teče ili se zadržava na terasama s dominacijom higrofilnih vrsta. No, veoma su važne mezofilne vrste iz hrastovo-grabovih i bukovih šuma, a najčešće su to Carpinus betulus, Acer campestre, Sambucus nigra, Crataegus monogyna, Cornus sanguinea, Euonymus europaeus, Corylus avellana, Stellaria holostea, Galanthus nivalis, Anemone ranunculoides, Anemone nemorosa i Scilla bifolia. Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: prevlast johe, prisutnost spomenutih mezofilnih biljaka, izostanak ili znatno smanjenje vrsta močvarnih šuma crne johe, česti higrofiti Rubus caesius, Carex remota, Glechoma hederacea, |