DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Zapisi iz hrvatskih šuma /1/: Opažanja o borovom četnjaku, gnjezdaru (Thaumetopoea pityocampa (Denis & Schiffermüller, 1775) na otoku Lastovu
Radovan Kranjčev
Leptir borov četnjak ili borov gnjezdar raširena je i odavno poznata vrsta u Sredozemlju i našoj Dalmaciji. Pripada porodici leptira (Lepidoptera) procesionara ili četnjaka, povorkaša, Thaumetopoeidae), čije se gusjenice tražeći mjesto kukuljenja mogu kretati skupno, jedna iza druge, u obliku 1-3 m dugih povorki ili procesija. Veći dio života gusjenice žive u osobitim gnijezdima, zapredcima, (solarijima), najčešće na vršnim dijelovima mladih borovih stabala. Grizenjem iglica na borovima, posebice na alepskom boru (Pinus halepensis Miller), uzrokuje velike štete, koje nerijetko imaju za posljedicu sušenje borovih sastojina.
Iako je biologija ove vrste već odavno poznata, radeći posljednjih godina na istraživanju nekih aspekata živog naselja na otoku Lastovu, imao sam prigodu upoznati se s nekim manje znanim, pa i dosad slabo poznatim pojavama iz života ove vrste.
Najprije treba zaključiti kako je borov četnjak na Lastovu gotovo redovit i mjestimično vrlo brojan leptir, posobice u mlađim sastojinama alepskog bora. U rano proljeće gdjekad cijeli obronci sa sastojinama alepskog bora poprimaju sivu boju, a na mladim biljkama nalaze se mnogobrojna „gnijezda“ . Gusjenice se kukulje u čvrstim kokonima ili čahurama plitko u tlu.
Međutim, istovremeno, u starijim borovim sastojinama, posebno nakon obilnijih ranoproljetnih kiša, na tlu se mogu zamijetiti manje ili veće populacije male gljivice crvenih plodnih tijela, Cordyceps militaris (L.) Fr. 1818. iz porodice Cordicipitaceae (Ascomycota). U to vrijeme na Lastovu je ova gljivica posebno česta i raširena, najviše u starijim borovim sastojinama i na tlu pokrivenom debljim sagom različitih vrsta mahovina. Nerijetko se na metru četvornom može nabrojiti do 50 plodnih tijela ove gljivice. Ružičasto crvena plodna tijela narastu do 5 cm visoko i lako se prepoznaju među busenjem mahovina. Imaju najčešće oblik nepravilnog buzdovana i nerijetko su u gornjem dijelu rascijepljena. U posljednje vrijeme više vrsta gljivica u rodu Cordyceps poznato je u svijetu kao organizmi koji u svom sastavu sadrže veći broj značajnih djelatnih tvari (cordycepin) koje u suvremenoj medicini nalaze sve veću primjenu.
Gljivica kordiceps poznata je kao zoo-patogena vrsta, jer se razvija kao nametnik na kukuljicama (i gusjenicama!) leptira u tlu. Mene je zanimalo na kojim vrstama kukuljica ili gusjenica se ostvaruje taj nametnički način života. Iskapajući veći broj plodnih tijela gljivica, ubrzo sam ustanovio kako se ona razvijaju iz kukuljica ili gusjenica upravo borovog četnjaka. Ustvari, bolje bi bilo reći kako gljivica parazitira kokon borovog četnjaka, a preko njegove stjenke napada i kukuljicu koja se nalazi u njemu. Micelij gljivice skoro u cijelosti prožima kukuljicu ili gusjenicu. Razvoj gljivica može se ponoviti iz istog supstrata i sljedeće godine. Ostaje mi začudnom pojava da se na nekim nalazištima na maloj površini javlja razmjerno velik broj plodnih tijela gljivica, a to znači i kako se u tlu nalazilo i mnogo gusjenica, odnosno kukuljica ovog leptira. Pojavu mi je malo pojasnio i razgovor s jednim mještaninom koji je imao prigodu opažati ne samo kretanje gusjenica borovog procesionara ili četnjaka, nego i završetak tog kretanja u jednoj šumskoj borovoj sastojini. Naime, on je u više navrata opažao kako se gusjenice koje su pristizale u koloni jedna iza druge, na isti se način nastavljaju kretati, ali sada u obliku spirale u kojoj se predvodnici sukcesivno ukapaju u tlo. Dakle, ne razilaze se, već nastavljaju skupno kretanje. To objašnjava pojavu nalaženja većeg broja gljivica, ali i kokona na malom prostoru. Dotični motritelj dodao je još jedno opažanje: nerijetko je promatrao kako ptica pupavac, futavac, futvač (Upupa epops L.), koja je na Lastovu česta, dugim kljunom vadi iz tla gusjenice i kokone borovog procesionara i tako utječe na smanjenje njegove populacije.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Iz svega proizlazi kako smo gotovo sigurni da veličina populacije ove entomo-patogene gljivice ovisi o veličini populacija leptira borovog procesionara, čije se ličinke, kako opažanja pokazuju, istovremeno i skupno ukapaju u vlažno šumsko tlo najčešće prekriveno mahovinama. U prilog te vremenske podudarnosti govori i utvrđena činjenica kako se micelij gljivice razvija na kokonu upravo te vrste leptira, kao i to da je borov procesionar veličinom svojih populacija najbrojnija svojta velikih leptira na otoku Lastovu. I ostali dio njegovog životnog ciklusa, tj. skupno kretanje gusjenica u dugim procesijama i njihovo skupno rano proljetno ukapanje u tlo dobro poklapa se s razvojnim ciklusom entomo-patogene gljivice. Sve to objašnjava i evidentnu pojavu, i to ne bilo gdje, velikog broja plodnih tijela gljivice kordiceps.
Ovi specifični biotički odnosi na šumskim staništima otoka Lastova motiviraju me u nastojanju za daljnja istraživanja pojedinih etapa u sinkronizmu pojavljivanja ovih dviju vrsta, kao i na utvrđivanje punog značaja i veličine parazitizma gljivice Cordyceps militaris i u šumskim sastojinama kontinentalnih dijelova Hrvatske.
Hrvatsko šumarsko društvo o učestalim napadima na šumarsku struku
Damir Delač
U posljednje vrijeme svjedoci smo žestokih napada, kako kroz istupe pojedinih političkih stranaka i udruga, tako i kroz medije, na poduzeće za gospodarenje državnim šumama Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, ali i na cjelokupnu šumarsku struku. Pri tome se koriste pojmovi kao udruženi zločinački pothvat, ekocid, devastacija, prekomjerna sječa, kriminal i slični. Kroz medije se plasiraju fotografije šumskih sastojina koje bi trebale to i dokazati.
Većina napada i kritika na šumarstvo temelji se na nepoznavanju osnovnih načela gospodarenja šumama. Načela gospodarenja šumama se uče u srednjim strukovnim školama i na Šumarskom fakultetu. Mišljenja smo da bi, s obzirom na važnost, osnovna saznanja o šumi i o potrebi gospodarenja šumom trebala biti i dio programa osnovnoškolskog obrazovanja.
Šuma u svom životnom vijeku prolazi, kao i čovjek, različite razvojne faze. U svakoj od razvojnih faza u šumi se obavljaju različiti uzgojni zahvati njege i obnove. Šuma se njeguje od postanka, pa sve do duboke starosti. Njegom šuma osiguravaju se vitalitet, stabilnost, kakvoća, proizvodnost i sposobnost obnove šume u zreloj dobi. Kada šuma doživi zrelost počinje njezina obnova. Doba zrelosti šume za obnovu utvrđena je znanstvenim istraživanjima i potvrđena zakonskim i podzakonskim aktima.
Obnovom se u zreloj šumi trajno prekida sklop starih stabala njihovim postupnim uklanjanjem tijekom nekoliko godina, pomoću nekoliko sijekova koji su objedinjeni nazivom oplodne sječe. Trajanje procesa obnove i broj sijekova oplodnih sječa ovise o vrsti drveća, strukturi šume i značajkama šumskog staništa. Stara stabla tijekom obnove naplođuju šumsko tlo vlastitim sjemenom i tako osiguravaju pojavu mladog naraštaja, odnosno nove generacije šume. Kada se mladi naraštaj pojavi i osamostali, da bi se omogućio njegov nesmetani razvoj, uklanjaju se preostala stara stabla posljednjim u nizu oplodnih sječa – dovršnim sijekom.
Obično taj sijek izaziva prijepore u javnosti, jer nakon njega na šumskom tlu više nema starih stabala. Istodobno, nestručnjaci ne primjećuju desetke tisuća mladih stabala nove generacije šume koja počinju svoj život na istoj površini. Zaboravljaju da je uklonjena stara šuma nastala na isti način. Nestručnjaci dovršni sijek zamjenjuju s čistom sječom. Čistom sječom se izaziva degradacija šumskog tla i obnova pionirskih vrsta drveća. Treba znati da čiste sječe