DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Unutar Uvoda posebno je značajno podpoglavlje Povijest florističkih istraživanja na Velebitu. Autori ističu da je Velebit tijekom 19. i 20. stoljeća bio jedan od najistraživanijih planina Hrvatske i Balkanskog poluotoka. Navode imena istraživača, a za neke i njihove rezultatae. Posebno ukazuju na značenje knjiga Velebit i njegov biljni svijet (1990), Velebitski botanički vrt – oaza na 1500 m (2008) i Od sjemenke do ploda – Vodič kroz svijet drveća i grmlja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (2015), djela naših autora. Botanički podaci je važan, glavni dio. Tu su dana stručna tumačenja o biljnim karakteristikama, npr. što je stablo, grm, polugrm, zelen, paprat, crvotočina i dr. Posebno su vrijedne upute kako je knjiga napisana, o čemu se iznose činjenice. Za svaku biljku naveden je latinski naziv (gdje je trebalo i sinonimi, podvrste i varijeteti), glavni hrvatski i engleski naziv te porodica kojoj dotična vrsta pripada, kakva je biljka, stanište rasprostranjenosti u svijetu i na Premužićevoj stazi. Opisi su vrlo kratki, ne zauzimaju ni pola stranice. Uz tekst grafičkim znakovima označeno je da li je ta vrsta, otrovna, ljekovita, medonosna, zaštićena, endemična, ugrožena, osjetljiva, vrijeme cvjetanja i dozrijevanje plodova i druge značajke. Ispod teksta za svaku biljku nalazi se nekoliko slika po kojima se može prepoznati dotična vrsta. Svaka biljka, osim jedne vrste, prikazana je tekstualno i grafički na jednoj stranici. Značajno je da autori navode da je većina opisanih vrsta u većem broju prisutna duž Premužićeve staze, dok je manji broj uočen samo jedne godine ili su prisutne kao pojedinačni primjerci. Smatraju da će neke od navedenih biljnih vrsta nestati, ali se i nove pojaviti. Pregled biljnih vrsta To je u biti cijela knjiga, pa zaslužuje poseban prikaz. Svaka je biljka, osim jedne vrste, prikazana tekstualno i grafički na jednoj stranici na način kako je naprijed navedeno. Prikaz počinje jednom vrstom crvotočine i sa 17 vrsta paprati svrstanih u 5 porodica. Zatim je prikazano 10 vrsta četinjača koje pripadaju u tri porodice. Slijedi prikaz cvjetnica gdje su biljne vrste raspoređene u skupine podjednake boje cvjetova, grupirano prema porodicama. Prva skupina je s bijelim cvjetovima. Biljke te skupine spadaju u 33 porodice, a ima ih 150 vrsta. U skupinu s crvenim cvjetovima spada 76 vrsta biljaka raspoređenih u 26 porodica. S plavim cvjetovima prikazane su 122 vrste koje pripadaju u 24 porodice. Slijedi velika skupina sa žutim cvjetovima. Prikazano je 156 vrsta koje pripadaju u 27 porodica. Sa zelenim cvjetovima prikazano je 76 vrsta raspoređenih u 36 porodica. Zadnja je skupina sa smeđim ili sličnim cvjetovima. U tri porodice prikazano je 59 vrsta s takvim cvjetovima. Neke od opisanih vrsta po boji cvjetova pripadaju samo jednoj skupini, ali ima i takvih koje pripadaju u gotovo sve skupine. Analizom zastupljenosti biljaka prema porodicama dolazi se do značajnih podataka. Tako postoje 23 porodice sa samo jednom biljnom vrstom. U najvećem broju porodica postoje dvije do 2 do 15 vrsta. U 7 porodica opisano je od 22 do 30 vrsta. To su: Ranunculaceae – žabnjaci s 24 vrste, Caryophyllaceae – karanfili s 29 vrsta, Brassicaceae – križatice s 23 vrste, Linaceae – lanovi s 22 vrste, Adoxaceae – moškovice s 24 vrste, Scrophulariaceae – zjevalice s 24 vrste i Fabaceae – mahunarke s 30 vrsta razvrstanih u 19 rodova. Po brojnosti vrsta ističu se 4 porodice. Među njima porodici Lamiaceae – usnače pripada 35 vrsta razvrstanih u 20 rodova, porodici Rosaceae – ruže pripada 39 vrsta razvrstanih u 21 rod, porodici Poaceae – trave pripada 40 vrsta razvrstanih u 20 rodova. Najbrojnija je porodica Asteraceae – glavočike s oko 90 vrste raspodijeljenih u 38 rodova. Ukupno je prikazano preko 660 biljnih vrsta razvrstanih u 89 porodica. Nakon prikaza biljaka navedeno je 77 izvora korištene literature domaćih i stranih autora, pa kazalo latinskih, hrvatskih i engleskih naziva biljaka. Knjiga završava vrlo kratkim prikazima životopisa autora gdje se vidi njihova znanstvena i stručna aktivnost. U svakom slučaju knjiga je vrlo vrijedna za stručnjake i ljubitelje prirode, a svi će se lako snalaziti po jednostavnim opisima i izuzetno jasnim slikama. Neka ova knjiga bude poticaj i drugima za proučavanje flore Velebita. Autori zaslužuju čestitke. Milan Glavaš Vedran Šegota, Ivan Limić: Biljke tvrđave Klis Izdavač ove knjige je Narodna knjižnica i čitaonica Klis 2018. godine. Prvi autor je kustos herbarijskih zbirki pri Botaničkom zavodu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a drugi je magistar inženjer šumarstva iz Klisa, doktorant u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Recenzenti su |