DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2019 str. 83     <-- 83 -->        PDF

fagetosum Rauš 1975) – Ovaj se stanišni tip razvija u nizinama isključivo na najvišim položajima izvan dohvata poplavne vode. Raste u sklopu tipične subasocijacije (E.3.1.1.) na ocjeditom, svježem, slabo kiselom do neutralnom tlu. Bukva se na tim lokalitetima zadržala još iz subboreala, a uz nju su razlikovne vrste Mycelis muralis, Luzula pilosa, Sanicula europaea, Galium odoratum, Oxalis acetosella, Asarum europaeum, Veronica montana, Symphytum tuberosum. Na pojedinim se lokalitetima javljaju facijesi vrsta Cardamine trifolia, Vinca minor, Allium ursinum, Mercurialis perennis.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: pojava bukve u sloju drveća i grmlja i brojne vrste bukovih šuma u sloju prizemnoga rašća.
Povezani tipovi: E.3.1.1.
EUNIS-ov kôd: G1.22313
Literatura: Rauš 1971, 1975, 1993, Baričević 1998.
E.3.1.3. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, subasocijacija s cerom (subas. Carpino betuli-Quercetum roboris quercetosum cerris Rauš 1971) – Ova se prijelazna šumskostepska zajednica prostire u istočnoj Hrvatskoj, zapadnom Srijemu, Baranji, a mjestimično i u Podravini. Raste na gajnjači povrh prapora, na 80 do 150 m n. v. To je najkserotermniji tip lužnjakovo-grabovih šuma, a suša staništa i toplija klima odgovaraju termofilnim vrstama među kojima dijagnostičku vrijednost prema ostalim tipovima lužnjakovo-grabovih šuma imaju Quercus cerris, Acer tataricum, Polygonatum latifolium, Lithospermum purpurocaeruleum, Viola hirta, Origanum vulgare i Sedum telephium ssp. maximum.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: značajan udjel cera u sloju drveća i termofinih vrsta u grmlju i prizemnom rašću.
Povezani tipovi: E.3.1.4.
EUNIS-ov kôd: G1.22313
Literatura: Rauš 1971, Rauš i dr. 1985.
E.3.1.4. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, subasocijacija sa srebrnolisnom lipom (subas. Carpino betuli-Quercetum roboris tilietosum tomentosae Rauš 1971) – Šuma je rasprostranjena u istočnoj Hrvatskoj, posebice na zapadnim obroncima Fruške gore (150 do 300 m n. v.). Raste na lesiviranom šumskom tlu na praporu debljine 4 do 6 m. U sloju drveća redoviti su srebrnolisna i malolisna lipa, obični grab, trešnja, klen, a hrast lužnjak je pojedinačnoga rasporeda. Razlikovne su vrste ovoga tipa prema povezanomu tipu E.3.1.3. Tilia tomentosa, Viburnum lantana, Staphylea pinnata i Asperula taurina.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: U mješovitom sloju drveća mjestimice prevladavaju Tilia tomentosa i T. cordata. Vrste vlažnih i mokrih staništa izostaju. Česte su vrste toplijih staništa poput Cornus mas, Fraxinus ornus, Viburnum lantana i Ruscus aculeatus.
Povezani tipovi: E.3.1.3.
EUNIS-ov kôd: G1.22313
Literatura: Rauš 1971, Rauš i dr. 1985.
E.3.1.5. Šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (as. Epimedio-Carpinetum betuli /Ht. 1938/ Borhidi 1963) – Klimatskozonska kitnjakovo-grabova zajednica zauzima brežuljkasti vegetacijski pojas središnje i sjeverne Hrvatske (150–400 m), ali i niže položaje u dinarskom području, posebice oko kraških polja. Mješoviti sloj drveća čine hrast kitnjak i obični grab, uz primjesu bukve, trešnje, klena, malolisne lipe, u središnjem dijelu panonskoga gorja i srebrnolisne lipe. Bujan sloj grmlja čine Staphylea pinnata, Euonymus europaeus, Lonicera caprifolium, Crataegus monogyna, a u sloju niskoga raslinja velik je broj karpinetalnih i fagetalnih elemenata, npr. Stellaria holostea, Lathyrus vernus, Vicia oroboides, Galium odoratum, Cruciata glabra, Viola reichenbachiana, Isopyrum thalictroides, Asarum europaeum, Primula vulgaris i mnogo drugih.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: U sloju drveća prevladavaju hrast kitnjak i obični grab, manje je rasprostranjena bukva. U prizemnom su sloju brojne ilirske vrste, posebice Epimedium alpinum, Lonicera caprifolium, Erythronium dens-canis, Helleborus dumetorum, Cyclamen purpurascens i Primula vulgaris.
Povezani tipovi: E.3.1.6.
EUNIS-ov kôd: G1.A1A1
Literatura: Horvat 1938, Glavač 1968, Pelcer 1979, Vukelić 1991, Baričević 2002, Škvorc 2006.
E.3.1.6. Mješovite šume hrasta kitnjaka i običnoga graba s vlasuljom (as. Festuco drymeiae-Carpinetum Vukelić ex Marinček 1994) – Ova se šumska zajednica razvija na prapornim naslagama, rjeđe na pleistocenskim šljuncima i pijescima na Medvednici, Kalniku, Bilogori, Moslavačkoj gori, Zrinskoj i Petrovoj gori i na slavonskom gorju. Raste na visini od 150 do 400 m, najčešće na obronačnom pseudogleju i luvisolu. U sloju drveća uz grab i hrast kitnjak redovita je bukva, a mnoge su sastojine degradirane u čiste grabike. U odnosu na povezani tip E.3.1.5. rijetke su ili izostaju Lonicera caprifolium, Erythronium dens-canis, Hacquetia epipactis, Galanthus nivalis, Crocus vernus, Lamium orvala, Isopyrum thalictroides i druge ilirske vrste.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: U sloju drveća uz obični grab i hrast kitnjak značajan je udio bukve. U prizemnom sloju u potpunosti prevladavaju Festuca drymeia, Carex pilosa, Rubus hirtus, dok je slab udjel ilirskih vrsta iz tipa E.3.1.5.
Povezani tipovi: E.3.1.5. i E.4.1.2. (Cephalanhero longifoliae-Fagetum Vukelić et al. 2012)
EUNIS-ov kôd: G1.A1A13