DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2019 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Literatura: Vukelić 1991, Marinček 1994, Baričević 2002, Medak i dr. 2006, G. Horvat 2011, Šapić 2012.
E.3.1.7. Šuma običnoga graba sa šumaricom (as. Anemone nemorosae-Carpinetum Trinajstić 1964) – Ovo je rijetka mezofilna šumska zajednica vezana uz flišnu litološku zonu Istre i sjevernoga Hrvatskoga primorja. Uz grab u sloju drveća pridolazi Tilia cordata, rjeđe Acer pseudoplatanus, Ulmus glabra i Quercus petraea. U sloju niskoga raslinja prevladava Anemone nemorosa, uz niz mezofilnih elemenata hrastovo-grabovih i bukovih šuma.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: u sloju drveća prevlast običnoga graba, a u prizemnom rašću prevlast mezofilnih vrsta (Anemone nemorosa, Dryopteris filix-mas, Athyrium filix-foemina, Polystichum aculeatum, Galanthus nivalis, Ranunculus ficaria, Brachypodium sylvaticum, Asplenium scolopendrium i dr.).
Povezani tipovi: -
EUNIS-ov kôd: G1.A1A3
Literatura: Trinajstić 1964, 2008.
Umjesto zaključka
Conclusion
Šumski stanišni tipovi opisani u ovome radu višestruko su značajni za šumsku vegetaciju Hrvatske. U njima žive mnoge ugrožene i zaštićene biljne i životinjske vrste, a prema nacionalnoj inventuri šuma (Čavlović 2010) u drvnoj zalihi Hrvatske sudjeluju gotovo s 20 %. Karakterizira ih relativno jasna florna i ekološka individualnost, pa u njihovoj identifikaciji ne bi trebalo biti većih poteškoća. Iznimka je svrstavanje pojedinih tipova iz NKS-a u europske tipove 91E0* ili 91F0. Ta su dva tipa slična, no 91F0 obuhvaća vlažne do povremeno poplavne (ne močvarne) mješovite šume u kojima je uvijek značajan udjel hrasta lužnjaka. One naseljavaju suša, kraće i rjeđe plavljena staništa od močvarnoga i poplavnoga tipa 91E0* u kojemu su glavne vrste iz rodova Salix, Alnus i Fraxinus.
Šumske sastojine hrasta lužnjaka i običnoga graba iz Motovunske šume u Istri (EUNIS-ov kôd G.1.22326) te šume hrasta lužnjaka u dinarskom području (slika 1) treba do nove revizije NKS-a uključiti u stanišni tip E.3.1.1. One se od njega relativno značajno razlikuju (vidi Medak i dr. 2002, Orešković 2017, Vukelić i dr. 2018), no to je prema važećoj klasifikaciji najbolje moguće rješenje.
Literatura
References
Baričević, D., 1998: Ekološko-vegetacijske značajke šume Žutica. Magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 154 str.
Baričević, D., 1999: Ekološko-vegetacijske promjene u šumama hrasta lužnjaka na području GJ Žutica. Šumarski list, 123(1–2): 17–28.
Baričević, D., 2002: Sinekološko-fitocenološke značajke šumske vegetacije Požeške i Babje gore. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 175 str.
Čavlović, J., 2010: Prva nacionalna inventura šuma u Republici Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i MRRŠVG, Zagreb, 300 str.
Državni zavod za zaštitu prirode, 2014: Nacionalna klasifikacija staništa RH, IV. dopunjena verzija. Zagreb, 157 str.
EEA 2019: European Nature Information System (http://eunis.eea.europa.eu).
Glavač, V., 1961: O vlažnom tipu hrasta lužnjaka i običnoga graba. Šumarski list, 85(9–10): 342–347.
Glavač, V., 1962: Osnovno fitocenološko raščlanjenje nizinskih šuma u Posavini. Šumarski list, 86(9–10): 317–329.
Glavač, V., 1968: Über Eichen-Hainbuchenwälder Kroatiens. Feddes Rep., 79(1–2): 115–138.
Glavač, V., 1969: Über die Stieleichen-Auenwälder der Sava-Niederung. Schriftner. f. Vegetationskunde, Bad Godesberg, 4:103–108.
Horvat, G., 2011: Sukcesija vegetacije nakon sječe kultura četinjača na Kalniku. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 171 str.
Horvat, I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse, 6: 127–279.
Marinček, L., 1994: Zur Nomenklatur der Hainbuchenwälder des Erythronio-Carpinion. Simpozij Pevalek, Flora i vegetacija Hrvatske, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i JP „Hrvatske šume“, Koprivnica – Zagreb, str. 57–62.
Medak, J., D. Slade, M. Vukelić, J. Medvedović, 2002: Šume hrasta lužnjaka u predjelima „Premužno jezero“ i „Crno jezero“ u Lici. Šumarski list, 126(5–6): 251–260.
Medak, J., J. Medvedović, S. Perić, 2006: Fitocenološka istraživanja u tipu šume II-E-11 na dijelu slavonskoga gorja. Šumarski institut Jastrebarsko, Radovi, izvanredno izdanje, 9: 53–64.
Nikolić, T. (ur.), 2018: Flora Croatica, baza podataka. On-line (http:/hirc.botanic.hr/fcd). Botanički zavod, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (pristupljeno 22. prosinca 2018).
Orešković, M., 2017: Florističko-vegetacijske značajke šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Lici. Diplomski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 43 str.
Pelcer, Z., 1979: Lipove šume virovitičke Bilogore. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, knj. 1: 863–871, Zadar – Plitvice.
Plišo Vusić, I., I. Šapić, J. Vukelić, 2019: Prepoznavanje i kartiranje šumskih staništa Natura 2000 u Hrvatskoj (I) – 91E0*, aluvijalne šume s crnom johom Alnus glutinosa i običnim jasenom Fraxinus excelsior (Alno‐Padion, Alnion incanae, Salicion albae). Šumarski list, 143(5-6): 255-264.
Rauš, Đ., 1971: Rasprostranjenost bukve (Fagus silvatica L.) u nizinskim šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski simpozij prigodom 300. godišnjice Sveučilišta u Zagrebu i 50. godišnjice šumarske fakultetske nastave u Zagrebu, Zagreb, str. 19–30.