DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Anka Glavina Kovačić prof. (1925. – 2019.)
Porin Schreiber
 ‘’Draga moja napaćena hrvatska grudo,   voljela sam Te više od života’’
                                (Anka Glavina Kovačić)
Anka Glavina Kovačič napustila  je ovaj svijet 10. veljače 2019. godine. Jedna je iz niza nastavničkog osoblja Srednje šumarske škole za krš u Splitu, prva u osnivanju i postojanju škole kroz osamnaest naraštaja učenika s gotovo 800 polaznika,  ali i posljednja nastavnica hrvatskog, francuskog te ruskog jezika. Do tog dana bila je i posljednja živuća nastavnica i profesorica te škole. Nakon teških i iscrpljujućih posljednjih dana, Anka velika vjernica i veliki domoljub, napustila je ovaj svijet upravo za vrijeme svečanog slavlja sv. Mise u Krašiću, na obljetnicu smrti preuzvišenog blaženika i mučenika nadbiskupa Alojzija Stepinca. 
Profesorica Anka Glavina Kovačić potječe iz skromne, katoličke, radišne i samozatajne obitelji iz Klisa, od majke Jele i oca Šimuna Glavine. Otac obrtnik preselivši se u Split otvara obrt izdržavajući brojnu obitelj i suprugu te pet kćeri. Svojim dobrim i vrijednim kćerima omogućio je osnovno i gimnazijsko školovanje, ali i odabrani studij.
Veliku maturu Anka je položila u gimnaziji u Splitu, u proljećeo 1944. godine u vrijeme NDH. Neposredno nakon uspostave nove vlasti, dohvaća je nevolja, jer joj je nova vlast poništila položenu maturalnu diplomu pa je morala ponoviti cijelu posljednju gimnazijsku godinu te ponovno polagati maturu. Ujesen 1945. godine upisuje Višu pedagošku školu u Splitu te studira tada hrvatsko – srpski jezik i ruski, a na drugoj katedri francuski jezik. Velik interes za književnost, kazalište i glumu uspjela  je još za vrijeme studija ostvariti radom u Kazalištu lutaka Split. Dovršetkom studija osniva obitelj s poznatim splitskim odvjetnikom Dujem Kovačićem.
Godine 1948. nakon što je dvije godine ranije u Drnišu osnovana Kraška šumarska škola, iz  više  razloga premije­šta se ista u Split u Spinut, podno sjevernih padina šume Marjan, pod nazivom Srednja šumarska škola za krš Split. Nastavni predmeti obrazovanja usklađeni su sa svim srednjim školama u Splitu, a stručni prema zahtjevima šumarske struke. Na raspisani natječaj prijavila se mlada nastavnica Anka Glavina Kovačić i primljena je kao nastavnica iz predmeta  hrvatsko-srpski jezik, a kao strani ruski jezik. Nakon  kratkog vremena u nastavnom radu, pristiže prijava školi da je nastavnica Glavina Kovačić bila ranije član klerofašističke organizacije ‘’Knez Domagoj’’ te nije podobna predavati u obrazovnoj ustanovi. Prijava je upućena od supruge tada visoko pozicjoniranog oficira JNA, s optužbom da je u mladosti bila članica te Udruge. Međutim ta Udruga nije bila osnovana u NDH, već u državi SHS a djeluje kao kulturna i domoljubna udruga katoličke mladeži. Na sastanku nastavnika i uspostavljene komisije, razmatrana je prijava u nazočnosti nastavnice Glavine Kovačić koja na postavljeni upit glede inkriminirane objede, odgovorila je: ‘’Jesam bila sam i ponosim se time, ako ima išta pošteno u meni, to zahvaljujem onima koji su me odgajali!’’ Komisijsko vijeće odbacuje podlu optužbu spoznajom da je to zapravo bila namjera zaposliti podobnu osobu u tadašnjem državnom sustavu. Predavanja iz ruskog jezika ubrzo su dokinuta 1951. godine zbog političkih zbivanja u državi  i odnosima  sa SSSR-om. Kako je nastavnica Glavina Kovačić diplomirala i francuski jezik, nastavila je svoju nastavničku zadaću uvođenjem tog jezika u redovitu školsku satnicu. Predavala je i učila nas i hrvatskom jeziku i bogatoj hrvatskoj književnosti. Unijela je u obrazovanju hrvatski izričaj učenicima pridošlih iz različitih krajeva i sredina, vjere i svjetonazora u bivšoj državi Jugoslaviji, ne zanemarujući upoznavati ih s vrednotama regionalne, ali i svijetske književne riječi. Ukazivala je na veličinu i značaj onih književnika i pisaca o kojima se u književnom obzorju tog i takovog političkog okružja i vremena moralo dugo šutjeti. Nama po struci najbliži su hrvatski književnici Josip Kozarac i Slavko Kolar, a nepoćudan sustavu bio je i Anton Gustav Matoš pa i drugi. Približila nam je Matoša, ali i pripomogla da uz njega razumijemo Ujevića i Krležu. Bila je dugogodišnja voditeljica dramske grupe iz koje su krenuli na daske koje život znače, poznati, priznati i popularni glumci, a učenici te škole: Ivica Vidović, Đuro Utješanović,