DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Krivokljuni žalar (Calidris ferruginea Pont.)
Krunoslav Arač
Naraste u dužinu oko 18-19 (23) cm s rasponom krila do 45 cm te ima do 90 grama težine pa ga po veličini možemo usporediti s poljskom ševom od koje je neznatno veći. U letu im se ističe bijela krilna pruga i trtica. Boja perja leđa, pokrovnih pera krila, čela, tjemena i zatiljka glave je svijetlo sivkasta. Donji dijelovi tijela su potpuno bijeli. Na glavi ima bijelu očnu prugu. Mužjak u doba gniježđenja ima tamno crvenkasto perje dok je ženka svjetlija. Mladunci su žućkasto smeđe prošarani. Kljun je umjereno dug,  karakteristično blago savijen, crne boje kao i  noge. Glasanje mu je tiho ćurlikanje. Leti vrlo brzo i vješto. Vezan je za područja arktičkih tundri sa tresetištima na krajnjem sjeveru Europe uz obale Baltičkog i Sjevernog mora te područja središnjeg i istočnog Sibira. Gnijezdi jedan puta godišnje od lipnja do kolovoza u udubljenjima na tlu. Nese 3-4 tamno maslinastih jaja koja su prošarana s tamnim mrljama i pjegama. Veličina jaja je oko 25 x 40 mm. Na jajima sjede ženka  oko tri tjedna. Mladi ptići su potrkušci o kojima se roditelji brinu oko dvadesetak dana. Hrane se insektima, njihovim ličinkama, račićima, pužićima, školjkama, paucima i manjim mekušcima koje love u plitkoj vodi.
U Hrvatskoj je redovita preletnica kada dolazi pojedinačno ili u manjim jatima, te u jatima s drugim žalarima na područjima uz morske obale, riječne estuarije i močvarna područja kontinentalnog dijela. Postgnjezdeća selidba traje od srpnja pa do kraja listopada. Prvo sele mužjaci, zatim ženke i na kraju mladunci koji većinom ostaju na zimovalištu godinu dana. Proljetna selidba traje od kraja ožujka pa do svibnja. Europska populacija zimuje na području  tropskog pojasa Afrike.
Krivokljuni žalar je strogo zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.
Endem hrvatske flore – hrvatska sibireja (Sibiraea croatica Degen, Rosaceae)
Jozo Franjić
(= S. altaiensis /Laxm./ C. K. Schneid. ssp. croatica /Degen/ Degen, S. altaensis /Laxm./ C. K. Schneider var. croatica /Degen/ G. Beck, S. laevigata /L./ Maxim. ssp. croatica Degen, S. laevigata /L./ Maxim. var. croatica C. K. Schneider ap. Dörfler, Spiraea levigata L.)
(= sibireja)
njem. Kroatische Blauspiere
Hrvatska je sibireja tercijarni relikt i balkanski endem. Rasprostranjena je na području sjevernoga i južnoga

ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Velebita u Hrvatskoj (sl. 1) i na Čvrsnici i Čabulji u Bosni i Hercegovini. Na Velebitu se javlja između 970 i 1020 m n. v. Raste u pukotinama raspucalih vapnenačkih stijena, ali se često nalazi i u vegetaciji polusmirenih točila između kamenih blokova i gromada (usp. sl. 2-4). Otkrivena je prvi puta na Velebitu 1904. godine, gdje ju je pronašao preparator S. Kocsis. Sva, inače rijetka, staništa hrvatske sibireje, kao i pojedinačni primjerci nalaze se pod zaštitom Republike Hrvatske. Veliki problem predstavlja sukcesija vegetacije koja smanjuje površine obrasle sa sibirejom i bilo bi neophodno što prije djelovati na uklanjanju stabalaca i grmova konkurentnih vrsta, kao što su npr. makljen (Acer monspesulanum L.), javor gluhać (A. obtusatum Willd.), merala (Amelanchier vulgaris Medik.), bradavičasta kurika (Euonymus verucosus Scop.), kamenjarska krkavina (Frangula rupestris /Scop./ Schur.), crni jasen (Fraxinus ornus L.), crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.), rašeljka (Prunus mahaleb L.), cer (Quercus cerris L.), srednja krkavina (Rhamnus intermedius Steud. et Hochst.), mukinja (Sorbus aria /L./ Crantz) i širokolisna hudika (Viburnum lantana L.).
Srodnici hrvatske sibireje nalaze se u središnjoj Aziji. To su altajska sibireja (S. altaensis /Laxm./ C. K. Schneider) i tjanšanska sibireja (S. tianschanica /Krassn./ A. Pojark.), između

ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 83     <-- 83 -->        PDF

kojih postoje male morfološke razlike. U jugozapadnoj Kini javlja se S. tomentosa Diels.
Raste kao razgranati grm visine do 1 m. Kora je crvenosmeđa, glatka, sjajna, kasnije sivosmeđa, plitko ispucala i tanka. Korijenov sustav je dobro razvijen i snažan, prodire i u najuže pukotine vapnenačkih stijena. Pupovi su sastavljeni od nekoliko crvenkastosmeđih kožastih, na rubu trepavičastih ljuski, koje ne prilježu sasvim jedna na drugu, dugi 4-6(-9) mm i široki oko 2-3 mm. Listovi su naizmjenični oko 5(-9) cm dugi i 11-12(-18) mm široki, pri vrhu zaobljeni, s malim mekanim 0,7-0,8 mm dugim vrhom, često obuhvaćaju izbojak suhokožičastom bazom. Čaška i vjenčić cvijeta su peteročlani, 6-7 mm u promjeru, s malim okruglastim, bijelim, 1,5-2 mm dugim laticama i čaškom dugom 2-6 mm. Latice i prašnici prirasli su na rubu vrčasto izdubljenoga cvjetišta, koje obavija pri dnu međusobno srasle plodnice. Smješteni su u rahlim, oko 10 cm dugim terminalnim metlicama. Plod je mjehur s više sjemenki. Sjemeka je svijetlosmeđa, 2,5-3 mm duga.
Hrvatska je sibireja listopadna trajnica, nanofanerofit (grm). Heliofilna i entomofilna vrsta s dvospolnim cvjetovima. Cvjeta u VI. i VII. mjesecu. Razmnožava se sjemenkama. U Hrvatskoj je zaštićena.
Bogastvo flore nacionalnih parkova
Ivo Aščić
Među najljepše prirodne znamenitosti na Zemlji, prema mnogima, su nacionalni parkovi. Pokazuju to poštanske marke, reperezentativni mediji države iz koje potječu. Poštanske marke i danas su unatoč suvremenim načinima komounikacije prepoznatljiv te tražen proizvod koji je pogodan za prijenos različitih korisnih društvenih informacija, od kojih se razvoj ekološke svijesti pokazuje kao sve značajnija. Ona zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ulozi putuje po cijelome svijetu, bez obzira na granice i udaljenosti. Gotovo da i ne postoji nacionalni park u svijetu koji nije prikazan na poštanskoj marki. Ovogodišnjim zajedničkim izdanjem s Repulikom Korejom, Hrvatska je zaokružila cjelinu i objavila svih svojih osam nacionalnih parkova na svojim markama koje izdaje od 1991.: Plitvička jezera (2008., 2005., 2019.), Paklenica (2012.), Risnjak (2004.), Kornati (1994.), Krka (1994.), Mljet (1999.), Brijuni (1994.), te spomenuti Sjeverni Velebit (2019.). Marke s motivima hrvatskih nacionalnih parkova tijekom povijesti izdavale su i prethodne države s ovih prostora, ali i zemlje iz Europe i svijeta (npr. 2011. Gibraltar, Butan 1997.). Zbog popularnosti ove teme neke marke više nisu dostupne kod izdavača, pa za njima postoji veći interes među filatelistima i trgovcima maraka. Proučavajući ove marke, ne samo po motivima, već i po stručnim tekstovima koji prate ove