DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Stjepan Mikuc (3.3.1930.-12.2.2020.) Oliver Vlainić, Ivan Grginčić U petak 14. veljače 2020. brojna rodbina i prijatelji okupili su se na katoličkom groblju Dubovac u Karlovcu kako bi se oprostili od Stjepana Mikuca, diplomiranog inženjera šumarstva. Posljednje riječi ispred kolega šumara izrekao je predsjednik karlovačkog ogranka HŠD-a Mr. sc. Ivan Grginčić: „Koliko god je svaki rastanak težak, a pogotovo posljednji rastanak, prisjetimo se na čas životnog puta dragoga kolege Stjepana. Stjepan Mikuc rodio se 3. ožujka 1930. u karlovačkom naselju Vodostaj gdje je 1941. godine završio svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Školovanje je nastavio upisavši Gimnaziju u Karlovcu, a srednjoškolsku diplomu je dobio 1949. godine. Slijedio je upis na Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu. Apsolventski status je stekao školske godine 1953./54. godine, a uspješno obranjenim završnim radom 1955. godine dobio je diplomu diplomiranog inženjera šumarstva. Prvo radno mjesto imao je u Drvno-industrijskom poduzeću Karlovac od sredine rujna 1956. godine. U DIP-u je bio zadužen za poslove iskorištavanja šuma koje se tada i obavljalo u takvim poduzećima. Sudbina mu je namijenila da je imao bitnu ulogu prilikom osnivanja Šumskog gospodarstva Karlovac, budući je izabran za prvog predsjednika Radničkog savjeta gospodarstva u osnivanju, tada najvišeg organa upravljanja poduzeća. Početkom ožujka 1960. godine vodio je povijesnu prvu sjednicu Radničkog savjeta na kojoj je izabran prvi Upravni odbor poduzeća, čiji je zadatak bio daljnje ustrojavanje gospodarstva. Taj je upravni odbor njega osobno izabrao za prvog komercijalnog direktora ŠG Karlovac. Na rukovodećem mjestu komercijalnog sektora/službe na kojemu je koordinirao poslove prodaje, nabave i skladišta proveo je više od 25 godina. Tek 1985. godine osnivanjem Složene organizacije udruženog rada šumarstva i drvne industrije „Petrova gora“ Karlovac, odlazi na mjesto zamjenika direktora SOUR-a. Na novom radnom mjestu došlo je do izražaja njegovo veliko stručno i rukovodeće iskustvo u obje djelatnosti, šumarstva i drvne industrije. Početkom ožujka 1990. godine uslijed organizacijskih promjena vraća se u Šumsko gospodarstvo Karlovac na mjesto savjetnika za poslove prodaje i maloprodaje. Osnutkom jedinstvenog poduzeća Hrvatskih šuma, početkom 1991. godine postaje prvi šef Proizvodnog odjela novooformljene Uprave šuma Karlovac. Nakon godinu dana premješten je na poslove savjetnika za komercijalu i proizvodnju. Krajem 1992. godine nagrađen je mjestom pomoćnika upravitelja, a od 1. srpnja 1995. raspoređen je na još vrijednije radno mjesto zamjenika upravitelja Uprave šuma Karlovac. Nakon više od 40 godina radnog staža otišao je u zasluženu mirovinu prvog dana 1997. godine. Bio je član strukovne udruge Hrvatskoga šumarskog društva. Za višegodišnji rad na dobrobiti šumarske struke Hrvatsko šumarsko društvo dodijelilo mu je 1997. godine pismeno priznanje i srebrnjak kralja Tomislava, a 1976. godine priznanje za primjerene zasluge u dugogodišnjoj društvenoj i stručnoj suradnji. Na lokalnoj razini bio je predsjednik Šumarskog društva Karlovac od 1974. do 1984. godine. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u ime karlovačkog društva. Svi mi koji smo radili sa Štefom cijenili smo ga, jer je bio izuzetan stručnjak sa širokim znanjem te osoba s kojom ste mogli raspravljati o stručnim problemima. Kroz svoj radni vijek susretao se s raznim problemima u struci, a svoje znanje i svoja životna iskustva u rješavanju problema, kojih nije bilo u stručnoj literaturi, prenosio je na mlađe kolege. U ime svih kolegica i kolega iz Hrvatskoga šumarskog društva ogranka Karlovac te Uprave šuma Podružnice Karlovac izražavam duboku sućut supruzi Ljubici, kćerki Miljenki, sinu Miljenku, unuci Barbari, unuku Hrvoju, snahi Vesni, zetu Renu i ostaloj rodbini. Dragi kolega Stjepane neka ti je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru.“ U ime Hrvatskoga šumarskog društva ogranka Karlovac sastavili Oliver Vlainić i Ivan Grginčić |