DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2020 str. 42     <-- 42 -->        PDF

U međuratnom razdoblju nisu zabilježeni veći perivojno-pejsažni pothvati, već samo interpolacija unutar donjogradske blokovske matrice, gdje se integriraju Trg kralja Petra Krešimira IV. i Trg žrtava fašizma (Sopina i sur. 2013). Početkom 20. stoljeća započinje plansko širenje grada na istok. Određivanje i planiranje novih urbanih i prometnih prostora rađeno je prema modelu prethodnoga stoljeća, pri čemu je potez reguliranog toka potoka Medveščak služio kao ishodište prepoznatljive strukture novoga istočnoga dijela grada, duž kojega je formiran Trg kralja Petra Krešimira IV. Time je taj, do tada rubni, sajmišni prostor grada poprimio karakter trga-parka, prometnoga čvorišta i prepoznatljivog elementa širega gradskoga prostora (Barišić 2002). Njegov karakter prometnoga čvorišta određen je njegovom velikom površinom i s čak deset prometnica koje prolaze njegovim područjem.
Tijekom stoljeća, taj još nedefiniran prostor postupno se oblikuje izgradnjom stambenih i javnih zgrada. Prve stambene zgrade realizirane su s istočne strane Trga, gdje je od 1923. do 1926. izgrađena stambeno-uredska zgrada ˝Činovnički dom˝, djelo arhitekta Valeriana Riesznera, koja je svojom velikom dimenzijom predočavala ambiciozno mjerilo toga novoga gradskoga prostora. Već sljedeće godine započinje definiranje i zapadnoga ruba Trga gradnjom sjeverne uglovnice arhitekata Slavka Benedika i Aladana Baranyaia te niza stambenih zgrada. Uz sjeverne radijalne prometnice, početkom 30-ih godina realizirane su dvije specifične trostrane uglovnice koje su bočno definirale još neizgrađenu parcelu sjeverne strane budućega Trga. Južni niz stambenih zgrada realiziran je nakon uređenja parka 1937. godine, a konačnu definiciju Trgu dala je nova, široka i reprezentativna prometnica u smjeru jugoistoka (danas Ulica kneza Višeslava), koja je presijecala dotada još u potpunosti nedefiniran prostor Trga (Barišić 2002).
Svjestan važnosti i značaja ovog novog gradskog prostora, danas poznatog kao T   rg kralja Petra Krešimira IV., grad Zagreb za njegovo uređenje raspisuje prvi parkovni natječaj u Kraljevini Jugoslaviji na kojemu je prvonagrađeni projekt pejsažnoga slovenskoga arhitekta Cirila Jegliča realiziran 1937.-1938. godine. Bio je to prvi moderni gradski park u zemlji, koji je za razliku od do tada karakterističnoga dekorativno-reprezentativnoga uređenja parkovnih prostora imao izrazito naglašenu socijalnu namjenu. Projektant je iskoristio negativan čimbenik presijecanja parka prometnicom kako bi napravio park s dvije različite cjeline. Južni dio parka osmišljen je kao ˝prirodnije˝ oblikovan prostor kojim dominira središnja livada omeđena krošnjama i zavojitim stazama. Sjeverna, manja cjelina podijeljena je na tri dijela: cvjetni vrt za odrasle, središnji parterni vrt i dječje igralište, prvo takvo u Hrvatskoj (Barišić 2002).
Zbog svoje lokacije i atraktivnosti, park nakon Drugoga svjetskog rata postupno gubi svoju cjelovitost i funkciju. Okolne zgrade se prenamjenjuju i stvaraju se novi prometni pravci prema jugu, čime se gubi ciljana skupina korisnika parka. Daljnjom urbanizacijom ovaj park prerasta iz rubnog područja u pravo gradsko čvorište, zbog čega djelomično gubi i svoj meditativni karakter. Zbog toga, ali i zbog slabog održavanja i onečišćenja, do sada su provedena tri projekta obnove. Prvi je vodila arhitektica Mira Halambek-Wenzler 1979. godine, u kojemu je osim obnove bio predviđen i redizajn pojedinih dijelova, obogaćivanje vegetacije i inventara, ali i redukcija pojedinih elemenata. Međutim, projekt je tek djelomično realiziran. Istu sudbinu doživio je i projekt obnove i sanacije iz 1991. godine. Ubrzo nakon toga, 1997. godine, slijedi rekonstrukcija povijesnih vrijednosti, odnosno obnova staza, redizajn pojedinih elemenata, obnova vegetacije i inventara te dječjeg igrališta. Posljednji projekt obnove i revitalizacije proveden je 2016. godine. Tada je napravljena replika fontane “Kozmički ciklus vode”, posađene su nove biljke, obnovljene su kamene staze, postavljene su nove klupe i koševi za smeće. Obnovljen je i bazen i donji dio fontane te je postavljena nova pergola i rasvjetni stupovi s fenjerima. Park kralja Petra Krešimira IV., koji se nalazi na istoimenom trgu u Zagrebu, 2000. godine proglašen je spomenikom parkovne arhitekture i upisan u Upisnik zaštićenih dijelova prirode koji vodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Površina parka je 2,4 ha.
Danas, kada su biljke već u potpunosti razvijene, park pruža utočište i bijeg od gradskog sivila i užurbanosti, što je dokaz njegove uspješne borbe s urbanizacijom i modernizacijom grada Zagreba. Svjesni njegove povijesne, kulturološke i dendrološke važnosti, odlučili smo ovom pomalo zanemarenom parku posvetiti pažnju, utvrditi njegovo današnje dendrološko bogatstvo i usporediti ga sa stanjem iz 1962. i 1995. godine.
MATERIJAL I METODE
MATERIALS AND METHODS
Radi utvrđivanja sadašnjega stanja dendroflore u Parku kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu, biljke su determinirane u razdoblju od ljeta 2018. do ljeta 2019. godine, jer je za točno određivanje pojedinih svojti bilo potrebno obuhvatiti i vegetativnu i generativnu fazu. Za potvrdu determinacije pojedinih svojti korištena je sljedeća literatura: Brickell (2003), Hillier i Lancaster (2014), Idžojtić (2005, 2009, 2013, 2019), Kelly (2004), Krüssmann (1972, 1976) i Roloff i sur. (1994–2019). Prema prikupljenim podacima napravljena je dendrološka analiza drvenastih biljaka u parku, a analizirani su sljedeći podaci: brojnost pojedinih svojti (vrsta, podvrsta, varijeteta, križanaca i kultivara), pripadnost porodici, areal, habitus, trajnost listova, cvjetovi, vrijeme cvjetanja, plodovi, broj autohtonih svojti i broj alohtonih svojti s pojedinih kontinenata. Iz literature su korišteni popisi drvenastih svojti prisutnih u parku prije 57 godina (Karavla 1962) i prije 24 godine (Turk 1995).