DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2020 str. 52     <-- 52 -->        PDF

pritisaka, zahtijeva ispravno planiranje, što obuhvaća pravilan odabir vrsta, provenijencija, omjera smjese te kvalitetnog šumskoga reprodukcijskog materijala, ključnog za uspjeh predviđenoga zahvata. Ako k tome, pridodamo i općeprihvaćenu krilaticu, temeljni postulat hrvatskoga šumarstva, potrajnost gospodarenja, modernim rječnikom nazvano održivo gospodarenje, jasno je kako postupci na tom tragu zahtijevaju interdisciplinarnost. U konačnici cilj nam je osnovati što otpornije i prilagodljivije sastojine koje imaju sposobnost brže prilagodbe na novonastale promjene, a adaptirani šumsko uzgojni principi zasnovani su na suvremenim znanstvenim spoznajama.
Dosadašnja praksa, uvedena šezdesetih godina prošloga stoljeća preferirala je sadnju alohtonih vrsta drveća u obliku kultura i plantaža. Tijekom vremena, nakon svoje prvotne uloge, takve sastojine, uglavnom bez provođenja pravilnih i pravovremenih mjera njege sastojine (prije svega prorjeda) zahtijevaju promjene u načinu gospodarenja. Također, zbog svoje strukture šumske kulture su izrazito osjetljive na biotske i abiotske čimbenike.
U trenutku ispunjenja svoje primarne svrhe (zaštita i priprema staništa za pridolazak autohtonih vrsta drveća) potrebno je provesti njihovu konverziju u mješovite šume autohtonih vrsta drveća. Isto je poželjno i zbog činjenice da su mješovite šume upravo zbog svoje strukture puno otpornije na utjecaje biotskih i abiotskih čimbenika od šumskih kultura te imaju veću biološku raznolikost, što pridonosi boljem ispunjavanju općekorisnih funkcija. Također, će se povećanjem okolišne vrijednosti šuma i šumskih kultura postići i zaštita tala, voda i zraka, pridonijet će se ublažavanju učinaka klimatskih promjena na šume, zaštiti biološke raznolikosti, spremanju ugljika i proizvodnji kisika. Dugoročno će se unaprijediti i estetska uloga šuma te krajobrazna raznolikost, što će zajedno doprinijeti uvećanju okolišne vrijednosti te gospodarske vrijednosti resursa. Navedeno nas upućuje da je takve sastojine potrebno šumsko uzgojnim radovima što prije obnoviti, odnosno prevesti u viši uzgojni oblik kako bi se doprinijelo povećanju njihove otpornosti i okolišne vrijednosti, povećanju općekorisnih funkcija i povećanju biološke raznolikosti. Problematika je zadnjih nekoliko godina aktualizirana mjerama iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske (razdoblje 2014. - 2020.), odnosno provođenjem tipa operacije 8.5.1 „Konverzija degradiranih šumskih sastojina i šumskih kultura“. Realizacija istoga je u praksi obavljena metodom direktnih konverzija (sadnjom/sjetvom).
Konverzija (lat. conversio – pretvaranje) je uzgojni postupak kojim se vrši prevođenje jednog uzgojnog oblika šume u drugi, primjenom odgovarajućih uzgojnih mjera. Primjenjuju se dvije metode, indirektna i direktna. Indirektna konverzija označava korištenje postojećih stabala ili izbojaka, kod kojih se mjerama njege, koristeći biološki potencijal sastojine stvaraju uvjeti za prirodnu obnovu i prevođenje u viši uzgojni oblik. Direktna konverzija se obavlja sjetvom ili sadnjom istom ili drugim ekonomski vrijednim vrstama drveća, kada biološki potencijal sastojine ne osigurava uspjeh određenih gospodarskih mjera (uzgojnih) u stvaranju preduvjeta za prirodnu obnovu. Ako konverziju obavljamo istom vrstom drveća radi se o rekonstrukciji (npr. nakon prevođenja bukove panjače, sadimo/sijemo bukvu), ili ako mijenjamo neku drugu autohtonu vrstu drveća radi se o supstituciji (npr. nakon panjače bagrema sadimo/sijemo hrast). Dugotrajan je to i kompleksan proces koji se jedino može ubrzati intenzivnim šumsko uzgojnim postupcima. Dugogodišnja sustavna istraživanja metodama indirektne konverzije, povođenjem principa oplodnih sječa i njihovim prevođenjem u visoki uzgojni oblik, s naglaskom na istraživanja našega priobalja, u panjačama hrasta crnike nalazimo u radovima Dubravca i Krejčija (2001), Krejčija i Dubravca (2000, 2004), Dubravca i Dekanića (2011), Dubravca i dr. (2018).
Nastavno na navedeno, Rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 2. veljače 2012. godine u šumariji Varaždin, Uprave šuma Podružnica Koprivnica, unutar GJ “Zelendvor”, dva su odsjeka 13c i 13d proglašena Šumom posebne namjene za znanstvena istraživanja, što je rezultiralo osnivanjem “FOPER” šume (Benko i dr. 2012, 2013). U proteklih nekoliko desetljeća došlo je do značajnijih promjena u okolišu s naslova vodnog režima. S jedne strane gradnja velikih hidro energetskih sustava s akumulacijskim jezerima, a s druge klimatske promjene koje se odražavaju kroz značajno povećanje temperature zraka. To nas je navelo na potrebitost provođenja ovakvih istraživanja u kojima se testiraju dvije vrste hrasta (lužnjak i kitnjak), kao i dva različita načina sadnje u polipropilenskim štitnicima (s manjim brojem biljaka - 1.111 kom/ha) i bez štitnika (veći broj biljaka – 2.500 kom/ha).
Cilj istraživanja je ispitivanje uspješnosti konverzije sadnjom dvije različite vrste hrasta (lužnjaka i kitnjaka) sađena na dva načina sadnje, jedan sadnjom sadnica u polipropilenskim štitnicima i drugi klasičnom sadnjom (bez štitnika).
Mayhead i Boothman (1997) su proučavali rast i razvoj dvogodišnjih sadnica hrasta kitnjaka tretirajući ih tijekom tri godine štitnicima različitih visina. Zaključili su da viši štitnici proizvode više biljke, ali nakon što biljka izađe iz štitnika njezin prirast se izjednačuje. Što su biljke više promjeri su im manji. Preživljavanje je bolje u štitnicima (Potter 1991, Ponder 1996), a i zaštita od divljači je bolja. Nakon 5 – godišnjeg rasta biljaka u štitnicima (Potter 1991) biljke su dovoljno stabilne i čvrste da mogu dalje same rasti bez pomoći štitnika, nakon njihovog uklanjanja. Preživljavanje biljaka je značajno veće u štitnicima (Liović i dr. 2019) nego bez njih. Biljke su u štitnicima puno više (čak tri puta), a i