DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2020 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Zapisi iz hrvatskih šuma (7)
Šumski dragulji, ekologija
Radovan Kranjčev
O staništima i najpovoljnijim ekološkim uvjetima za život miksomiceta (u daljnjem tekstu M ) već smo istakli nekoliko općih napomena. Međutim, za potpunije razumijevanje nužno je prikazati ovu problematiku podrobnije, kako bi se bolje shvatilo mjesto i značaj tih organizama, odnosno tog dijela carstva prirode u šumskim ekosustavima.
Ako u neku šumsku sastojinu zađemo tijekom vrućih ljetnih dana, ili zimi kad prevladavaju niske temperature, posebice one ispod nule, postoji vrlo mala vjerojatnost susresti neku od svojti M ili opaziti njihove jedva prepoznatljive tragove, ostatke. Za razvoj M najpovoljniji uvjeti su umjerena temperatura (15-250C) tla i zraka te istovremeno umjerena do povećana vlažnost. Ako takvog poklapanja između temperatura i vlažnosti nema, vidljivo pojavljivanje M može potpuno izostati u jednom ili dva vegetacijska ciklusa. M su međutim sposobni preživjeti i takva kritična razdoblja, jer u njihovom razvojnim ciklusu postoje posebne anatomske strukture spremne opstati i tijekom najekstremnijih ekoloških uvjeta (sklerocij).
Poklapanje umjerene vlažnosti i temperatura zraka i tla optimalni su dakle preduvjeti za njihov razvoj. Naravno, u najvećem broju slučajeva nužan je i raspoloživi supstrat, odnosno mrtvo drvo u raznim etapama biološke razgradnje. Živa i zdrava šumska stabla najmanje su izložena razvoju M, ali i onda kada su stojeća stabla mrtva, M ih rijetko naseljavaju, jer plazmodiji preferiraju ležeće dijelove ­biljaka.
Dok je plazmodij u odnosu na svjetlo negativno foto-taksičan, sporokarpi su pretežito pozitivno foto-taksični. Plazmodij koji je u početku negativno fototaksičan i u razmjerno visokoj vlazi (pozitivna hidro-taksija), mijenja osjetljivost i kod većeg broja svojti ispuže na bolje osvijetljeni i razmjerno suhi dio mikro-staništa, ali nikada na izravnu sunčanu svjetlost. Mali plazmodiji se združuju u veću višejezgrenu tvorevinu, kojoj je glavna gradivna tvar keratin. Zreli plazmodij na početku fruktifikacije stvara čvorove, pupove ili uzlove koncentrirane protoplazme. Uz veliki gubitak vode (gutacija), kod većine svojti oblikuje jedan od moguća četiri oblika plodišta ili sporangija: sporokarp, plazmodiokarp, etalij ili pseudo etalij.
U razmjerno kratkom razdoblju proljeća i jeseni M naseljavaju svaku pogodnu površinu drveta ili drugog biljnog materijala. Najčešće je to mrtvo drvo starih panjeva, odnosno njihove unutrašnjosti, dijelovi otpale kore, trulih grana i grančica, suhog lišća, odbačene daske, grede ili letve, drvena strugotina, okrajci drvenih trupaca i pilovina na pilanama, odlagalištima drveta, kao i sav drugi drveni materijal raznih starih ograda, kolje i stari čokoti u vinogradima, voćnjacima i drugdje. Međutim, M naseljavaju i različite biljne organe živih biljaka, ali uvijek ili pretežito samo nekih vrsta, poput listova i stabljika koprive, listova raznih šaševa, kaljužnice, rogoza, i drugih. Ponekad su kolonije nekih svojti M duboko skrivene u šupljinama mrtvog debla ili ispod debele kore, primjerice bukvi ili hrastova. Neke svojte susrest ćemo i unutar busenja različitih mahovina i lišajeva, a neke naseljavaju, čini se, golu površinu kamenja. Ove posljednje prilagođene su na život u visoko planinskom području (nivalne svojte) i one su za sada u Hrvatskoj neistražene.
Dosadašnja istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da M najčešće i s najvećim brojem svojti naseljavaju sljedeće vrste šumskog drveća: joha, topola, bukva, bor, ariš. Najmanje naseljavaju javor, grab i jasen.
Fagocitoza je glavni način primanja hrane. Hrana M su neka živa bića poput bakterija, praživotinja, alga, dijelovi lišajeva i gljiva, kvasovci, spore gljiva, ali ipak najčešće je to mrtvi drveni supstrat. Prema tomu M su saprofiti i paraziti i svojom metabolitičkom aktivnošću, nerijetko udružene s hifama gljiva, dugotrajno utječu na biološku razgradnju drveta te time pomažu općem kruženju tvari i protjecanju energije u šumskom ekosustavu.
Među M ima i takvih svojti koje su nametnici na drugim svojtama M, ali i takvih koje su napadnute nekim, uvijek određenim, svojtama gljiva.
Ako pratimo ove ekološke prilike u nekom šumskom ekosustavu, nerijetko se dogodi opažanje nekolicine svojti M koje istovremeno u trajanju od 1-3 dana prekriju najpogodnija mikro-staništa, pa nam tada, primjerice, velik dio šumskog tla i drvenih ostatka na njemu odjednom postaje bijel od guste populacije općepoznate M bijele sluznjače (Ceratiomyxa fruticulosa (Müll.) Macbr.). Tako se u „valovima“ smjenjuju populacije i nekih drugih svojti, samo što su njihova plodna tijela mala, makar nazočna u većim ili velikim kolonijama, pa nisu tako dobro vidljiva u šumi. I još nešto: takvi „valovi“ pojavljivanja M