DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2020 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Prof. Anica Mrzljak, dipl. ing. šum. (29. svibnja 1931. – 22. kolovoza 2020.)
Oliver Vlainić
, dipl. ing. šum. ispred HŠD ogranka Karlovac
Na karlovačkom rimokatoličkom groblju Dubovac 1. rujna 2020. sahranjena je Anica Mrzljak, diplomirana inženjerka šumarstva i čuvena profesorica Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac. Epidemiološke mjere uzrokovane epidemijom bolesti COVID-19 uzrokovale su posljednji ispraćaj s maksimalno 50 sudionika sprovoda. Ispred njenih nekadašnjih učenika iz Šumarske škole tužnom skupu obratio se voditelj UŠP Karlovac Marin Svetić, čiji govor prenosim u cijelosti:
„Draga naša profesorice, u ime brojnih generacija učenika Šumarske škole Karlovac, kao jedan od Vaših đaka, u ovom teškom trenutku oprostit ću se s Vama s nekoliko prigodnih rečenica.
Ana (Anica) Mrzljak, kći Josipa i Janje Babić, rođena je 29. svibnja 1931. u Duboviku pokraj Slavonskog Broda. Osnovnu školu je završila u Gradištu kraj Županje 1942. godine, a gimnaziju u Vinkovcima 1950. godine. Upisala je studij na Šumsko-uzgojnom odsjeku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je završila 1955. godine. Iste godine 1. svibnja zaposlila se na Šumarskoj školi u Karlovcu. U Karlovcu je zasnovala i obiteljski dom s Ivanom Mrzljak, također šumarskim inženjerom, s kojim je dobila i sina Ladislava.
Stručni ispit za zvanje profesorice srednje stručne škole položila je 1958. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao glavne predmete na školi predavala je dendrologiju i zaštitu šuma, a uz to i botaniku, kemiju i ekonomiku. Napisala je nekoliko skripti za potrebe učenika škole. Predavala je i u školi za obrazovanje odraslih. Bila je profesor šumarstva s najdužim stažom na Šumarskoj školi. Osnovala je i upotpunjavala zbirke predložaka iz dendrologije i zaštite šuma.
Povrh toga bila je dugogodišnja voditeljica grupe „Tribina mladih“, a njenim odlaskom grupa je prestala djelovati. „Grupa je okupljala velik broj učenika, koji su s velikim interesom i pozornošću nazočili svake godine nadasve edukativnim i zanimljivim predavanjima i susretima. Godišnje je bilo organizirano 10-15 takvih druženja, a gosti su najčešće bili istaknuti stručnjaci iz različitih područja, kao što su: medicina, šumarstvo, povijest, glazbena kultura, zatim poznati karlovački alpinisti, kao i stručnjaci iz škole.“
Odgajala je i obrazovala 39 generacija učenika, budućih šumarskih tehničara, i time dala značajan doprinos hrvatskom šumarstvu. U zasluženu mirovinu otišla je 31. kolovoza 1993.
Bila je članica Šumarskog kluba Karlovac, kasnije karlovačkog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva, a 1956.-57. godine i tajnica kluba.
Nakon duge i teške bolesti preminula je u Karlovcu 22. kolovoza 2020.
Moram naglasiti da ste nama učenicima bili i autoritet i uzor. S velikim zanimanjem upijali smo i pamtili svaku Vašu rečenicu, svaku karakteristiku pojedine šumske vrste s kojom ste nas upoznavali: „Klinastu bazu lista ima hrast kitnjak, a uškastu lužnjak.“, „Češer jele stoji uspravno, a smrekov visi…..“, „Ivane, ne idi kući u Slavoniju za veliki vikend, jer ćeš sve naučeno zaboraviti do ponedjeljka.“, „Marine, prije odlaska na nogomet ponovi vrste u makiji i garigu“.
Bili ste nam sve godine školovanja i puno više od profesorice dendrologije i zaštite šuma, oprostite nam za sve naše đačke nestašluke, i veliko Vam hvala na svemu pruženom u stručnom i nadasve ljudskom i roditeljskom pristupu.
Vaša konstatacija da su „ljudi gusto posijani, a rijetko nikli“ je svevremenska.
Izražavam duboku sućut suprugu Ivanu, sinu Ladislavu, snahi Jasni, unuci Maji i ostaloj tugujućoj rodbini. Čuvala Vas laka hrvatska zemlja i počivali u miru.“
U ime Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac posljednji pozdrav uputila je pedagoginja škole prof. Mirna Korkut.