DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2021 str. 61     <-- 61 -->        PDF

u tlu (Vučetić i Vučetić, 1995). U sredozemnom području često se kao posljedica određenih meteoroloških čimbenika javlja suša. Trajanje sušnog razdoblja uvjetuje i vegetaciju koja se može prilagoditi toj pojavi. Suša je dulje abnormalno pomanjkanje vlage, osim toga to je nedostatak ili potpuni izostanak oborina. Na intenzitet suše utječu temperatura zraka, brzina vjetra, relativna vlaga zraka i dr. Nadalje, uz sušu javlja se i evapotranspiracija koja utječe na zalihe vode u tlu. Naravno da se u navedenim stanišnim uvjetima zahtijeva prilagođenost šumske vegetacije, a to svojstvo adaptacije pokazuje i hrast crnika u različitim zajednicama na Sredozemlju. Premada je tolerantna vrsta na sušu i visoke temperature, manje je tolerantna od širokolisne zelenike (Phillyrea latifolia L.) i planike (Arbutus unedo L.) prema Peñuelas i dr. (2018).
Stanišni uvjeti u Sredozemlju iznimno su zahtjevni za obnovu šumske vegetacije (Španjol et al. 2006). Radi se o utjecaju podneblja i osnovnim značajkama zemljišnog pokrivača na kršu, gdje je izražena prostorna varijabilnost. Najvažniji čimbenici diferenciranja zemljišnog pokrivača na kršu jesu prema Vrbek et al. (1995): morfostruktura krškog terena, petrografske modifikacije supstrata, procesi okršavanja te antropogeni utjecaji. Na padinama uz kršku morfologiju zemljišni pokrivač je diferenciran denudacijskim procesima. Navedeno je tijekom stoljeća uz posebno izražen izravan ili neizravan čovjekov utjecaj djelovalo na smanjivanje površina crnikovih šuma te se negativno odrazilo u kvalitativnom smislu. Istovremeno mnogi autori danas (Terradas 1999, Roda i dr. 1999) smatraju da tipičan mediteranski tip vegetacije nije šuma, nego gusti vazdazeleni različiti oblici grmolike vegetacije kao što su makija i garig u Sredozemlju, „chaparral“ u Kaliforniji, „fynbos“ u Južnoafričkoj Republici, „matorral“ u Čileu i „mallee“ u Australiji.
Istovremeno, sa šumarskog gledišta, visoka šuma u ovom slučaju crnikove šume stabilniji su ekosustav i otporniji u smislu odnosa prema šumskim požarima (Dubravac i dr., 2018). Za razliku od niskih uzgojnih oblika iste šume koja se razlikuje po gustoći vrsta i većoj količini gorive tvari u prizemnom sloju i sloju grmlja. Sama gustoća makije osigurava brzinu širenja požara s velikom količinom šumskog gorivog materijala. U odnosu vegetacije i požara potrebno je poznavati odnos svake pojedine vrste prema zapaljivosti i gorivosti. Poznavanje obilježja šumskih goriva u pogledu zapaljivosti (sposobnost goriva da se zapali) i gorivosti (sposobnost goriva da održava vatru) vrlo je bitna u pogledu nastanka i širenja šumskih požara. Različite se metode koriste za utvrđivanje zapaljivosti i gorivosti. Najčešće primjenjivana jest ona koju je detaljno opisao Valette (1990), a koja se bazira na istraživanju zapaljivosti i gorivosti lisne mase. Dosadašnja istraživanja zapaljivosti i gorivosti označila su hrast crniku kao izrazito zapaljivu vrstu. Tako Dimitrakopoulos (2001) te Alessio i dr. (2008) svrstavaju hrast crniku u skupinu ekstremno zapaljivih vrsta. Nadalje, Alessio i dr. (2008) pridodaju da je zapaljivost i gorivost slična tijekom cijele godine, odnosno zapaljivost i gorivost su gotovo podjednaki neovisno o tome da li se radi o mirovanju vegetacije ili vegetacijskoj aktivnosti. To potvrđuje i Rosavec (2010) koji je istražujući zapaljivost i gorivost hrasta crnike na Rabu utvrdio da se u promatranom razdoblju (lipanj 2007. – lipanj 2009.) zapaljivost kretala od 6,05 s do 9,27 sekundi, dok se gorivost kretala od 9,64 s do 13,94 sekundi. Rosavec (2010) je na temelju provedene regresijske analize utvrdio da statistički značajno na gorivost hrasta crnike utječu sadržaj vlage goriva te srednja mjesečna temperatura i srednja mjesečna količina oborina (tablica 10). U svakom slučaju bitna je razlika u strukturi šume crnike, jer šume visokog uzgojnog oblika i kvalitetnije panjače imaju manju zastupljenost i pokrovnost vrsta u prizemnom sloju, a sloja grmlja gotova da i nema. Stoga je eventualno širenje i razvoj požara usporeniji nego u makiji ili sastojini na prijelazu između makije i panjače. U vegetacijskom smislu šume hrasta crnike na istraživanim plohama pod jakim su utjecajem interakcije biotskih čimbenika što se potvrđuje i u drugim sredozemnim zemljama (Lortie i dr. 2004) gdje ti čimbenici imaju jak utjecaj na strukturu i dinamiku biljnih zajednica. Na nekim istraživanim plohama (Rab-Kalifront) posebno je vidljiv negativan utjecaj prevelikog broja divljači po jedinici površine. U našem istraživanju (tablice 6 i 7) uočava se intenzitet tog negativnog utjecaja, posebice u sloju grmlja i prizemnog raslinja. Snimkama i praćenjem stanja u razdoblju od 2002., 2006., 2009. i 2014. godine zamjetan je izostanak diferenciranja vrsta u više slojeve. Stoga dolazi do stvaranja neravnoteže i narušavanja te promjena u progresivnoj sukcesiji (Callaway, 2007). Za obnovu u mediteranskom šumskom ekosustavu kritična je upravo faza ponika i pomlatka i njihov daljnji razvoj (Cuesta i dr. 2010).
U praćenju stanja na pokusnim plohama uočava se dinamika razvoja. Iz prvih izmjera trajne pokusne plohe (MAB ploha) br. 36 koje datiraju iz 1983. Godine, vidljivo je kako je tadašnja sastojina prema svom strukturnom obliku bila u prijelaznom stadiju između makije i panjače. Izmjerom 1993. godine utvrđeno je kako se sastojina razvija u smjeru progresivne sukcesije i polako se uzdiže prema kvalitetnoj panjači, jer dolazi do smanjivanja vrsta u sloju drveća i izdvajanja dominantnijih stabala (slika 3). To potvrđuju istraživanja Rauša i Matića (1987) i Rauša i dr. (1994) kojima je utvrđeno da se šuma na plohi br. 36 razvija iznimno dobro. Procesi sukcesije bez antropogenog utjecaja mogu se pratiti i na plohama na Brijunima (Tablice 2 i 3), Mljetu (Tablica 4) i Lokrumu (Tablica 5). Na navedenim plohama prisutni su procesi progresivne sukcesije, što je i očekivano, jer nije bilo destabilizirajućih čimbenika (npr. požari). Uvjeti za praćenje stanja i dinamiku razvoja su iznimno povoljni, jer se radi o zaštićenim područjima Nacionalnom parku i posebnom rezervatu šumske vegetacije. Trajne pokusne plohe osnovane su radi dugoročnih i