DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2021 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Još živući stanovnici tih prekodravskih naselja i njihovih zaselaka, od kojih su do danas ostali jedino njihovi izvorni toponimi (kao naselje Bukevje), otkrivaju mi niz osobno zanimljivih spoznaja koje su se odnosile na pojedine pojave, događaje i na različite biljne i životinjske vrste. Tako, primjerice, iz tih razgovora saznajem o tome da su novouspostavljene vlasti nakon završetka Prvog svjetskog rata očistile, posjekle sav šumski pokrov uz granicu s Mađarskom, što je obuhvatilo i današnji dio neznatno izdignute šume pod nazivom Telek. Ističem taj podatak zbog toga jer je tamo i tada rasla sastojina nizinske bukve, koja i danas predstavlja osobiti biljno-geografski i fitocenološki fenomen u Hrvatskoj. Naime, i danas se na tom lokalitetu njeguje, čuva i tako održava manja sastojina te iste bukve koja prema tomu ne može biti starija od stotinjak godina. Iz pripovijedanja starih stanovnika ovoga kraja saznajem iz prve ruke i to kako je ovdje nekad bilo mnogo više vode, mnogo više „starih Drava“, zamuljenih manjih ili većih depresija, mnogo više jezeraca i bara, mnogo više plavljenja i katastrofičnih poplava, od kojih su ostajale pošteđene samo neznatno više „grede“. Tako, primjerice, o tome govore toponimi Ciganfiz, Bukevje, Futvajda (kod Ždale), Šukalovo, Mala i Velika rakita, Nadoštovo te Vilinsko jezero s obiljem cvatućeg bilja i s mnogo životinja. Već i ovi toponimi svojom etimologijom ukazuju na tijesnu povezanost čovjeka i ostaloga živog svijeta koji ga je okruživao. Uz sve ovo bio je i poznati pojam „živo blato“ kao razmjerno velika vodena površina u kojoj je propadala i ugibala stoka koja bi u njega zapala, i koja danas zbog generalnog pada razine podzemnih voda više ne postoji. To snižavanje razine podzemnih voda koje ovdje ističem, vjerojatno je i jedan od značajnih faktora sušenja hrastovih sastojina na ovim staništima kao nezaustavljiv proces zamijećen posebice u posljednjih četrdesetak godina. U blizini zaštićene bare Čambine rasla je do prije 50 godina jedna velika, divovska divlja trešnja, čije deblo je moglo obuhvatiti tek petero ljudi. Bila je viša od svih okolnih šumskih stabala. Svojim je plodovima hranila mnogo žitelja šume, ali i mnogo djece i odraslih. Slično je bilo i sa stablima divljih jabuka i krušaka od kojih i danas neka rastu na ovim staništima. Tu posebice veliku divlju trešnju kupili su neki strani trgovci jer je obilovala drvetom vrijednim u stolarstvu. Čak su i iz tla povadili njezino debelo korijenje koje se koristilo za izradu drvenih dijelova pušaka. U tom pogledu posebnu prirodnu zanimljivost danas predstavlja u Repašu skoro čista sastojina gloga, posebno u proljeće u vrijeme cvjetanja ili u jesen prilikom zrenja plodova. Lirsko kazivanje i lijep spomen na nekadašnje ljude i biljke kao njihove pratitelje, odnosi se i na košutu, danas zaštićenu biljku običnu kockavicu ili košuticu ili košutovinu (Fritillaria meleagris L.). Kad bi se mladić zagledao u neku djevojku, otišao bi s njom u šumu i pomno tražio košutu koju bi poklonio djevojci kao znak ljubavi. I danas u ovoj šumi na nekim staništima raste ova ugledna biljka. Uz vodene površine bilo je mnogo bizamskih štakora ili ondatri (Ondatra zibethicus (Link, 1795.). Mnogo su ih lovili zbog njihovog krzna. Bilo je i mnogo kuna, posebice kuna bjelica, ježeva te mnoštvo jazavaca. U šumi je bilo puno zmija, među njima i riđovki, od kojih su nerijetko stradali konji. Svinje, konji, goveda i kokoši hranili su se u šumi i po njezinim rubnim dijelovima. Čuvali su ih seoski pastiri, kanasi, koji su uvijek nosili dugi bič i njima pucali na određeni način koji je prepoznavala pojedina stoka. Zanimljiv podatak odnosi se posebice na svinje. Kada bi se oprasile krmače, odvodile bi se na posebna vlažna i |