DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2021 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Otvoreno pismo: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu Igor Anić, Oliver Vlainić AKADEMIJA ŠUMARSKIH ZNANOSTI Trg Mažuranića 11 10000 Zagreb HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO Trg Mažuranića 11 10000 Zagreb Broj: 13/2020. Zagreb, 28. prosinca 2020. godine MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE Ulica grada Vukovara 78 10000 ZAGREB Predmet: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu Poštovani, na temelju vašeg poziva od 4. prosinca 2020. godine i objavljenog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu, Akademija šumarskih znanosti dostavlja svoje mišljenje i prijedloge koji se odnose na šumarstvo, odnosno na prijedloge o izdvajanju šuma i šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja i njihovo privođenje poljoprivrednoj proizvodnji (u prijedlogu izmjena Članak 2. i Članak 3.). Šumarstvo Hrvatske, a posebno šume i šumarstvo hrvatskog Sredozemlja, danas se nalazi u čudnom i nepovoljnom položaju. Usprkos tome što je u većem dijelu svijeta prepoznata i uvažena važnost šume, posebno u današnjim ekološki sve nepovoljnijim životnim uvjetima, kod nas je svakim danom položaj šuma i šumarstva sve bezizgledniji. Šumarstvo se marginalizira, a na sredozemnom krškom području dovodi se u pitanje sama njegova bit, bez obzira na kontinuirani 255-godišnji rad, postojanje i zasluge što i danas imamo vrijedne i najprirodnije šume u Europi. Na žalost, danas se u našem šumarstvu inače ozakonjeno načelo potrajnosti ili održivog razvoja dosljedno ne provodi. U šumskim požarima svake godine prosječno izgori preko deset tisuća hektara šuma i šumskih zemljišta na kojima gotovo izostaje obnova šume i pošumljavanje. Istodobno se omogućuje svekolika prenamjena šuma i šumskog zemljišta u druge svrhe, što je u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o šumama. Posebno se šume uzimaju, i kad to nije društveno nužno, za izgradnju poslovnih zona, golf i drugih igrališta, za podizanje višegodišnjih nasada, obično fiktivnih maslinika i vinograda, na atraktivnim mjestima uz more. Tu ne postoji, osim privatnog interesa, nijedno ekološko i gospodarsko opravdanje. Odnos prema šumama i šumskom zemljištu na sredozemnom kršu doveden je do apsurda koji je nezabilježen u našoj povijesti. Dio šuma i šumskih zemljišta se prenamjenjuje, dakle krči, dok istodobno vrijedne površine obradivih poljoprivrednih zemljišta na krškim poljima ostaju neobrađene. Dio će se predloženim izmjenama u praksi ponovno devastirati pašarenjem i brstom čime se poništavaju sve dobiti progresivne sukcesije šumske vegetacije. Na najvećem dijelu neobraslih šumskih zemljišta gotovo je onemogućeno pošumljavanje i obnova šuma jer su kao takvi uvršteni u ekološku mrežu iako je na takvim šumskim zemljištima šuma izvorni vegetacijski oblik. Zbog toga nas čudi da se u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu, u člancima 2. i 3., predlaže izdvajanje šikara, šibljaka, gariga i neobraslog šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja. Kako nemamo informaciju o površinama šuma i šumskog zemljišta koje se planiraju izdvojiti iz Programa gospodarenja šumama, niti imamo ekološke i gospodarske analize opravdanosti izdvajanja smatramo da je ovo, sa šumarskog stajališta, neprihvatljivo i u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o šumama. Prostora na kršu ima dovoljno za poljoprivredu i šumarstvo, ali razgraničenje između poljoprivrednih i šumskih zemljišta treba napraviti struka. Mišljenja smo da nikakva, pogotovo značajnija, prenamjena i izdvajanje površina nije prihvatljivo dok država ne uredi Zemljišne knjige i Katastar zemljišta. Znamo da je to zahtjevan posao, ali on se mora napraviti. Što prije to bolje jer sve drugo nije cjelovito rješenje. Tek nakon toga treba napraviti inventuru šumskog zemljišta i poljoprivrednog zemljišta, izraditi strategiju i program razvoja ovog izuzetno vrijednog i značajnog nacionalnog prostora koji to zaslužuje i na što se predugo čeka. Činjenica je da mi ni danas nemamo pouzdane (točne) podatke o poljoprivrednom zemljištu, odnosno njegovoj ukupnoj površini, vlasništvu i zapuštenim površinama koje su značajne. Samo na 88 krških polja i riječnih dolina na sredozemnom području Republike Hrvatske, koja zauzimaju 77.500 hektara, obrađuje se manje od 50 % površina i to |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2021 str. 87 <-- 87 --> PDF |
traje već desetljećima. Umjesto da melioriramo i privedemo svrsi najvrjednije poljoprivredne površine na kršu mi planiramo iz šumskogospodarskog područja izdvojiti šume i šumsko zemljište i pretvoriti ih u poljoprivredne površine. Planira li predlagatelj zakona i izdvajanje najvrjednijih poljoprivrednih površina na kršu za potrebe šumske proizvodnje, ako se već ne obrađuju? Šikare s grmolikom vegetacijom, šibljake i garige šumskouzgojnim zahvatima treba prevoditi u više uzgojne oblike i tako stvarati gospodarski i općekorisno vrijednije šumske ekosustave na kršu, a ne ih i dalje devastirati i pretvarati u goleti što će imati negativne posljedice i za sam okoliš i sve koji se u njemu nalaze. Kako je na sredozemnom krškom području samoregulacijska valencija ekosustava kudikamo niža nego na kontinentalnom dijelu, svaki zahvat i gospodarenje na ovom području koji prelaze granicu samoregulacijske sposobnosti ekosustava, imaju za posljedicu regresijske procese i eroziju tla. To se ničim ne može opravdati. Neobraslo šumsko zemljište i krški pašnjaci zauzimaju značajne površine na sredozemnom krškom području. Sadašnja proizvodnja stočne hrane na tim površinama vrlo je mala i iznosi od 270 do 350 kg sijena po hektaru i na tim površinama se ne može prehraniti, za 240 ispašnih dana, niti jedna ovca (0,5 – 0,6) po hektaru. Te niske vrijednosti proizilaze uglavnom iz neracionalnog i neplanskog višestoljetnog korištenja površina. Da bismo ovo stanje promijenili potrebno je zaustaviti daljnju degradaciju i povećati proizvodnu sposobnost tih krških površina. Ta proizvodnost može se povećati odgovarajućim melioracijskim postupcima, pa i administrativnim mjerama. To su potvrdila i znanstvena istraživanja, primjerice kod Sinja, gdje je utvrđeno da su prinosi travne mase na ograđenom pokusu značajno veći (4 – 11 puta) u odnosu na prinose izvan ograde. Mogućnosti koje pružaju krški pašnjaci kao izvori stočne hrane i uopće za unapređenje stočnog fonda mogle bi biti velike jedino ako bi se prostor meliorirao. Povećani prinos travne mase može se postići i u kraćem razdoblju (2 – 5 godina), ako uz administrativne uporabimo i niz drugih šumskih melioracijskih mjera, primjerice očuvanje postojeće degradirane pašnjačke površine te podizanje njihove proizvodne sposobnosti, zatim podizanje šumskih zaštitnih pojaseva i podizanje brstika na krškim goletima. Brstik je niska patuljasta i gusta šumska sastojina bjelogoričnog drveća i grmlja namijenjena isključivo prehrani stoke u obliku brsta. To nije nepoznati oblici vegetacije. Međutim, sadašnje i eventualne buduće brstike na krškim goletima treba razlikovati. Sadašnji brstici su žalosni ostaci degradiranih, nekad lijepih i prostranih šuma. To su žalosni spomenici destruktivnog djelovanja materijalno oskudnog krškog življa s jedne strane, te loše šumarske politike prošlih vremena s druge strane. Takve brstike mi ne trebamo. Ne smijemo pretvarati šume u brstike, pa u kamenjar, nego baš obrnuto: kamenjar treba pretvoriti putem brstika u šume niskog i visokog uzgojnog oblika. Cilj je stvaranju brstika baš u tome, da se produkcija stočne krme značajno poveća na krškim goletima. Dok krški pašnjaci proizvode godišnje 200 do 300 kg sijena po hektaru, brstik može dati od 2.000 do 2.500 kg zelenog lišća po hektaru u najkritičnije vrijeme, za vrijeme najveće suše i žege. Hranjiva vrijednost lišća nešto je slabija od hranjive vrijednosti trava, ali ta razlika nije velika i može se smanjiti unošenjem u brstike odgovarajuće vrste drveća i grmlja koje stoka rado jede. Brstik je sastavljen od šumskog drveća i grmlja, čije korijenje veže krški teren i štiti ga od erozije. Pod krošnjama brstika stvara se posebna mikroklima i humus, tlo je zaštićeno od ispiranja i degradacije, a pod zaštitom drvenastih biljaka razvija se i travni pokrov. Brstik se vrlo brzo podiže, za 5 do 6 godina, a još se brže i lakše obnavlja sječom na panj. Nakon izvedene resurekcije u jesen, već idućeg ljeta, brstik je obnovljen i sposoban za pašu. Napokon, brstici se mogu vrlo lako prevoditi u sastojine višeg uzgojnog oblika. Od brstika do prave šume je samo jedan korak. Ideja o brsticima nije nova, ona je potekla još u prošlom stoljeću. Nju treba samo temeljito ispitati, proučiti i u interesu stočarstva, a i šumarstva na kršu primjenjivati u što širem opsegu. Pozivamo vas da razmotrite i uvažite naše argumente i prijedloge kako bi naša generacija ostala u povijesti pamćena kao ona koja je ozelenjavala i oplemenjivala sredozemni krš, a ne kao ona koja je izazvala novi val degradacije sredozemnog krša. S poštovanjem, Predsjednik Akademije šumarskih znanosti Akademik Igor Anić, v.r Predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva Oliver Vlainić, dipl. ing. šum., v.r. |