DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2021 str. 87 <-- 87 --> PDF |
traje već desetljećima. Umjesto da melioriramo i privedemo svrsi najvrjednije poljoprivredne površine na kršu mi planiramo iz šumskogospodarskog područja izdvojiti šume i šumsko zemljište i pretvoriti ih u poljoprivredne površine. Planira li predlagatelj zakona i izdvajanje najvrjednijih poljoprivrednih površina na kršu za potrebe šumske proizvodnje, ako se već ne obrađuju? Šikare s grmolikom vegetacijom, šibljake i garige šumskouzgojnim zahvatima treba prevoditi u više uzgojne oblike i tako stvarati gospodarski i općekorisno vrijednije šumske ekosustave na kršu, a ne ih i dalje devastirati i pretvarati u goleti što će imati negativne posljedice i za sam okoliš i sve koji se u njemu nalaze. Kako je na sredozemnom krškom području samoregulacijska valencija ekosustava kudikamo niža nego na kontinentalnom dijelu, svaki zahvat i gospodarenje na ovom području koji prelaze granicu samoregulacijske sposobnosti ekosustava, imaju za posljedicu regresijske procese i eroziju tla. To se ničim ne može opravdati. Neobraslo šumsko zemljište i krški pašnjaci zauzimaju značajne površine na sredozemnom krškom području. Sadašnja proizvodnja stočne hrane na tim površinama vrlo je mala i iznosi od 270 do 350 kg sijena po hektaru i na tim površinama se ne može prehraniti, za 240 ispašnih dana, niti jedna ovca (0,5 – 0,6) po hektaru. Te niske vrijednosti proizilaze uglavnom iz neracionalnog i neplanskog višestoljetnog korištenja površina. Da bismo ovo stanje promijenili potrebno je zaustaviti daljnju degradaciju i povećati proizvodnu sposobnost tih krških površina. Ta proizvodnost može se povećati odgovarajućim melioracijskim postupcima, pa i administrativnim mjerama. To su potvrdila i znanstvena istraživanja, primjerice kod Sinja, gdje je utvrđeno da su prinosi travne mase na ograđenom pokusu značajno veći (4 – 11 puta) u odnosu na prinose izvan ograde. Mogućnosti koje pružaju krški pašnjaci kao izvori stočne hrane i uopće za unapređenje stočnog fonda mogle bi biti velike jedino ako bi se prostor meliorirao. Povećani prinos travne mase može se postići i u kraćem razdoblju (2 – 5 godina), ako uz administrativne uporabimo i niz drugih šumskih melioracijskih mjera, primjerice očuvanje postojeće degradirane pašnjačke površine te podizanje njihove proizvodne sposobnosti, zatim podizanje šumskih zaštitnih pojaseva i podizanje brstika na krškim goletima. Brstik je niska patuljasta i gusta šumska sastojina bjelogoričnog drveća i grmlja namijenjena isključivo prehrani stoke u obliku brsta. To nije nepoznati oblici vegetacije. Međutim, sadašnje i eventualne buduće brstike na krškim goletima treba razlikovati. Sadašnji brstici su žalosni ostaci degradiranih, nekad lijepih i prostranih šuma. To su žalosni spomenici destruktivnog djelovanja materijalno oskudnog krškog življa s jedne strane, te loše šumarske politike prošlih vremena s druge strane. Takve brstike mi ne trebamo. Ne smijemo pretvarati šume u brstike, pa u kamenjar, nego baš obrnuto: kamenjar treba pretvoriti putem brstika u šume niskog i visokog uzgojnog oblika. Cilj je stvaranju brstika baš u tome, da se produkcija stočne krme značajno poveća na krškim goletima. Dok krški pašnjaci proizvode godišnje 200 do 300 kg sijena po hektaru, brstik može dati od 2.000 do 2.500 kg zelenog lišća po hektaru u najkritičnije vrijeme, za vrijeme najveće suše i žege. Hranjiva vrijednost lišća nešto je slabija od hranjive vrijednosti trava, ali ta razlika nije velika i može se smanjiti unošenjem u brstike odgovarajuće vrste drveća i grmlja koje stoka rado jede. Brstik je sastavljen od šumskog drveća i grmlja, čije korijenje veže krški teren i štiti ga od erozije. Pod krošnjama brstika stvara se posebna mikroklima i humus, tlo je zaštićeno od ispiranja i degradacije, a pod zaštitom drvenastih biljaka razvija se i travni pokrov. Brstik se vrlo brzo podiže, za 5 do 6 godina, a još se brže i lakše obnavlja sječom na panj. Nakon izvedene resurekcije u jesen, već idućeg ljeta, brstik je obnovljen i sposoban za pašu. Napokon, brstici se mogu vrlo lako prevoditi u sastojine višeg uzgojnog oblika. Od brstika do prave šume je samo jedan korak. Ideja o brsticima nije nova, ona je potekla još u prošlom stoljeću. Nju treba samo temeljito ispitati, proučiti i u interesu stočarstva, a i šumarstva na kršu primjenjivati u što širem opsegu. Pozivamo vas da razmotrite i uvažite naše argumente i prijedloge kako bi naša generacija ostala u povijesti pamćena kao ona koja je ozelenjavala i oplemenjivala sredozemni krš, a ne kao ona koja je izazvala novi val degradacije sredozemnog krša. S poštovanjem, Predsjednik Akademije šumarskih znanosti Akademik Igor Anić, v.r Predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva Oliver Vlainić, dipl. ing. šum., v.r. |